Tekstovi sa tagom: poezija

Knjige dolje, papiri dolje,/ pluća dolje, salo dolje,/ znoj dolje, zrak dolje./ Svjetlo dolje, vrijeme dolje,/ Bog dolje, moć dolje,/ sve dolje, ništa dolje

Pesma anonimnog sovjetskog pesnika pod naslovom “Sovjetski grb” objavljena je još u davnom, pradavnom socijalizmu u časopisu “Književna reč”, u originalu, na ruskom jeziku. Pesnik, esejista, prozni pisac i prevodilac Predrag Čudić pesmu je malo posrbio, proširio i raspevao. Plod tog složenog ludističkog procesa je pred vama, kao i originalna ruska verzija

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,/ biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,/ ne živeti svaki dan do posljednjeg daha./ Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,/ da zaboraviš njegov osmeh i oči...

Adreinne Rich je rođena 16. maja 1929. godine u protestantskoj-jevrejskoj porodici. Neki smatraju da je zbog toga bila pripadnica trostruke manjine — žena, lezbejka i Jevrejka, činjenica koja će imati veoma veliki uticaj na njenu poeziju i političko angažovanje u kasnijem životu

Oni drijemaju uz dernjavu hiljade grla rada;/ onda se bude: na šini željeznica hukti,/ otkucaj čekića kreše u njima ritam jada,/ dok tuga polja i tvornica u dnevnoj strasti hukti

Herbertov moderni, suptilni i veoma intelektualni poetski jezik svedoči ne samo o izvanredno talentovanom pesniku i misliocu, nego, takođe, i o čoveku izvanredne kulture i obrazovanja. Izuzetnog senzibiliteta i nadahnuća, Herbert sjajno u svojoj poeziji spaja vekovna iskustva ljudske istorije i kulture sa svojim vlastitim poimanjem čoveka i sveta svog vremena. Uostalom, o njegovoj poeziji napisane su već čitave biblioteke studija, eseja, kritika i analiza, koje bez rezerve i bez ostatka Herbertovu poeziju uzdižu kao pojam modernog evropskog i svetskog pesništva

Na Trgu heroja ulični prodavač knjiga nudi mi/ Protokole sionskih mudraca/ Kažem da sam ribolovac i da tražim gliste...

U gоdinama obeleženim ratоvima, revоlucijama i prоgоnima, Ana Ahmatоva bila je jedna оd retkih pesnikinja kоja je оdabrala оstati u Rusiji radije negо emigrirati. Čestо zabranjivana za Sоvjetskоga Saveza kaо dekadentna i individualistička buržujka, u dоmоvini i svetu prоslavila se pоemama u kоjima prоgоvara prоtiv surоvоsti staljinističkоg režima, оdlučna da ne prepusti tragediju svоga narоda zabоravu vremena

na sahrani su rekli/ Cveta ima sina jedinca/ a malo ko zna/ troje je žive dece rodila/ prvo dvoje nije preživelo/ imala su defekt/ – nisu bila muška

Sve ono što jesmo, a tako će biti i za one koji za nama slijede u različitim vremenima, sve će biti onako kako ćemo mi to duboko zamisliti, odnosno, onako kako ćemo mi s maštom u našim tijelima to proživjeti. Ne vjerujem da je povijest, u svojoj golemoj izblijedjeloj lepezi, išta više od niza tumačenja, zbrkanog podudaranja rastresenih svjedoka (Pesoa)

Szymborska je bila pjesnikinja topline i naivnosti, ali i pjesnikinja koja otvara etičke i egzistencijalne teme. Ironična i bespoštedna, ali i plaha, delikatna i duhovita, u svom pjesničkom iskazu istodobno mudro i infantilno tematizira život, ljubav, istinu… sve te velike pjesničke teme, koje se čine potrošene i izraubane od pretjerane upotrebe, ali ona se njima bavi na način kako je to prije nje malo tko činio - s ljubavlju, humorom i s velikom odgovornošću (Đurđica Čilić)

U čemu je bila tajna njegova uspjeha? Pjevao je dobro, ali nije impresionirao glasovnim mogućnostima. Vice Vukov je, na primjer, imao puno veći glasovni doseg, katkad bi se iznimno potrudio i oko glumačke interpretacije, no Arsen je naprosto vjerovao u ono što je pjevao, poput njegovih kolega u Italiji ili Francuskoj. Drugo, Arsen je imao u što vjerovati jer su mu tekstovi bili sjajni. “Moderato cantabile” poručivao je kako se zbog ljubavi isplati napustiti obitelj i ustaljene navike i “pobjeći neznano gdje”. U socijalizmu tako nešto niste mogli čuti baš svaki dan (Nenad Polimac)

Koliko je album Nevermind dobar, svedoče hitovi koji se na njemu nalaze, a jedan od njih je svakako Lithium. Bila je to pesma Kurta Kobejna posvećena čoveku koji se okreće religiji usred suicidalnih, depresivnih misli. Iako je postojalo i mišljenje da je naziv ove kultne pesme referenca na izjavu nemačkog filozofa i ideologa komunizma Karla Marksa da je religija ,,opijum za narod”, sam Kobejn je objasnio da se pesma odnosi na čoveka koji se okreće religiji nakon smrti svoje devojke

Ona to izvodi kao da se igra!/ A mani izgleda kao da svet stvara!/ Ko Vergilijev najmlađi konj:/ u jednoj ruci drži svet,/ a drugom ga osvetljava!/ Traži se, na primer, reč, koja može/ vodu da pije,/ samu sebe da izgovara

Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli. Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše