Tekstovi sa tagom: politika

Alexandria Ocasio-Cortez

Uzor koji nam je potreban

Alexandria Ocasio-Cortez: Političarka budućnosti

Alexandria Ocasio-Cortez je 2018. godine uspjela na izbore izvesti veliki broj mladih ljudi i pokazati im da je promjena moguća, koliko god to  djelovalo nestvarno, pogotovo u doba Trumpove administracije. Ipak, ono što je bilo unikatno u njenoj kampanji je to da ni u jednom trenutku nije prozvala Donalda Trumpa (ili bilo koga iz njegove stranke) direktno, već samo ono za što se oni zalažu. Konfrontacija s idealima, ne s ljudima koji se za to zalažu. Time je pokazala svoju kulturu dijaloga koja je čini Političarkom, a ne samo političarkom
Apoka 01 S

Normalizacija nenormalnog: Kriminogeni partokratski stroj

Ludi smo – dogovorićemo se!

Javnost na kraju na sve pristane. Kritičari i branioci pravne države, elementarne logike i ljudskog dostojanstva građana se umore. A kriminogeni partokratski stroj nikad. Čak i kad je prinuđen na uzmicanje, to su samo privremena rješenja, dok ne pronađu ili izbuše nove rupe u zakonima i sistemu. I prilagodi stvarnost svojim zahtjevima. Do te mjere da im izgleda normalno da izgovore rečenicu: “Uprava za indirektno oporezivanje će biti hrvatska i ni sa kim je nećemo dijeliti”, kao što je ovih dana izjavio jedan od trojice sijamskih blizanaca na vlasti. Što neodoljivo podsjeća na onu priču o predratnom grafitu na zgradi glavne pošte u Sarajevu, na kojoj je neko ispisao: “Ovo je Srbija!”, da bi, dan kasnije, pored tog natpisa osvanuo komentar: “Ovo je pošta, budalo”
Feminizam 8

Seksizam u medijima (1)

Medeje, čedomorke - feministkinje

Seksizam kao oblik diskriminacije žena koji počiva na stereotipnim mišljenjima o rodnim ulogama i predrasudama zasnovanim na polu, odnosno razlikama među polovima, široko je rasprostranjen u društvu. Možemo reći da je postao toliko uobičajen da se s jedne strane previđa i preko njegove pojave prelazi kao preko nečega što je normalno i očekivano. S druge strane, teško se i uočava baš zato što seksistički stavovi decenijama dominiraju u medijskom diskursu, a mnogi ih doživljavaju i kao neizostavno obeležje humora
Građanska neposlušnost protest

Mudar čovek neće ostaviti pravednu stvar na milost i nemilost sučaju

O dužnosti građanina da bude neposlušan

Svako glasanje je neka vrsta igre, kao igra „dame” ili „trik-traka”, s primesom morala; igranje istinom i neistinom, moralnim problemima i, naravno, uz to ide i klađenje. Karakter glasača nije ulog. Dajem svoj glas, može biti, za ono što mislim da je pravo, ali nisam životno zainteresovan da to što smatram za pravo i pobedi. Voljan sam da ostavim to većini. Zato njihove obaveze nikad ne prevazilaze probitačnost. Čak i glasanje za ono što je pravo znači ne raditi ništa za to. Samo mlako izražavanje želje da pravedna stvar prevlada. Mudar čovek neće ostaviti pravednu stvar na milost i nemilost sučaju, niti će želeti da ona pobedi kroz vlast većine. Malo je vrline u akciji masa. Kad većina bude najzad glasala za ukidanje ropstva, biće to zato što su ravnodušni prema ropstvu, ili zato što je ostalo malo ropstva koje treba ukinuti njihovim glasom. Oni će tada biti jedini robovi. Ukidanje ropstva može ubrzati samo glas onoga koji svojim glasanjem brani sopstvenu slobodu
Emma 03 S

Manjine protiv većina

Kompaktna masa nikad nije stala uz pravdu i jednakost

Tko tu litaniju nije već čuo? Tko ne zna taj uvijek isti refren sviju političara? To da masa krvari, da je pokradena i izrabljena, to znam ja kao i naši mamci na glasove. Ali ja inzistiram na tome da nije šačica parazita, nego sama masa odgovorna za takvo strašno stanje stvari. Ona se lijepi za svoje gospodare, voli bič, prva će povikati “Razapni!” onog trenutka kad se podigne prosvjedni glas protiv svetosti kapitalističke vlasti ili neke druge oronule institucije. A opet, koliko bi dugo opstali vlast i privatno vlasništvo, da nije bilo mase voljne da postanu vojnici, policajci, tamničari i krvnici. Socijalistički demagozi znaju to dobro kao i ja, ali oni održavaju mit uz pomoć većine, jer njihova je shema života ovjekovječiti moć. A kako bi se moć ostvarila ako ne brojkama? Da, vlast, prisila i ovisnost počivaju na masi, ali nikad i sloboda ili slobodni razvoj pojedinca, nikad rođenje slobodnoga društva
Orvel 01 S

