Moja mama nije postala ničija žena,/ ali njeni višednevni,/ višegodišnji, višenoćni uzdasi/ koji su dopirali iz mladog i neljubljenog bića,/ iz čežnje njene krvi,/ primala sam svojim dečijim srcem,/ duboko u sebe upijala
Kavafi za života nije objavio nijednu knjigu pesama; pojedinačne pesme je štampao na odvojenim listovima u malom broju primeraka, koje je zatim spajao u cikluse i delio prijateljima ili svakom onom ko bi mu pisao i tražio ih. Izvestan broj ih je rasut po časopisima onog vremena. Nekih pesama se javno odrekao, dok druge nije stigao da objavi (Angra Maina)
Iako zbog prerane smrti Bolanjo nije napisao onoliko knjiga koliko je planirao (i koliko smo želeli mi, njegovi čitaoci), stvorio je jedno dovoljno široko, bogato i šaroliko delo da u njemu svaki pisac, kritičar i čitalac može da pronađe nešto što mu pomera čula i što mu je novo (Horhe Volpi)
Sve ono što jesmo, a tako će biti i za one koji za nama slijede u različitim vremenima, sve će biti onako kako ćemo mi to duboko zamisliti, odnosno, onako kako ćemo mi s maštom u našim tijelima to proživjeti. Ne vjerujem da je povijest, u svojoj golemoj izblijedjeloj lepezi, išta više od niza tumačenja, zbrkanog podudaranja rastresenih svjedoka (Pesoa)
Herbertov moderni, suptilni i veoma intelektualni poetski jezik svedoči ne samo o izvanredno talentovanom pesniku i misliocu, nego, takođe, i o čoveku izvanredne kulture i obrazovanja. Izuzetnog senzibiliteta i nadahnuća, Herbert sjajno u svojoj poeziji spaja vekovna iskustva ljudske istorije i kulture sa svojim vlastitim poimanjem čoveka i sveta svog vremena. Uostalom, o njegovoj poeziji napisane su već čitave biblioteke studija, eseja, kritika i analiza, koje bez rezerve i bez ostatka Herbertovu poeziju uzdižu kao pojam modernog evropskog i svetskog pesništva
nagrabljene s dna zimske noći, s ruba/ lažljivog srca, jer ni u svemiru ne može biti/ ničeg hladnijeg od čekaonice seoske stanice/ uoči zore u siječnju, i ničeg goreg od izdaje
Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji »kralj života« nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Vitomir Vito Nikolić je bio crnogorski pesnik i novinar. Poreklom Nikšićanin, rođen je 1934. godine u Mostaru, gde mu je otac bio u vojnoj službi. U aprilu 1941. sa porodicom je izbegao u Nikšić.
Mogu li onda izvori duha, misli bijeg,/ podnijeti prisilu?/ Hoće l’ istina sjati tek kriomice,/ u vlastito srce zatvorena,/ kao svjetiljka Aladina koji cvili/ u dubokoj tamnoj spilji?
Ne budi siguran da imaš vremena jer sigurnost je nesigurna/ oduzima nam osjetljivost kao i svaka sreća/ dolazi istodobno kao patos i veselje/ kao dvije strasti uvijek slabije od jedne
Neke stvari ću da zaboravim od svega ovog,/ neke ću da zapamtim. Tog dana sam ustao rano ujutru,/ lako se probudio, poželeo da ustajem još ranije,/ sve ranije i ranije, što više budan