Tekstovi sa tagom: poezija

Fntm 11 S

Simbol tog skrivenog svijeta

Albert Guerre, divni čovjek s Pirineja

Hrvoje Jurić rođen je 1975. u Bihaću. Posle mladalačkih knjiga Moje prve pijesme (1989) i Moj svijet (1991) objavljuje knjige: Nominativ (nagrada Goranovog proljeća, Zagreb, 1997) i O nastajanju i nestajanju (AGM, Zagreb, 2005). Živi i radi u Zagrebu.
Jez 01 S

Sve dok nas nešto ne ubode

Bajka o ježevima

A koliko mi kružimo jedni oko drugih,/ najprije međusobno očarani divlji ježevi,/ a kasnije tako često bjesnimo što je onaj drugi/ pred nama gluh kao stvar. Ili i sami...
Pokris 06 S

Raste, cvate, kreće se

Danijel Dragojević: Lipanj

Zabranjuje fotografiranje, odbija intervjue i pojavljivanje u javnosti, u svojim zbirkama nema ni predgovore i pogovore, nije član nijednog društva ili organizacije, ne pojavljuje se na društvenim događanjima, nitko ne zna njegova politička uvjerenja, a malo tko i ljudske navike (Damir Petranović o Danijelu Dragojeviću)
Cvetajeva1

Pjesme Bloku

Marina Cvetajeva: Dok se ruke prazne premeću

„Čitanje je“ – kaže Cvetajeva – „saučestvovanje u stvaralaštvu.“ To je, naravno, izjava jednog pesnika. Lav Tolstoj tako ne bi rekao. U toj izjavi načuljeno uvo jasno oseća autorsku (i žensku, pri tom), ponosom prigušenu notu očajanja pesnika užasno umornog od sve većeg – sa svakim sledećim stihom – razilaženja sa auditorijumom (Josif Brodski)
Done30

Mig obrve

Majstorice skrušenih pogleda

Mandeljštam je burno, kratko i neuzvraćeno bio zaljubljen u Mariju Sergejevnu Petrovih, kojoj je upućena ova - po mišljenju Ahmatove - najbolja ljubavna pjesma 20. stoljeća. Nastala je kad se pjesnik usred braka sa svojom najvoljenijom Nadeždom Jakovljevnom Hazin nesretno zaljubio u Mariju Sergejevnu Petrovih.
Elle 09 S

Ni to nije tako lako

Vitomirka Trebovac: O starosti

iznenadio me je/ miris zarezane olovke/ nekad iz detinjstva/ vidim sebe, odjedanput/ sedim u klupi,/ režem, ali srce ispada onda se setim/ da su i moja stopala danas/ mala i ljupka...
Aapo 33 S

Posmatrano odozgo

Pablo Neruda: Mladost

Poezija mora da živi u telu svakog pesnika, mora da teče njegovim venama i mora biti snaga i otkucaj srca celog njegovog bića. To je materija koja se nalazi toliko duboko u nama da ju je vrlo teško ispitati, međutim, i kao takva, ona se suočava sa jakim olujama (Pablo Neruda)
Bunar 01 S

Njihova se puna tijela otvaraju kao prazni ormari

Monika Herceg: O podrijetlu

kad kesten rodi šuma je puna berača/ glasovi trče leđima žena/ kao divlje životinje/ pomlađujući ih stranim naglascima/ i njihova se puna tijela otvaraju/ kao prazni ormari...
Done16

Rukopis Flore Green

Grm žutih ruža, kraj putovanja

I ne govori više da imam oči dječje./ Pamtim samo konture, ne sjećam se detalja./ Ako zaista misliš da nešto spasiti valja,/ Molim te da požuriš: Budućnost minula već je
Bas 01 S

On pogledom vatru ledi

Oskar Davičo: Baš Čelik

Poetski demonizam Oskara Daviča tradicionalizam nije uspeo da savlada. Davičo nije pisao da bi unapredio književnost. Pre bih, ne bez osećanja zadovoljstva i izvesne podsmešljivosti, ustvrdio da je on, značajno, oštetio našu književnost. Čerečio je, do besvesti, tu malograđanski mrcinu dostojnu prezira. I najveći među našim, i ne samo našim piscima - Miroslav Krleža, Marko Ristić - recimo, ipak su bili samo književnici, pripadali su književnosti, evocirali njene mitove. Mislim da je Davičo književnost odavno napustio, ako joj je ikada i pripadao. On se samo kretao prostorima književnosti, razarajući je, raskidajući jezičke lance, urnišući je do neprepoznatljivosti - i u tome je sva muka književne kritike sa njegovim delom ( Vujica Rešin Tucić )
Inss 09 S

Na obične reči više nemam pravo!

Branko Miljković: Balada

Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika (Mirko Kovač )
Pokri7

Sama si u kući

Vesna Parun: Djevičanstvo

Vesna Parun, pesnikinja mediteranskog obilja boja, zvukova, slika i ekstatičnih ugođaja, nakon kraće stvaralačke krize menja poetski rukopis i u melankoličnoj zbirci Ukleti dažd (1969) ostvaruje svoje kreativne vrhunce pronalazeći inspiraciju u prostorima metafizičkoga i arhetipskoga
Fantoma 27 S

Tvoja golotinja baca sjenku na našu sigurnost

Silvija Plat: Jutarnja pjesma

Popularnost Sylvie Plath (1932.-1963.), najpoznatije američke pjesnikinje 20. stoljeća, nosi i nešto neliterarno, dozu karizme celebrityja pomiješanu s notom byronovskog. Njezin život bio je pun previranja, a samoubojstvo jedno od poznatijih umjetničkih suicida
Bukovski

Rastao sam u ništa

Želio sam biti Charles Bukowski

iako sam u svemu tome bio superioran/ to se naravno nije dogodilo/ ali ja sam nastavio cugati/ pa sam tako u jednom tremensu/ dok sam nešto škrabao po papiru/ u drugu ruku uzeo nož/ odsjekao si komadić uha...
Fantoma 02 S

Jutros sam se probudio uznemiren

Hrvoje Jurić: Nepoznatost

Hrvoje Jurić rođen je 1975. u Bihaću. Posle mladalačkih knjiga Moje prve pijesme (1989) i Moj svijet (1991) objavljuje knjige: Nominativ (nagrada Goranovog proljeća, Zagreb, 1997) i O nastajanju i nestajanju (AGM, Zagreb, 2005). Živi i radi u Zagrebu.