Tekstovi sa tagom: poezija

Ernesto Kardenal

Mitska figura koja se ni pred Papinim prijetnjama nije odrekla revolucije

Ernesto Cardenal među zvijezdama

U svojoj najzrelijoj dobi, 2007. godine kada sandinisti ponovo osvajaju vlast u Nikaragvi, Ernesto Cardenal dolazi u sukob sa sandinističkim vodstvom, a prije svega s Danielom Ortegom i njegovom suprugom Rosariom Murillo (koji de facto međusobno dijele vlast). Zbog toga na suptilan način postaje predmetom njihovog političkog progona. Unatoč tome ni u jednom trenutku ne odustaje od svog revolucionarnog opredjeljenja. Za BBC 2007. godine na pitanje o odnosu svećeničkog položaja i nasilja odgovara kako je protiv Somozine diktature “jedni mogući put bila oružana borba”. U tom istom intervjuu kaže: “Takvo kršćanstvo koje smo tada vidjeli u Vatikanu nije bilo ono kršćanstvo koje je Krist htio za Crkvu; ali moja vjera je vjera u Krista, a ne u Vatikan; ukoliko se Vatikan odvojio od Krista ja ostajem uz Krista!” a 2012.godine, kada prima nagradu Premio Iberoamericano de Poesia Reina Sofia izjavljuje: “Moja je poezija socijalno i politički opredjeljenja ili, bolje rečeno, revolucionarna”
Sahtt 02 S

Knjiga propovjednikova

Svakom poslu pod nebom ima vreme

Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka. Jer šta biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i čovek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština. Sve ide na jedno mesto; sve je od praha i sve se vraća u prah
Aadone14

Skrenuo nalevo umesto nadesno

U stravičnoj noći, prirodnoj suštini svih noći

Skeptičan a sujeveran, monarhista sa anarhoidnim idejama, hrišćanin i gnostik sklon okultizmu i mistici, ironični sanjar, sentimentalni cinik koji je na samrti tražio da mu se dodaju naočari, kao da se svakim svojim postupkom i stavom rugao „nezajažljivoj banalnosti“ života. Smatrajući književnost najprijatnijim načinom da se ignoriše stvarnost, Pesoa, iako ubeđen u proročku i mesijansku ulogu pesnika, sa gorkom ohološću poriče mogućnost svoje ovozemaljske slave (Jasmina Nešković)
Ffa 01 S

Prozor imitira beskonačnost

Bog je stvorio nedela

Prvu knjigu poezije pod odličnim nazivom Betonska koma Siniša Tucić objavio je u 18. godini života, 1996. godine. Svako bi očekivao tipičan rani prvenac, pun dozvoljene patetike i prvih bolesti pisanja, grešaka koje će se kasnije prevazići, od eventualno dobrog očekivao bi jedino iskrenost, što je i dovoljno za prvu knjigu, pored mogućih nezgrapnosti i plaćanja danka lektiri. Međutim, ova knjiga u podnaslovu za sebe kaže i da je patetično — histerična filozofska poezija i zapanjuje svojom zrelošću, poetskom osvešćenošću (Dragoljub Stanković)
Miroslav Krleža

Nacerene nakaze i sablasne laži

Noć u bolnici

Ti ćeš sanjati i samotovati u zemlji gdje su ljudi jadni i neuki i gdje novine zaudaraju kao zahodi u provinciji. Tinjat ćeš kao svjetiljka na vjetru, u nepismenoj i glupoj tmini po kojoj pužu odvratne sjene gluposti i podlosti, gladne zlobe i zavisti
Aansta1

Prolećni oblaci nailaze nad mračni grad

Večernja pesma

Trakl ima slike šuma, noći, uglavnom jeseni i zime, germanska bajkovita zlokobna bića. U pesmama se susreće sa pastirima, kopljima, crnim mesecom, istrošenima zvezdama, crnom crvenom i plavom zveri - i mrakom
Samonari 01 S

Molitve u teškim časovima

Nijedan čovek nije ostrvo

Don je, kad pogledamo teme koje je razmatrao, neizvesnost koja ga je prožimala, fragmentaciju ili dvojnost njegove svesti, pesnik našeg vremena. Problemi koje iznosi jesu problemi celog čovečanstva, naročito čoveka koji živi u dobu preobilja informacija i populacije (Josif Brodski)
Brapok 33 S

