Tekstovi sa tagom: poezija

Drcl 01 S

Hodam svijetom bez olovke u džepu

Gradim gradove, rušim zidove

Milan Šelj je još jedan autor kvir književnosti kojeg predstavljamo, i dijelimo nekoliko pjesama iz njegove zbirke Gradim gradove (2015.). Šelj (1960.) je pjesnik, novinar i prevoditelj, a diplomirao je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, smjer Komparativna književnost i sociologija. Od 1992. godine živi i radi u Londonu. Suautor je romana u obliku pisama, Spolitika (Cankarjeva založba, 1999.), te pjesničkih zbirki Dar (ŠKUC-Lambda, 2006.), Kristali soli (ŠKUC-Lambda, 2010.), Gradim gradove (ŠKUC-Lambda, 2015.) i Slijediti neizgovoreno (ŠKUC-Lambda, 2018.). Jedan je od korespondenata u knjizi svjedočanstava Drukčiji odnosi (Mladinska knjiga, 2010.). Izbor njegovih pjesama za djecu u sklopu projekta I pjesnik je blago izašao je 2012. godine. Njegove su pjesme objavljene u antologiji suvremene europske gay poezije, Morao bih opet doći (ŠKUC-Lambda, 2009.). Prijevodi njegovih pjesama na hebrejski izašli su u antologiji Kavafisovi sinovi i unuci (2015.) u Izraelu, a opsežan izbor iz njegove poezije u italijanskom prijevodu objavljen je u časopisu Fili d'aquilone (br. 46, travanj/lipanj 2017.). Kao prevoditelj sudjelovao je u antologiji suvremene europske gay poezije, Morao bih opet doći (ŠKUC-Lambda, 2009.), kao i u antologiji suvremene europske lezbijske poezije Bez riječi je slijedim (ŠKUC-Lambda, 2016.). U nastavku pročitajte pjesme Poljubac, Alegorija bez morala, Pjesnik u velegradu i Hafisov nagovještaj.
Srebrenica S

Strašna je tišina ovdje

Šetnja Srebrenicom

U svijetu koji nas okružuje, to nam je potpuno jasno, za poeziju ima sve manje mjesta, ali Farukova pjesma o Srebrenici malo je remek djelo i najtoplije je preporučujemo.
Brakes1

Koliko sutra, konačno, nekud ću da se denem

Crv što omegu naziva svojom vernom slikom

Miodrag Stanisavljević je jedan samosvojan čovek i osoben glas u srpskoj poeziji. On već četiri decenije ispisuje prepoznatljive stihove, poeziju i drame za decu, filmsku i pozorišnu esejistiku, i u poslednjih desetak godina komentare na naša društvena zbivanja u listu Republika. No i pored vrhunskih književnih rezultata koje ostvaruje desetljećima, on nije postao miljenik književne kritike. Njegova višeslojna poezija oduvek je tražila tumače, a znamo, kritičari ne vole da se udubljuju (pisao Ibrahim Hadžić)
Dinno 01 S

Svi su bili goli

Snovi na drugom jeziku

"Mislim da je vrlo teško naći bilo koje moje djelo u kojemu homoerotika nije evidentna. To je na neki način i politički stav. U prvom planu pišem za LGBT čitatelje, oni imaju pravo na svoju kulturu, umjetnost, mogućnost identifikacije"
Hrns 01 S

Lepa, o kako će lepa biti smrt Evrope

Ekstaza smrti

Tek rođen, a već goriš u ognju večeri,/ sva su mora crvena, sva mora/ puna krvi, sva jezera, a vode nema,/ vode nema da opereš svoju krivicu,/ vode nema da njom ugasiš/ žeđ sa tihom, zelenom jutarnjom prirodom
Vatr 01 S

Jedna mi ruka uvek u vatri

Utehe ovde nema

Ja uvek živim, znaj, na žalu/ i pod cvetnom kaskadom mora,/ Misir se pruža pred mojim srcem,/ Azija se razdanjuje
Pink Floyd

Stereo stihovi (5)

Voleo bih da si ovde

Veliki prevodilac Dragoslav Andrić objavio je 1983. godine antologiju rok-poezije pod naslovom “Stereo stihovi”. Prenosimo nekoliko pesama iz Andrićeve antologije, zajedno sa originalnim verzijama pesama
Aagro 03 S

