Tekstovi sa tagom: priče

Handz 01 S

Sve je istina, nažalost

Čovjek je mašina za veš

Kada se Stole dočepa dobre priče onda je lako ne pušta da ode. Priča polako, sa uživanjem, pažljivo žvaće svaku riječ kao da joj procjenjuje aromu. Pravi česte pauze, tokom kojih slušaoce gleda u oči, traži u njima odgovarajuću reakciju, pa  nastavlja. Reakcije rijetko izostaju jer Stole ima stroge kriterije za dobru priču
Avege 01 S

Da sam ja htela da radim nešto, misliš da bih radila za državu?

Uspon i pad potrošačkog osvetnika

Novica se posvetio iščitavanju Lidijinih knjiga, i za kratko vreme mogao je da je preslišava i bez gledanja u udžbenik ili propis. Prodavnica zdrave hrane „Zobnica“ ne ističe deklaraciju uz kikiriki na rinfuz? Rešeno. Kafana „Lokator“ nema odvojene toalete za osoblje i goste? Neće moći. Kiosk sa kineskom hranom „Godina svinje“ nema upozorenja o alergenima na jelovniku? Ne zadugo
Desanka Maksimović

Prodavac magle (1)

Kako je Desanka Maksimović umrla kao fudbalski sudija

Doznao sam da je umrla pesnikinja Desanka. Nije mi bilo jasno kada se to dogodilo i kako, ali sam znao da je bilo naprasno i da je umrla kao mlada. Potišten vešću išao sam sa Čudićem prema Domu omladine. Iza nas je bio Milišić. Iz Orfeja izađe Bata Petrović koji odmah otpoče s Milišićem da komentariše Desankinu smrt. Čuo sam iz njihove priče da je pesnikinja, dan pre smrti, bila sudija na nekoj lokalnoj utakmici. Milišić je pretpostavljao da je umrla od uzbuđenja, jer se konačno ostvario njen životni san – da bude fudbalski sudija, dok je Bata pretpostavljao da je umrla od napora, jer je sve vreme trčala po stadionu u želji da se predstavi kao sudija koji sve vidi
Bohem 01 S

Lucija Berlin: Priručnik za spremačice (Oceanmore, 2017)

S one strane američkog sna

Pogledamo li evidenciju posudbi Priručnika za spremačice vidjet ćemo da knjigu nije jednostavno pronaći na policama. Ne bez razloga...
Marijj 91 S

Nina Tikveša: I sreli su medu (Buybook, 2018)

I sreli smo dobru proznu autoricu

Neke priče su me duboko potresle i pomalo uznemirile, što je jedan od glavnih smislova književnog teksta, dok su me druge nasmijale i razvedrile iako su i te druge priče bile ispričane teškim tonom, gorkom ironijom, sarkazmom, i svim onim stvarima koje čine naš život
Andrej Nikolaidis

“Bildungsroman”, nova knjiga Andreja Nikolaidisa

Dok se tijelo smanjuje, raste otpornost na zemaljska iskušenja

Knjiga Andreja Nikolaidisa “Bildungsroman” objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Radi se o Nikolaidisovim pričama nastalim u periodu od 1997. do 2015. godine. Urednik izdanja je Milorad Popović, a izdavač Goran Martinović. Knjigu je likovno opremila Ana Matić. U knjizi se nalaze priče “Tijela”, “Promjena”, “Mraz”, “Divni i užasni život Miraša Varvarina”, “Mesar”, “Tako mnogo vremena za tako malo stvari”, “Odlaganje”, “Bio je strašan tip”, “Mala enciklopedi ja ludila” i “Tomović”. Andrej Nikolaidis rođen je u 1974. u Sarajevu. Najvažnije knjige: „Mimesis” (roman), „Sin”, „Dolazak”, „Devet” (trilogija „Tamno pokoljenje”), „Homo Sucker: poetika Apokalipse” (eseji), „Mađarska rečenica” (roman). Dobitnik je više prestižnih nagrada, između ostalih „Meša Selimović” (za najbolji roman napisan na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za roman „Mađarska rečenica”), „Nagrade Evropske unije za književnost” (za roman „Sin”) i crnogorske državne nagrade „Miroslavljevo Jevanđelje” (za roman „Odlaganje. parezija”). Njegovi romani prevedeni su na petnaest jezika, između ostalih na engleski, njemački, italijanski, turski. Živi u Ulcinju. Iz nove Nikolaidisove knjige prenosimo priču “Tijela”
Dusko 01 S

Pričam ti priču: Devedeset pet godina od rođenja Duška Radovića

Dva zla za jedno dobro

„Ja iskreno mislim da sam izvan književnosti i da zbog toga nisam ni u pažnji ni u nadležnosti književnih kritičara. Što duže živim i više pišem sve sam dalje od postojećih književnih kvalifikacija. Ja volim i umem da radim samo ovo i ovako, a to je za našu kulturnu i književnu javnost malo i neozbiljno. Nemam ništa protiv. Siguran sam da to nešto nekome znači a ime te potrebe i zadovoljstva nije bitno. Književnost je jedno a takozvani književni život nešto sasvim drugo. Članovi, predsednici, sekretari, urednici, recenzenti, kritičari – to nema veze, od toga sam već odavno digao ruke. Pobegao sam iz svih organizacija i živim potpuno sam na ostrvu svog pisaćeg stola. Ne tražim ništa, ne treba mi niko, živim slobodno i otmeno“ (Duško Radović)
Vijećnica

Ne treba prevod: Devet i po, knjiga Ahmeda Burića

Utešiti grad dobro ispričanim pričama

Ozbiljna avantura, nezaštićeni, lažni i pravi svedoci, izmišljeni i stvarni dokazni materijal (nema razlike u tretmanu), flashbackovi krcati umišljajnim zaboravom, sitne prevare, veliki poduhvati, putovanja do Zagreba i Njujorka, preko Mostara, Titograda, Žute grede, pa Sarajevo i Vijećnica, zgrada koja je, za razliku od dva miliona knjiga, preživela "sređene" plotune četničkih haubica
Jobba2

Nova knjiga Bobe Đuderije

Zovem u vezi posla

Slobodanka Boba Đuderija objavila je novu knjigu priča pod naslovom „Zovem u vezi posla“ u izdavačkoj kući Adamić. “Prošlost i sadašnjost, stvarnost i sjećanja, ustaše i partizani, lijevo i desno, podobni i nepodobni, kako preživjeti u svijetu u kojem se nalazimo, u kojeg se ne uklapamo, koji nas potapa čim podignemo glavu iznad površine? Ova knjiga je koloplet vedrine i gorčine, iskustva pisca, tj. spisateljice, ali i majke, ‘vesele raspuštenice’, kćeri i sestre, nezaposlene smušenjakinje koja pokušava u svemu pronaći dobro, dok je zlo ne tresne posred lica” – ovako Bobinu knjigu preporučuje izdavač called nakladnik. Autorka nam je ljubazno ustupila naslovnu priču iz svoje knjige