Potom ništa neće doći

Protiv zavođenja

Ono što je Brecht sa sobom donio iz emigracije bila je imunost na «inozemstvo»; niti mu je imponiralo to što drugi ljudi imaju druge običaje, niti se zbog toga morao potvrđivati kao Nijemac. Njegov gnjev odnosio se prije svega na jedan društveni sustav, a poštovanje je gajio za drugi sustav. Njegovo ponašanje građanina svijeta, čime se uvijek kompenziraju nacionalne predrasude, suvišno je. Čovjek iz Augsburga, s radnim mjestom u Berlinu, vezan jezikom, koji svoje podrijetlo ne nosi kao neki grb nego kao nezamjenjivu uvjetovanost: samorazumljivo priznavanje te uvjetovanosti; umišljenost kao i mržnja prema sebi, nacionalno-kolektivna, tada postaju tek relikti nevrijedni spomena (Maks Friš )
Ceslav 02 S

Kratki dani, kratke noći

Tako malo

Od samog početka bio je miljenik poljske kritike i čitalačke publike. U uvodu je bilo reči o katastrofizmu, kao novom elementu međuratne poljske poezije. Katastrofa koju je rat doneo Poljskoj, potpuno uništenje Varšave, smrt znanih i neznanih, tragedija poljskih Jevreja — sve je to bilo neuporedivo tragičnije od onog što su naivni mladići iz Vilna predviđali u svojim katastrofičkim stihovima. Niko u poljskoj poeziji nije tu tragediju ovekovečio takvom pesničkom snagom kao Miloš. Njegova knjiga Spasenje (1945) ujedno je i pesnička osuda rata i fašizma, i spomenik bola podignut na ruševinama voljenog grada, i razgovor s poginulim drugovima, i poruka pokolenjima da ovu pouku ne smeju zaboraviti (Petar Vujičić)
Monk 01 S

Zveckanje lanaca

Dva Brojgelova majmuna

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) - ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)
Leeona 01 S

Jedna neobjavljena pjesma

Leonard Cohen: O nama

Leonard Cohen je čovek koji je, uz dosta muke, savladao neke najvažnije životne lekcije. Uspeo je u onome što je verovatno najteže - da ne govori ništa u momentima kada za tim nema potrebe
Mejso1

To je bio specijalista

Za srce

"Izgledalo mi je da sam prvi čovek koji je rekao: „dobar dan“, „voda“, „sunce izlazi“. Stvarao sam poeziju za preplašene i oslepljene. Učili smo da govorimo iz početka. Oni i ja!
Firr 04 S

Idioti uobraženo preplaviše ulice

Vesela pesma

"Ako je iko uspeo da otkrije ritam poezije bunta u ritmu narodske fraze inata i da tako ono što nečujno, i prezreno, prolazi kao konvencija, to je u ovo doba bio on: ukus svakodnevnog govora, između Slavije i Kalemegdana, iz ovog vremena, oseća se iz nekih stihova koje je ostavio za sobom. U izvesnim trenucima, Poljanskova lirika je lirika beogradskog, uličnog ,demokratskog jakobinstva, a reč njegova podseća na grubo odrezanu krišku crna hleba, na rakiju od šljiva. On je pesnik koji je osetio mogućnost populističke poezije, otvarajući se živom govoru, zaista neusklađenom i neuskladljivom sa jezikom književnog »beogradskog stila«" R.K.
Marijj 77 S

Puškinov vitez u podrum se skriva

Volim

Majakovski se nije ubio u trenutku duševne krize. Njega je ubio višak vlastite snage, „revolverski pucanj iznutra“ (Branko Miljković )
Volt Vitmen

Pjesma o samom sebi

Najmanja travka dokazuje da u zbilji nema smrti

Kakva je to poruka koju Vitmen kao pjesnik-prorok želi da prenese svojim čitaocima? Možda se do odgovora na ovo pitanje može najjednostavnije doći preko tumačenja njegovog manifesta, "Pjesme o samom sebi". Ona pokušava, prema već poznatim romantičarskim kanonima, da obuhvati što veći prostor, da ostvari veoma razuneni portret i pjesnika i svijeta. Vitmenova originalnost a i osnovna slabost njegove poezije nalaze se u metodu ostvarivanja ove božanske sveobuhvatnosti. On, naime, stavlja jednu pored druge veliki broj slika iz prirode, povezujući ih ili ih menusobno suprotstavljajući, pokušavajući da preko ovih često bizarnih nizova izrazi svoje osnovne ideje o bratstvu i jednakosti ljudi i prirodnom veličanstvu ljudske ličnosti (Zvonimir Radeljković)