Tri pesme

Čak ne znam ni datum svoje smrti

Pošli smo do ograde pritisnuti mrakom što ga već Danica blaži/ Kao što se čovek vraća iz zemlje mačeva, ja se vratih iz tvojih suza./ Dan koji je živo urezan, kao san, među drugim danima./ Tek kasnije sam dohvatio i nadmašio noći i plovidbe
Fntm 07 S

Dvije pesme

Crni čovek sa belim zubima rascepi usta

Za Vujicu Rešin Tucića na početku nije bio jezik, reč, već ljudski pogled, lep i nevidljiv. Gledati, to je veliki rizik, piše on. Kao i za Crnjanskog, život je za Tucića širi i veći od literature, nespoznatljiv i neobuhvatljiv u svojoj veličanstvenosti. Jezički i vizuelni eksperimenti, jednostavnost forme, otvorenost duha dovode ovde do snažnih uvida koji nisu traženi već dolaze kao nagrada za formalnu raznovrsnost i neopterećenost. Te spoznaje se mogu učiniti u nekim pesmama beznačajne i bez poente, obične, prostačke, u drugim urnebesno smešne u rasklapanju i razaranju ideoloških oblandi i tabua, ali one govore samo o jednom, o tom neponovljivom životu i njegovoj nesamerljivoj vrednosti (Dragoljub Stanković)
Trainna 02 S

Nervi su tišine u trenutku sečene

Željeznička stanica

Let ptice koja gori/ moja je muška snaga pod svodom/ tražim sklonište u plamtećem dnu/ po kome lete rubini
Koude 07 S

Od listova Za Kralja i Otadžbinu

Luftsalon

Jedan mali pas i njegova treća tetka sastaše se jednog dana sa patlidžanom, pa se zajedno uputiše duž obale Save, i Save i Dunava pored letećih krava
Beatles

Stereo stihovi (4)

Lusi na nebu sa draguljima

Veliki prevodilac Dragoslav Andrić objavio je 1983. godine antologiju rok-poezije pod naslovom “Stereo stihovi”. Prenosimo nekoliko pesama iz Andrićeve antologije, zajedno sa originalnim verzijama pesama
Herbe1

Dok groblja rastu

Izveštaj iz opsednutog grada

S izvesnim ponosom želim da javim svetu da smo zahvaljujući ratu odgajili novu vrstu dece. Naša deca ne vole bajke, igraju se ubijanja na javi i u snu, sanjaju o supi, hlebu i kosti, baš kao psi i mačke
Huuh 02 S

Zvezde su sada nepoželjne

Pogrebni bluz

Uopšte mislim da je taj čovek greškom prihvaćen kao društveni komentator ili dijagnostičar, ili nešto slično. Najčešće su ga optuživali da nije nudio nikakav lek. Pretpostavljam da je on to pokušavao na neki način, pribegavajući frojdističkoj, zatim marksističkoj i crkvenoj terminologiji. Mada je lečenje i bilo baš u korišćenju tih terminologija, jer su one samo različita narečja na kojima se može govoriti o jednom istom predmetu koji se zove ljubav. Leči upravo intonacija kojom se obraćamo bolesniku. Pesnik se kretao medu teško bolesnim, čak na smrt bolesnim ljudima ovoga sveta, ali ne kao hirurg već kao milosrdna sestra, a svaki pacijent zna da upravo bolničarka, a ne hiruški rez, postavlja na kraju pacijenta na noge (Josif Brodski o Odnu)
Tom Waits

Nikada nije mogao da podnese tog psa

Frenkove divlje godine

“Pesnici američkog rocka često imaju kvalitet više od drugih svojih kolega u svetu. Tamo je u pitanju tradicija pisanja pesama koje su zapravo priče, ili skice za roman, ili scenarija za kratke dokumentarce. Tu dugu, neprekidnu liniju, započeli su još autori country & western pesama, nastavio ju je Bob Dylan početkom šezdesetih, a kasnije i mnogi drugi. U američkom rocku ta je osobina veoma cenjena i autori koji uspevaju da pišu poetske romane gotovo redovno stiču visoke pozicije – i u umetničkom i u materijalnom smislu. Kod Toma Waitsa ovaj talenat je visoko izražen. Ne samo da nije nikakvo čudo što je od jedne pesme („Frenkove divlje godine“) uspeo da kasnije stvori mjuzikl, već se može tvrditi da je isti postupak mogao da primeni na bar dvadesetak drugih svojih pesama” (Dragan D. Todorović)