Oblast izvan života
Stvari koje su prošle
Njegov pesnički rad nije obilan, ali je ipak znatan. Jakšić je počeo pevati kao vojislavist, ali se sve više oslobađao toga uticaja i nalazio svoj naročiti ton. On je jedan od retkih iskrenih pesnika svoga doba: peva ono što vidi oko sebe i što oseća u sebi. Ulazeći u život, on iz obične lirike uzdiže se do lirike misli, i ide do jedne široke, panteističke ljubavi prema prirodi. Duhovno i moralno zdrav, on dostiže vedru ravnotežu starih koji su voleli prirodu iznad svega. On se naročito odlikovao u realističkim opisima sela, produžujući i usavršujući što su pre njega pisali Jovan Subotić i Jovan Grčić Milenko. On ima vrlo živo osećanje prirode, retku sposobnost da nađe konkretnu pojedinost koja slici daje života i reljefa, u isti mah njegovi opisi prirode imaju nečega širega, gotovo simboličkog značaja. On se oslobađa svega što je nakalemljeno i knjiško i svojoj poeziji daje sve neposredniji, sve većma čovečanski karakter. Sa Veljkom Petrovićem to je do danas najbolji pesnik stare Vojvodine (Jovan Skerlić)