Tekstovi sa tagom: poezija

Barcoda 04 S

Sluz, znoj, tanin, hitin. dva tela u noći uliva.

Dahovi

SPIRALA smatra da je put ka stvaranju novog ritma (novih ritmova) jedini put stvaranja novog pesničkog jezika. (Još su Valeri i Malarme došli do jednstavnog izvoda da iz raznolikosti emocija i različja individualiteta treba da sledi raznolikost ritmova, a i Paund je u to verovao.) ... Ritam je prednost pesnika nad filozofom. Filozofu je teško da nove ideje misli ne samo starom terminologijom nego, još više, starom gramatikom i, što je takođe važno, starim ritmom mišljenja. Pesnik je tu u prednosti – on novo izražava novim ritmom koji sa starih reči skida ljuske starih značenja. ... Programu SPIRALA strane su priče o »dugo i mukotrpno traženoj reči« i stilski postupci »prava reč na pravom mestu«. Mogući su (i privlačni) ritmički sistemi u kojima su reči gipkije i nestabilnije, sistemi u kojima reči kao da su labilne u svojim ležištima. ... Ulazak u pesmu počinje pre svega kao niz zvukovnih udara. Kao da se između zvuka i značenja zbiva neki raskol, kao da postoji neki za izvesno vreme odgođeni sporazum. Ritmički oblici najpre bi da postoje pa tek kad se ocrtaju u slušno-duhovnom prostoru počinju da zrače značenja. (manifest br. 1, Istraživački program »SPIRALA«)
Aafu 02 S

Ako kažem prostor, žrtvujem ga bogu

Tumačenje metafore

Ako kažem vrijeme, mislim kako leti,/ Ako kažem mjesto, znači da ga nema,/ Ako kažem čovjek, uskoro će mrijeti,/ Ako kažem vrijeme, kraj mu tako spremam
tom waits

S metkom u plućima

Romeo krvari

Premda su likovi iz njegovih pesama/priča uglavnom mrtvaci u socijalnom smislu, autor uvek ostavlja makar naznaku gde bi se mogao nalaziti ključ za izlazak iz takvih života. To nisu ključevi u moralističkom smislu, nisu ključevi Oprosta i Zaborava, već putevi koji odgovaraju samim likovima. Portorikanac Romeo, koji skriva ranu dok svojim drugovima priča o tome kako je ubio šerifa, odlazi na balkon bioskopa u kojem se prikazuje film sa Jamesom Cagnyjem, da „umre bez štaka, kao u snu svih heroja“ („Romeo krvari“)
Vešanje

Danas sam se dosta nagledao konopca

Dželat kod kuće

Theodore Dreiser je rekao da je Sandburg “imao sposobnost precizno odabrati riječ i staviti je na pravo mjesto, iako se riječ može činiti vulgarnom u očima tradicionalista.” Vrijeme je pokazalo da je Dreiser bio u pravu. Pulitzerova nagrada za poeziju sustigla ga je 1951 godine izlaskom Sabranih pjesama ukojima je sakupljeno pet njegovih zbirki, i okrunila pola stoljeća njegove pjesničke prisutnosti. Sandburgove su pjesme bistrih trenutaka zaustavljenih u vremenu, žetvenih polja, prostranstva pod nebom, pare i željeznih konstrukcija novodošle industrije, lica zaustavljenih u prolazu gradskih gužvi, gladi i borbe protiv gladi, snage kroz ljubav i plemenitost, oživjelih povijesnih slika, presjecanja i preskakanja, oceana kojim su došli u novu zemlju, izlaza i zalaza sunca srednjeg zapada, pšenice i mora.
Aafu 03 S

Zadihani alhemičari halucinacija

Gospodin Kogito o magiji

Maloletni filozof/ Sadov učenik/ znalački proseca/ trbuh trudne žene/ i krvlju piše na zidu/ stihove uništenja
Sarajevo logor Jevreji

U zagrljaju zemlje

Uspavanka za poginule koji nemaju više od dvadeset godina

Milioni vas, a samo dvadeset godina života./ Dvadeset godina života, a milioni leševa,/ Ni gavrana nema dovoljno da nad vama kruže,/ Ni suza dovoljno./ I bol je uzaludan,/ I reč je svaka otrcana i štura
Acce 29 S

Oblak od ljudi nad zemljom puzi

Još

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) — ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)
Run 01 S

Samo mi stari iskusni pokojnik namignu

Susret

Onomad susretoh se sa većim brojem mrtvih/ sjedili su redom na stolcima/ na licima im rumenilo/ smijali se pljeskali sjedali/ negodovali ustajali/ pravili osobne izlete
fernando pessoa

Povoljna prilika izvrnuta naopačke

Uoči putovanja na koje se ne polazi nikad

Skeptičan a sujeveran, monarhista sa anarhoidnim idejama, hrišćanin i gnostik sklon okultizmu i mistici, ironični sanjar, sentimentalni cinik koji je na samrti tražio da mu se dodaju naočari, kao da se svakim svojim postupkom i stavom rugao „nezajažljivoj banalnosti“ života. Smatrajući književnost najprijatnijim načinom da se ignoriše stvarnost, Pesoa, iako ubeđen u proročku i mesijansku ulogu pesnika, sa gorkom ohološću poriče mogućnost svoje ovozemaljske slave (Jasmina Nešković)
Aapo 33 S

Stisni jaja, skupi kurac k duši!

Petergofski praznik

Sve je tiho. Grm zelen se baš/ Spusti tiho nad jebanja parom;/ I leži na kurvu junačina naš/ Zagrizo zubima u sise on lasno
Groblje

Epitafi i humor: Slobodan Blagojević, "Glagoljivo groblje" (OKF, Cetinje, 2017)

Trska koja misli, trska koja se smeje

U tradiciju humornih epitafa, koja seže od antike do naših dana, upisuje se Slobodan Blagojević svojom briljantnom pesničkom knjigom Glagoljivo groblje (Otvoreni kulturni forum Cetinje, 2017). Reč je o obimnoj zbirci pesama u prozi na tri stotine stranica koja je sačinjena isključivo od epitafa. Blagojevićeva knjiga napisana je u znaku razobručenog poetskog humora, u ironičnom tonu, u nastojanju da se strah od smrti pobedi neobuzdanom jezičkom igrom i žongliranjem najrazličitijim filozofskim i religijskim idejama koje je ljudski duh stvorio o sopstvenoj propadljivosti
Simborr 02 S

Osveta smrtne ruke

Radost pisanja

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) — ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)
Vajru2

Pjesma i Post scriptum

Moje me tijelo izdaje

Opet sam zdravlje stekao/ vječnim vraćanjem tijela unazad/ no moje me tijelo izdaje/ ono me još uvijek dovoljno ne poznaje
Barbb 01 S

Prašina uplašena krupnom kišom

Moje jutarnje smijanje

Kada postanem tanak obris/ U kćerkinom sjećanju na moje jutarnje/ Smijanje. Otkopčane rečenice, bolje –/ Raskopčane oko vratova./ Vidi im se žila damaravica
Aapo 06 S

Uživanje u takoreći mirisu

Ogled o ubistvu bube

Sva ta sranja, posmrtni ostaci, moraju se strpati u hladnjaču makar u nju ušla dunavska voda – važno je samo da buba nestane iz mog sećanja, da nestane iz časopisa, jer znate kako – odmah se tu nađu novinari koji će od njene smrti napraviti temu, možda će neki napisati da je bilo osam hiljada buba (otprilike) a drugi će čak i precizirati - osam hiljada trista sedamdeset i dve bube