Tekstovi sa tagom: poezija

Marijpo 25 S

Samo će mi biti žao ptica

Posmrtni marš klovnova

Kad umrem,/ samo će mi biti žao ptica,/ jer sve vreme sam sanjao letove,/ pa ono drugo za mene nije imalo/ naročitog smisla i značenja.
Marijpo 01 S

U veličanstvenom sjaju

Sa svetlim poljupcem na usnama

Jedan se jedini put ipak probuditi u večnosti,/ Ne živeti opet, već čas samo svoje oči otvoriti,/ Pod nebom prepunim ptica, pod talasima mladim svetlosti:/ Od opšteg uzbuđenja, odjednom oči otvoriti:/ O, kako čudno i divno to dođe!
Oranha 01 S

Marko Pogačar: “Zemlja Zemlja” (Fraktura, 2018)

Rana u narandži

Pogačareva pjesnička knjiga “Zemlja Zemlja” iznimno je slojevito i promišljeno ispisano ostvarenje. Iz nje se zrcali autor koji u jeziku neprestano radi, sa njim se hrve i nadmeće. Ono što bi joj, slično kao knjizi “Dok ti oči ne dogore” Dinka Telećana, na prvu bila generalna odlika jeste pomjerenost pjesničke perspektive, koja se prije svega ogleda u izvjesnoj meditativnosti. Ali to nije neki tek eterični eskapizam, nekakvo zatvaranje u kulu od slonovače. Ta pomjerenost, svojevrsna pozicija šetača sa margine gradova, samo je onaj nužni korak unazad, kako bi se jedan ruiniran svijet, jedan opustošen život naše savremenosti uhvatio dosljednije
Skyy 02 S

Što si htjelo od te nemoćne i usplahirene duše?

Nebo

Već od naslova, preko karakterističnih motiva i pjesničkih postupaka koje u njoj nalazimo, zbirka pjesama Danijela Dragojevića "Negdje" sugerira kretanje unutar koordinata koje su ocrtale prethodne autorove knjige. Još jednom, lirski je subjekt promatrač prostora i stvari, a oni i ovaj put povratno skiciraju njegov portret, dramatiziraju stanja u kojima se nalazi. Ali dok je u ranijim knjigama Dragojevićevo negdje bilo izvjesno, u ovoj, koja se otvara motivima umora i gubitka - ono je "negdje najdalje, negdje bilo gdje, negdje nigdje"- i takvima označuje kako prostor tako i lirsko ja koje ga čita. Možda je baš to približavanje bitka i gubitka u ovim pjesmama i urodilo novinom. Nemir lirskoga subjekta - zaljuljanog mišlju o napuštanju i smrti - svoj će izraz pronaći u njegovu to mirnijem pogledu, u skladu pjevanja/pripovijedanja, u nadrealističkoj igri, koja strah svojom magijom umiruje. To što se Dragojević baš u “Negdje” - još jasnije - ukazuje kao pjesnik vedrine, svjetla i ravnovjesja bilo bi paradoks, da nas na paradokse već nije naučio
Kipos 01 S

Dvije pjesme

Molim vas lijepo, očešljajte mi uši!

Plač po moru, krik i rosica/ obudovje minonosica./ Zašto nam je nepodnosivo/ u tom svijetu minonosivom?
Aapis1

Znate li da je umrla tamnokosa Ana Frank

Razgovor sa Fridrihom Ničeom

Zagajevski je pripadao jakoj grupi mladih poljskih pesnika, onih čija se svest formirala oko 1968. godine, u vreme studentskih nemira. U istupima i manifestima grupe “Sada”, kao i u knjizi polemika napisanoj s Julijanom Kornhauzerom, Zagajevski se zalagao za novu poeziju, koja će “govoriti neposredno”. Videla se njegova sklonost, koja će mu ostati, da pesmom reaguje na politička zbivanja. Ali videlo se i to da neće i ne želi da bude grubo jednoznačan. Već je tada znao da pesnikova pobuna u borbi za novo mora da bude duboko promišljena. Pesniku može služiti na čast što je i u tim pesmama umeo da bude na visini, da se ne spusti do žurnalističkih zaletanja, da izbegne patetiku i krupne reči. Zato je njegov zapis jači, oštriji, zato je njegova osuda uverljivija, a njegov gnev dostojanstveniji. (Petar Vujičić)
Marrij 08 S

Hamlete, nisi bio za život

Fortinbrasova elegija

Ovako ili onako morao si poginuti Hamlete nisi bio za život, vjerovao si u kristalne pojmove a ne u ljudsku ilovaču, živio si u neprestanim grčevima kao u snu lovio si himere
Cirk 01 S

