Nitko vas ne smije tjerati da se zabavljate, pa ni šef ni odjel za ljudske resurse! Francuski kasacijski sud nedavno je presudio u korist radnika koji je dobio otkaz jer nije htio više sudjelovati u “team building” putovanjima u organizaciji svoje firme. Krajnje je vrijeme da se prepozna da je forsiranje korporativnih zabava kršenje prava na slobodno vrijeme
Portal Mašina pokreće „Pišite nam“ kampanju – ukoliko smatrate da su vam ugrožena individualna ili kolektivna radna prava i želite da objave tekst o tome možete da im se obratite.
Ukoliko ste LGBTIQ osoba te vam je potreban pravni savjet vezan uz zaštitu vaših radničkih prava, ili samo želite s pravnicom provjeriti jesu li ponašanja i prakse vašeg (budućeg) poslodavca ispravna, odnosno legalna, molimo ostvarite kontakt putem dolje navedenog obrasca.
Koncept rada kakvog trenutno poznajemo nije neizbježan i nužan, niti je ikakvo prirodno stanje. Rad je - kao što su i države i nacije - jednostavno izmišljen konstrukt, koji može i mora biti prevaziđen i ukinut. Ovim možda ne bi bili riješeni svi problemi čovječanstva i planete, ali ako je rad dio problema, onda ukidanje rada sigurno može biti dio rješenja. Niko ne može predvidjeti šta će biti rezultat oslobađanja kreativne moći sputane radom. Sve je moguće, čak i velika socijalna kriza, ali zar nam socijalna kriza nije permanentno stanje?
Kako ćemo živjeti narednih mjeseci? Godina 2020. donijela je dramatične promjene na planeti, a sad je jedno od najzanimljivijih pitanja šta će od tih promjena ostati kao trajna praksa
Centar za istraživanje i razvoj društva IDEAS i Gej lezbejski info centar u saradnji sa popularnim TV i pozorišnim glumcem i profesionalnim baletskim igračem, Dušanom Kaličaninom kreirali su kratki video humorističkog karaktera, ali sa važnom porukom da je kršenje ljudskih prava LGBT+ osoba nedopustivo u svim segmentima života, pa i na tržištu rada
Stisnutog grla, na rubu suza, moja prijateljica isteturala je iz kancelarije, ne znajuć' ni sama ni gdje će, ni šta će. Pa se sjeti svoje drage rodice u Zagrebu, kojoj se čovjek uvijek može izjadat' u teškim momentima. Odluči da će je nazvati i bar si malo olakšati dušu
Mnogo je pitanja koja nemaju jasne odgovore. Svi smo mi individue, protkane svojim željama, motivima, strahovima, dilemama i čitavim spektrom emocija koje oslikavaju našu jedinstvenost, i svako od nas zna zašto ide tim putem, iako se nekome taj put čini težim. “Ne možeš razumjeti, dok se ne nađeš u toj situaciji”, kaže moja prijateljica Merima. Možda ne mogu, ali mogu ti reći da nećeš biti sama i nezaštićena ako se nekada otrgneš od straha i ponovo udahneš život. Zakon je štit koji, da bi ostvario svoju funkciju, mora biti korišten onda kada je to potrebno.
Ovo su djelovi iz stvarnog dnevnika kojeg san pisala jedne davne godine prije nego je ijedno moje slovo ugledalo svitlost dana. Živila san na jednome otoku kraj Splita. Pisala san taj dnevnik na nekome starom polovnom konpjuteru koji nije baš bija pri sebi, tj. nije ima baš sva slova na tipkovnici, a od funkcija je ima samo dvi: otvori wordov document, i SAVE. Bila sam usamljena i tužna. U mučnom procesu razvoda, bez posla i bez svega. Nemojte zamirit. Poslin su neke priče iz ovog dnevnika završile u "Pomet" u Slobodnoj Dalmaciji. Tako san postala selebriti, daprostite. Iz tuge.
Oni su bar znali šta ih je dovelo na brod i imali su jasnu računicu, s obzirom na lične mogućnosti i (ne)prilike u njihovim zemljama. Meni kao da nešto nije bilo jasno. Šta ja radim ovde? Zar ne bi trebalo da sam u Srbiji i da radim u školi kao profesor istorije, ili da bar kao novinar pišem tekstove i snimam emisije, a u slobodno vreme sedim sa drugarima po kafanama i bistrim dnevnu politiku?
LGBT građani rade u kulturi straha od mogućih negativnih posledica ukoliko radna sredina postane svesna njihovog identiteta. Svi neautovani ispitanici, u većoj ili manjoj meri, adaptiraju svoje ponašanje za posao kako ono ne bi bilo protumačeno kao drugačije od heteroseksualnog. Ovo može da podrazumeva sve, od oblačenja, preko izbegavanja razgovara o detaljima iz privatnog života, do laganja u cilju zaštite.
Najveća razlika između našeg i švedskog društva je u poštovanju tuđe ličnosti i drugačijeg mišljenja. Prilikom korištenja javnog prostora i objekata svi nastoje da svojim prisustvom ne smetaju drugom. Žene ne nose cipele sa potpeticom koje lupaju, svi tiho razgovaraju, posebno preko telefona, Ako neko vani puši odmakne se najmanje desetak metara od drugih ljudi. Niko se ne doziva na plaži ili na bazenu, ne upotrebljava sirenu automobila da upozori ili priprijeti drugom učesniku saobraćaja. Mala djeca u kolicima ne vrište i ne deru se, a pri susretu vas pozdrave. Ako čujete, u nekom trgovačkom centru, da se neko dijete dere i vrišti, u 90% slučajeva možete biti sigurni da su roditelji djeteta sa Balkana ili Bliskog istoka
Meni u glavi i dalje tutnji. Radit ću u kuhinji najmanje deset, a sigurno i više sati dnevno, cijelu sezonu, bez ijednog slobodnog dana, bit ću kuharica, peračica i čistačica a onda ću, da bi nakon posla imala krevet na koji ću se srušiti, još i čistiti apartmane? Za četiri tisuće kuna? A kad bi trebala čistiti te apartmane? U ponoć, kad se vratim iz restorana iz popodnevne smjene? Možda da usput još malo skoknem i do njihovog maslinika, podrežem masline, okopam malo? Da im nalijem i koju teracu? Jebi ga, ugostiteljstvo je to.
Švedska ima površinu 43 puta veću od Bosne i Hercegovine, pa je i poimanje daljine drugačije. Zahvaljujući dobrim i sigurnim putevima otići kod nekoga na kafu 50 kilometara se ne doživljava kao neka udaljenost
