Tekstovi sa tagom: poezija

Aafu 02 S

Ako kažem prostor, žrtvujem ga bogu

Tumačenje metafore

Ako kažem vrijeme, mislim kako leti,/ Ako kažem mjesto, znači da ga nema,/ Ako kažem čovjek, uskoro će mrijeti,/ Ako kažem vrijeme, kraj mu tako spremam
tom waits

S metkom u plućima

Romeo krvari

Premda su likovi iz njegovih pesama/priča uglavnom mrtvaci u socijalnom smislu, autor uvek ostavlja makar naznaku gde bi se mogao nalaziti ključ za izlazak iz takvih života. To nisu ključevi u moralističkom smislu, nisu ključevi Oprosta i Zaborava, već putevi koji odgovaraju samim likovima. Portorikanac Romeo, koji skriva ranu dok svojim drugovima priča o tome kako je ubio šerifa, odlazi na balkon bioskopa u kojem se prikazuje film sa Jamesom Cagnyjem, da „umre bez štaka, kao u snu svih heroja“ („Romeo krvari“)
Vešanje

Danas sam se dosta nagledao konopca

Dželat kod kuće

Theodore Dreiser je rekao da je Sandburg “imao sposobnost precizno odabrati riječ i staviti je na pravo mjesto, iako se riječ može činiti vulgarnom u očima tradicionalista.” Vrijeme je pokazalo da je Dreiser bio u pravu. Pulitzerova nagrada za poeziju sustigla ga je 1951 godine izlaskom Sabranih pjesama ukojima je sakupljeno pet njegovih zbirki, i okrunila pola stoljeća njegove pjesničke prisutnosti. Sandburgove su pjesme bistrih trenutaka zaustavljenih u vremenu, žetvenih polja, prostranstva pod nebom, pare i željeznih konstrukcija novodošle industrije, lica zaustavljenih u prolazu gradskih gužvi, gladi i borbe protiv gladi, snage kroz ljubav i plemenitost, oživjelih povijesnih slika, presjecanja i preskakanja, oceana kojim su došli u novu zemlju, izlaza i zalaza sunca srednjeg zapada, pšenice i mora.
Aafu 03 S

Zadihani alhemičari halucinacija

Gospodin Kogito o magiji

Maloletni filozof/ Sadov učenik/ znalački proseca/ trbuh trudne žene/ i krvlju piše na zidu/ stihove uništenja
Sarajevo logor Jevreji

U zagrljaju zemlje

Uspavanka za poginule koji nemaju više od dvadeset godina

Milioni vas, a samo dvadeset godina života./ Dvadeset godina života, a milioni leševa,/ Ni gavrana nema dovoljno da nad vama kruže,/ Ni suza dovoljno./ I bol je uzaludan,/ I reč je svaka otrcana i štura
Acce 29 S

Oblak od ljudi nad zemljom puzi

Još

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) — ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)
Run 01 S

Samo mi stari iskusni pokojnik namignu

Susret

Onomad susretoh se sa većim brojem mrtvih/ sjedili su redom na stolcima/ na licima im rumenilo/ smijali se pljeskali sjedali/ negodovali ustajali/ pravili osobne izlete
fernando pessoa

Povoljna prilika izvrnuta naopačke

Uoči putovanja na koje se ne polazi nikad

Skeptičan a sujeveran, monarhista sa anarhoidnim idejama, hrišćanin i gnostik sklon okultizmu i mistici, ironični sanjar, sentimentalni cinik koji je na samrti tražio da mu se dodaju naočari, kao da se svakim svojim postupkom i stavom rugao „nezajažljivoj banalnosti“ života. Smatrajući književnost najprijatnijim načinom da se ignoriše stvarnost, Pesoa, iako ubeđen u proročku i mesijansku ulogu pesnika, sa gorkom ohološću poriče mogućnost svoje ovozemaljske slave (Jasmina Nešković)
Aapo 33 S

Stisni jaja, skupi kurac k duši!

Petergofski praznik

Sve je tiho. Grm zelen se baš/ Spusti tiho nad jebanja parom;/ I leži na kurvu junačina naš/ Zagrizo zubima u sise on lasno
Groblje

Epitafi i humor: Slobodan Blagojević, "Glagoljivo groblje" (OKF, Cetinje, 2017)

Trska koja misli, trska koja se smeje

U tradiciju humornih epitafa, koja seže od antike do naših dana, upisuje se Slobodan Blagojević svojom briljantnom pesničkom knjigom Glagoljivo groblje (Otvoreni kulturni forum Cetinje, 2017). Reč je o obimnoj zbirci pesama u prozi na tri stotine stranica koja je sačinjena isključivo od epitafa. Blagojevićeva knjiga napisana je u znaku razobručenog poetskog humora, u ironičnom tonu, u nastojanju da se strah od smrti pobedi neobuzdanom jezičkom igrom i žongliranjem najrazličitijim filozofskim i religijskim idejama koje je ljudski duh stvorio o sopstvenoj propadljivosti
Simborr 02 S

Osveta smrtne ruke

Radost pisanja

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) — ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)
Vajru2

Pjesma i Post scriptum

Moje me tijelo izdaje

Opet sam zdravlje stekao/ vječnim vraćanjem tijela unazad/ no moje me tijelo izdaje/ ono me još uvijek dovoljno ne poznaje
Barbb 01 S

Prašina uplašena krupnom kišom

Moje jutarnje smijanje

Kada postanem tanak obris/ U kćerkinom sjećanju na moje jutarnje/ Smijanje. Otkopčane rečenice, bolje –/ Raskopčane oko vratova./ Vidi im se žila damaravica
Aapo 06 S

Uživanje u takoreći mirisu

Ogled o ubistvu bube

Sva ta sranja, posmrtni ostaci, moraju se strpati u hladnjaču makar u nju ušla dunavska voda – važno je samo da buba nestane iz mog sećanja, da nestane iz časopisa, jer znate kako – odmah se tu nađu novinari koji će od njene smrti napraviti temu, možda će neki napisati da je bilo osam hiljada buba (otprilike) a drugi će čak i precizirati - osam hiljada trista sedamdeset i dve bube
Aarad 03 S

Rad nije radost

Filozofi

Adam Zagajevski (Lavov, današnja Ukrajina, 1945), jedan od najznačajnijih savremenih svetskih pesnika i esejista