Gonjen zloduhom kojem se ne možeš oduprijeti

Zašto pišem

Građanski rat u Španjolskoj i drugi događaji u 1936. i 1937. otvorili su mi oči i od onda znam gdje mi je mjesto. Svaka riječ koju sam napisao od 1936. bila je izravno ili neizravno uperena protiv totalitarizma, a za demokratski socijalizam kako ga ja poimam. Čini mi se besmislicom u vremenu poput ovog našeg misliti da se možemo kloniti pisanja o tim problemima. Svatko o njima piše pod ovom ili onom izlikom. Razlika je samo u tom uz čiju stranu pristajemo i koji pristup prihvaćamo. I što smo više svjesni svoje političke pripadnosti, pruža nam se bolja prilika da djelujemo politički, a da pri tom ne žrtvujemo svoj estetski i intelektualni integritet
Pavll 02 S

Dnevnički zapisi: Umetnost i sloboda (1)

Danas mase veruju u nacionalizam, fašizam ili komunizam

Zupčanici nacija i zupčanici društvenih konstelacija čvrsto zadiru jedni u druge, te im je ritam okretanja međusobno povezan i podređen jedinstvenom kontinuitetu. Razlika nema, a ne može ih ni biti, jer se čitavo čovečanstvo obrće sred vakuuma u krug. S tog kovitlanja krune se opiljci u vidu leševa i fekalija, a iznad lomota ne lebde heruvimi, i harfe ne sviraju nebesku muziku koju su nekada slušali nišči duhom, dok su spaljivali veštice. Danas mase veruju u nacionalizam, fasizam ili komunizam, i život je u svemu sličan među svim rasama na svim kontinentima
Acag 01 S

Dva lica frivolnosti: Miločer i Sinjajevina

Vratite nam imovinu koju smo pošteno opljačkali

Profesor Bartoš piše kako su Karađorđevići uzurpirali imanja i dvorce širom novouspostavljene države „putem pljačke“. Dvorac princa Vindišgreca na Bledu, Suvobor, koji je tobože dobio džabe „za ratne zasluge“, Han Pijesak, dvorac i lovište, bivši dvorac nadvojvode Fridriha na Belju, koji mu „poklanja“ ministar finansija, opština Zagreb mu kupuje dvorac na Tuškancu, država mu poklanja dvorac na Demir Kapiji, plus 500 hektara vinograda i ziratnog zemljišta, država mu kupuje šumu u Moroviću, kraj Beograda, Oplenac… Radna snaga u svim objektima je plaćana o trošku države
Abar 23 S

Selektivni muk

Amfilohije i Mitropolija kao svete krave

Iako zamoriše nevladine organizacije pričom o doprinosu poštovanja ljudskih prava, spriječavanja korupcije, krađe, otimanja državne imovine, nijedna od njih, tako uspješnih, ni slova ne prozbori o nezakonitom, kriminalnom upisu imovine na SPC, bez ikakvog osnova. Valjda ti borci za ljudska prava moraju poznavati osnove vlasničkih prava? Kako se može upisivati državna imovina na SPC bez ijednog dokumenta kojim se potvrđuje vlasništvo?
Amils 04 S

Dosije: Tri decenije od “Politikine” rubrike “Odjeci i reagovanja” (3)

Slobodan Milošević je oličenje naše narodne duše

U (pred)istoriji raspada Jugoslavije i potonjih ratova novinskoj rubrici „Odjeci reagovanja“ svakako pripada sasvim poseban značaj. Ona je odavno postala povlašćeno mesto sećanja ne samo u ličnim uspomenama savremenika nego i u kolektivnoj memoriji. To je, neosporno, jedna od onih nezaobilaznih repernih tačaka u odnosu na koje pokušavamo da rekonstruišemo duh vremena koji je vladao krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka. Tada se, zahvaljujući naporu „naroda koji je progovorio“, na stranicama „Politike“ gradila jedna nova stvarnost, koja će uskoro postati stvarnija od stvarnosti same. O fenomenu „Odjeka i reagovanja“ 2001. je objavljena knjiga „Vreme kada je narod govorio“ autora Aljoše Mimice i Radine Vučetić. Iz tog obimnog i dragocenog dokumenta, čitaocima XXZ magazina prenosimo odabrane delove
Ossma 19 S

Dosije: Tri decenije od “Politikine” rubrike “Odjeci i reagovanja” (2)

