Nulu je probudio zveket lanaca
Jasna Kinđić: Transformacija kičme
„Oratorijum za pticu“ jeste fantazmagorični poetski narativ, mitski svet koji kao da je izašao iz Linčovih filmova o bezimenom gradu. On prati potresnu priču koja se kreće unutar najvažnijih tačaka svake ljudske egzistencije – ljubav i smrt, sreća i gubitak, nada i očaj. Koristeći likove-maske, likove koji bi bez problema mogli da zauzmu status polubogova kao u nekom šamanskom prikazanju takozvanih primitivnih kultura, Jasna Kinđić stvara uzbudljiv i uverljiv svet u kojem se lepet ptičjih krila meša s mirisom dezinfekcionih sredstava, u kojem se sokovi života mešaju s iscedcima smrti, a sve to je prožeto nekakvim kabaretskim, makabričnim pojanjem koje se u htonskom ritmu podiže i spušta, pojačava i stišava. (Vladimir Arsenić)