Rđavo se zabavljalo tog dana

Cirkuske životinje

Najpre proći će naša ljubav,/ potom sto i dvjesta ljeta,/ potom ponovo bićemo zajedno:/ komedijantka i komedijant,/ miljenici publike,/ odigrat će nas u teatru.
Dradovic 02 S

Polemika sonetima: Gustav Krklec i Duško Radović

Otkrij još koju čaroliju svijeta

Gustav Krklec je bio ozaren, izuzetno vedar i dobar čovek. Upoznao sam ga pre dvadesetak godina. Njegovo već iznureno telo nije se doticalo mladalačkog duha, činilo se da su koreni te ogromne životne energije i radosti negde izvan telesnog i smrtnog, da će se pre ugasiti sunce nego on. Bio je mlad, mlađi od svih, a star jedino zbog običaja i obzirom prema svojim vršnjacima. I kad sam, 1971. godine, pročitao u "Književnim novinama" njegov sumorni "starinski sonet", potresni nagoveštaj da bi možda mogao umreti, ugasiti se kao ogjena ruža, onaj koji je od svih nas bio najdostojniji života, požurio sam i napisao "Sonet na sonet", okrećući muku na šalu, braneći i njega i sebe od takve mogućnosti. Tako je počela naša neobična polemika u stihovima. Izmenjali smo po nekoliko soneta. Bilo nam je obojici žao što se ovaj prijateljski dijalog morao prekinuti, po želji tadašnjeg glavnog urednika "Književnih novina"
Ljubov1

Otkrovenje

Majko, otac moj beše li zver?

Tu taj bol bez smisla sveg mesa, tvojih ruku, glave!/ nikada, o nikada neću izdvojiti košmare od jave!/ nikada! Užas: ako je meni ovakvom apokalipsa poreklo!/ O, hoću da znam koliko je za mnom tad krvi isteklo...
Homez 01 S

Ti kopile, slobodna sam

Tatice

Nakon smrti, mit o Silviji Plat zasenio je njen talenat. Priča o stradanju i depresivnoj ženi nikako nije dovoljna da iskaže njen genij, izvanredni smisao za humor, njenu snagu i herojsku borbu protiv mračnih demona bolesti. Postala je i jedna od ikona feminizma: žrtva nevernog muža i surovog patrijarhalnog društva.
Uskrss 03 S

Gospode, zlo je sebi napravilo jednu štaku od vašeg krsta

Uskrs u Njujorku

Gospode, ja sam sad u predgrađu sitnih lopova. Skitnica, golja, jataka kradljivaca. Mislim i na ona dva razbojnika koja su sa vama bili pod krstom. Ja znam da ste ih vi hteli udostojiti vašeg osmeha u njihovoj nesreći
Done63

Avdo Karabegović Hasanbegov i Avdo Karabegović Halidbegov

Dva ukleta bosanska pjesnika

U vremenu kada je Avdo došao u Srbiju rađa se i pokret u Bosni za zbližavanje trovjerske braće. I budući da je Avdo bio jedan od prvih nosilaca te ideje – brat je mio ma koje vjere bio – ubrzo steče bezbroj prijatelja, a njegova pojava u uniformi carigradskog licejca i sa visokim carigradskim fesom na glavi svuda je praćena sa neobičnom ljubavlju i simpatijama
Jezerr1

Svaki trenutak naših susreta

Poezija Arsenija Tarkovskog iz filma Ogledalo

Ponekad se nešto desi i ja prestanem da sanjam i kuću mog detinjstva, i borove oko nje. Tada počinjem da tugujem. Čekam i ne mogu da dočekam ovaj san u kome ću ponovo da budem srećno dete, zato što je još sve preda mnom, i sve je još moguće. – Iz filma „Ogledalo“ Andreja Tarkovskog.
Embrion

Mora li to biti da se čovek rodi

Embrionu

Jovan Subotić (Dobrinci, 1817 — Zemun, 1886) je bio doktor filozofije, advokat, srpski pesnik i političar. Pisao je lirske pesme, klasicističke ode i elegije, herojske pesme, romantične epove, sentimentalne pripovetke, kritike, radove iz teorije i istorije književnosti, članke razne sadržine, ogledao se u romanu, napisao opsežnu autobiografiju, uz to je sastavljao antologije, školske udžbenike, dva puta bio urednik Srpskog letopisa. Najviše uspeha je imao sa dramama sa nacionalno-istorijskom tematikom kakve su „Herceg-Vladislav“, „Nemanja“, „Miloš Obilić“ i „Zvonimir“. One su mu donele popularnost kakvu je kod Srba imao još jedino Sterija Popović. Međutim, na osnovu pesme koju donosimo vidimo da je Subotić imao štofa za velikog metafizičkog pesnika. Nažalost, tzv. nacionalni zadaci bili su preči, na štetu književnosti, duha i samog Subotića