Njegove su dubine mudrije/ od svih tvojih aforizama./ More voli ribare koji ga potkradaju puni ljubavi/ i mornare koji koriste opasnosti što im pruža/ dok ne zalutaju i posle...
Nije imao oči (ili ih je obrnuo unutra, u sebe, sagledavajući u zadnjim trenucima život puža) to je sreća jer ne bih podneo njegov pogled, pogled nevinog koji strada usput, strada usput, da, na putu biznisa, usput na putu ispijanja kafe, usput dok neko otvara oči motajući GV
Zemlja je teška u prostorima,/ Vrteći se, dubinu zavrće u ciklon:/ Pepeo i slama sležu se na dnu kroz toliko boja,/ Drhće u Zodijaku Orion (oriona bez broja);/ Toliko je teška, teška, i to od skora!
U zrelom kad su dobu, ja znam za jednu sličnost/ Ljubavnika vatrenih i strogih učenjaka:/ Jednako vole mačke, bića blaga i jaka,/ Što poput njih su zimljiva i vole nepomičnost...
Gde je moja P., raspituje se na Olimpijadi./ Duboko tone Neptun od tona njegova krika,/ ja sam P., šapuće Kirka./ Nanjušite mi P., vjerni mornari,/ falusno mi se srce vrti oko P., jer P. je centar/ svijeta
Pesnik i prevodilac Vojo Šindolić pre nekoliko godina preveo je širok izbor iz američke poezije o ratu, represiji, ropstvu i sličnim temama za antologiju Tomice Bajsića “Urezi” (toplo preporučujemo). U antologiju je ušao manji deo prevedenih pesama, a veći deo je ostao neobjavljen. Ovo je jedna od tih pesama
Sagradili su najljepše kuće/ u kojima vlada ravnomjerna temperatura/ tu više nema mjesta za one koji su spaljivali/ stavljali logoraševe ranjene ruke u kiselinu
Rat se razvija u kružnoj sali u Goriju ili Braunau, na Internetu, u džamiji; stvara ga u znoju mali mozak patriotskog pesnika; zato što je neko uvređen, zato što je neko okusio krv, besni rat u Božije ime, zbog boje kože, u bunkeru, zbog šale, ili omaške