Tekstovi sa tagom: poezija

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) — ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)

Opet sam zdravlje stekao/ vječnim vraćanjem tijela unazad/ no moje me tijelo izdaje/ ono me još uvijek dovoljno ne poznaje

Kada postanem tanak obris/ U kćerkinom sjećanju na moje jutarnje/ Smijanje. Otkopčane rečenice, bolje –/ Raskopčane oko vratova./ Vidi im se žila damaravica

Sva ta sranja, posmrtni ostaci, moraju se strpati u hladnjaču makar u nju ušla dunavska voda – važno je samo da buba nestane iz mog sećanja, da nestane iz časopisa, jer znate kako – odmah se tu nađu novinari koji će od njene smrti napraviti temu, možda će neki napisati da je bilo osam hiljada buba (otprilike) a drugi će čak i precizirati - osam hiljada trista sedamdeset i dve bube

Adam Zagajevski (Lavov, današnja Ukrajina, 1945), jedan od najznačajnijih savremenih svetskih pesnika i esejista

Čas prazan./ Gluh, tašt./ Dno svih drugih časova. / Nikom nije dobro u četiri ujutru/ Ako je mravima dobro u četiri ujutru/ – čestitajmo mravima...

Crkva Madlene bajne/ Senat/ i Parlament/ Nasledstvo testament/ Svi nose iste fišbajne/ Engleska/ skijaška strast/ Lepi koferi u snegu/ Njima što po banjama se legu...

Mesecima već gajim ja, iza barake, dva klasa žita,/ dva klasa pod mrežom razapetih žica./ A noćas je i njih pojela Nesita./ Ko da ih drugi pozoblje kad ovde nema ptica!

Ne kao supružnici/koji skupa prebolevaju/ožiljke srebroljubive svakidašnjice/ljubavnici se sastaju samo/u naponu nepristransne snage/da uživaju

Još mi žvrlja neka pisma/ oproštajna,/ puna bola./ Ispadnemo pred njim krivi/ mi i škola./ Traži novac, kuka, moli/ – nema čime stan da plati,/ a ja šašav/ pa ga pustim/ da se mirno kući vrati

Sama sam./ Jesam li sama večeras?/ Mislim da ne. Jesam li/ jedina kojoj krvare desni/ večeras? Jesam li jedini/homoseksualac ovde večeras?

Vjerno sam služio poljskome jeziku./ Među mnogim jezicima za mene on je jedini,/ I poziva, nalaže da ga slavimo,/ Jer govori ga prevelik broj majmuna,/ Prema kojima - ne krijem - osjećam gađenje

Mostove i stanice/ treba obnoviti./ Rukavi će biti u dronjcima/ od zasukivanja./ Neko s metlom u ruci/ još se seća kako je bilo

posle nekoliko godina govorilo se/ samo o troma/ o onom što je poludeo/ o onom što se obesio/ i o onoj kojoj su odlazili muškarci

Ako pjesnik ne vidi nebo/ kako može vidjeti detalje o kojima/ W. C. Williams pjeva: “ne ideje nego pojedinosti”?// Ako ne čuje pjev ptica/ iz obližnjeg parka/ kako može čuti vapaj umirućih?// Ako ne osjeća radost/ u preko noći procvjetalom pupoljku/ kako može osjetiti/ slobodu stvaranja?// Ako ne zna čitati/ između redaka/ kako može pisati poeziju?// Ako pjesnik kao prorok života/ ne zna da pripada/ planetu Zemlji/ kako može pripadati ijednoj državi?