Istina i Slobodan koračaju zajedno

U (pred)istoriji raspada Jugoslavije i potonjih ratova novinskoj rubrici „Odjeci reagovanja“ svakako pripada sasvim poseban značaj. Ona je odavno postala povlašćeno mesto sećanja ne samo u ličnim uspomenama savremenika nego i u kolektivnoj memoriji. To je, neosporno, jedna od onih nezaobilaznih repernih tačaka u odnosu na koje pokušavamo da rekonstruišemo duh vremena koji je vladao krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka. Tada se, zahvaljujući naporu „naroda koji je progovorio“, na stranicama „Politike“ gradila jedna nova stvarnost, koja će uskoro postati stvarnija od stvarnosti same. O fenomenu „Odjeka i reagovanja“ 2001. je objavljena knjiga „Vreme kada je narod govorio“ autora Aljoše Mimice i Radine Vučetić. Iz tog obimnog i dragocenog dokumenta, čitaocima XXZ magazina prenosimo odabrane delove
Mlse 05 S

Dosije: Tri decenije od “Politikine” rubrike “Odjeci i reagovanja” (1)

Ogledna parcela za sejanje mržnje

U (pred)istoriji raspada Jugoslavije i potonjih ratova novinskoj rubrici „Odjeci reagovanja“ svakako pripada sasvim poseban značaj. Ona je odavno postala povlašćeno mesto sećanja ne samo u ličnim uspomenama savremenika nego i u kolektivnoj memoriji. To je, neosporno, jedna od onih nezaobilaznih repernih tačaka u odnosu na koje pokušavamo da rekonstruišemo duh vremena koji je vladao krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka. Tada se, zahvaljujući naporu „naroda koji je progovorio“, na stranicama „Politike“ gradila jedna nova stvarnost, koja će uskoro postati stvarnija od stvarnosti same. O fenomenu „Odjeka i reagovanja“ 2001. je objavljena knjiga „Vreme kada je narod govorio“ autora Aljoše Mimice i Radine Vučetić. Iz tog obimnog i dragocenog dokumenta, čitaocima XXZ magazina prenosimo odabrane delove
Siim 01 S

Mašine za fabrikovanje kolektivnih strasti

O ukidanju političkih partija

Službeni glasnik objavio je prošle godine knjigu Simone Vejl “O ukidanju političkih partija” u prevodu Nebojše Zdravkovića. Filozofkinja, helenistkinja, aktivistkinja, mističarka, Simona Vejl je bila i ostala jedna od najbeskompromisnijih i najproduhovljenijih autorki XX veka. U naslovnom eseju u ovoj knjizi, praćenim esejima “Ličnost i sveto” i “Borimo li se za pravdu”, ona dovodi u pitanje temelje modernog liberalnog političkog poretka, i to s argumentacijom koja, naročito u današnje vreme, poprima nesumnjivi odjek, jer upravo u ovom trentuku apatija i strepnja naroda predstavljaju pretnju, veću nego ikada ranije, demokratijama u svetu. Iz knjige prenosimo naslovni esej
Cossmo 06 S

Svemirska demokratska akcija

Eksploatacija polumjeseca i zvijezde

Čovjek bez vizije, a većina nas smo takvi, mogao bi sada pitati: ne bi li, ipak, Sarajevu trebalo obezbijediti vodu a Zenici zrak, prije nego što se bacimo u istraživanje i eksploataciju svemira? Ako niste u stanju opraviti sarajevski vodovod, kako mislite odletjeti do Mjeseca?
Pokris 05 S

Nacionalistički dezodorans za septičku jamu

Politika u ravni viceva o glupim Bosancima

Pitanje imena Republike Srpske, nije pravno, nego je etičko pitanje. I to ime treba prepustiti vremenu. Ono (i ne samo ono, naravno) treba da zasmeta dijelu stanovništva, tog entiteta, čije ime nosi. I kada zasmeta to će biti znak da smo iz društva u kome je najbitnije da komšiji crkne krava (makar se i moja djeca nikad više mlijeka ne napila) evoluirali u društvo u kome nam je drago da je komšijina krava dobro i u kome ćemo sve učiniti da tako i ostane. Odnosno, da smo iz društva fašisoidnih ego-manijaka i ludaka koji vole da zapišavaju teritorije i povrjeđuju druge ljude, evoluirali u društvo u kome nam je stalo da se svaki njegov član osjeća i da živi dobro. Stampedo mladih ljudi, koji iz ove zemlje bježe „glavom bez obzira“ govori, između ostalog, o njihovoj skeptičnosti da će ovdje ikad biti bolje, što podrazumijeva i izglednu mogućnost da do pozitivnog raspleta nikad ne dođe