Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
tako je to bilo: saplela sam se na skoro nevidljiv konac i ispustila pseću/ uzicu, kako je izgledao zlatan trčeći preko polja/ konačno je koristio mišiće!/ mali potočić, nema se puno kila, četiri kamena srednje veličine...
Da li je to sreća/ imaću vremena da promislim/ zaboravljajući Medeju/ pretvarajući se/ u Zvezdanu kraljicu/ imam daleku rođaku Marinu/ kažu da smo slične/ zaljubljene u Ljubav/ tu religiju ateista
I gde će doći smrt po mene?/ U boju, il’ u valu plime,/ Il’ susedne doline sene/ Već spremne su da gosta prime?/ I makar da je hladnom telu/ Svejedno gde će najzad biti...
Postoje tako neki bogataši/ sa novcima koje ne mogu da koriste/ čije žene trče uokolo poput ženskih aveti/ a djeca im pjevaju bluz/ imaju skupe doktore/ koji liječe njihova srca od kamena/ Ali niko,/ ne, niko/ ne može ovdje sam opstati
Umijem, kad duša poželi i hoće, skloniti se u/ kristalno carstvo samoće. Da ne poludim, odagnavam/ iz sebe cio, predobri i teški, svemir ljudi. Učim govor/ zvjerinja i bilja. Da to bude moje življenje i zbilja.
Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
„Čitanje je“ – kaže Cvetajeva – „saučestvovanje u stvaralaštvu.“ To je, naravno, izjava jednog pesnika. Lav Tolstoj tako ne bi rekao. U toj izjavi načuljeno uvo jasno oseća autorsku (i žensku, pri tom), ponosom prigušenu notu očajanja pesnika užasno umornog od sve većeg – sa svakim sledećim stihom – razilaženja sa auditorijumom (Josif Brodski)
Nose u sebi tajne Dunava i onaj prešutni prkos vodotornja/ Zato me se ne može ubiti koliko god da se u mene pucalo/ Ja imam ličke i bosanske gene koji jebu mater depresiji...