Tekstovi sa tagom: priče

Azgrr 08 S

Kratka priča

Kada Zagreb izranja iz sna

S Plesa sam trećeg kolovoza devedeset treće odletio u Norvešku vjerujući kako ću se vratiti najkasnije do Nove godine. I tako i bi. Samo sam falio pet-šest godina. I taj povratak možda nije zapravo ni bio povratak, nego prije odlazak iz Osla. Tako vam je to do dana današnjeg, odlazim u Oslo i dolazim iz Osla u Zagreb, a da ne znam što je povratak, a što odlazak, kamo odlazim, a kamo dolazim, gdje sam gost, a gdje stranac. Doma nisam bio nigdje, toliko sam uspio i sam skontat
Pisanje

Stranice koje mirišu i greju

Spomenar

I eto mene, kćeri pećara, u pećarskoj kući. Istina, nema mirisa gline od koje se u kalupima prvo formaju , potom suše, pa glaziraju kaljevi, nema ni peći u kojima se ti kaljevi peku, nema ni Deda Mraza, nema ni roditelja…
Apokrr 16 S

Neki bi to prosto tugom nazvali

Pesma

Cvetaju i precvetavaju lipe. Prolaze neki naši datumi. Drugačije zvuče pesme koje smo zajedno slušali i voleli. Tišina udara u slepoočnice kao bubnjevi i nadjačava osećaj praznine. „Neki bi to prosto tugom nazvali“, rekao bi Balašević, to kad D moll počne da gospodari
DArk 01 S

Ostala je pesma moja

Vidanje duše

Moju posljednju večer u Njemačkoj, vozali smo se njegovim novim Golfom pod debelom mjesečinom toliko jakom da su ulice bile jasne kao da je na satu pola bijelog dana. Vozali smo se, lutali, pričali priče iz djetinjstva i smijali se jedan drugom, sve do trena kada je Kemo, vrteći kotač po radio stanicama, naišao na Vidu Pavlović
Aabrac 14 S

Kratka angažovana priča

Lito

"Biber" je književno-aktivistička ekipa okupljena oko ideje da umetnost može inspirisati društvenu promenu. Zato je i pokrenula istoimeni konkurs za kratku, angažovanu priču na albanskom, bosanskom, crnogosrkom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku. Dosad su objavljene tri zbirke "Biber" priča, a neke od njih ćemo prenositi i na našem portalu
Pokri27

Porodične priče

Ako neko pita za me

Stanica. Stiže zagrebački voz. Noć je. Jedan naočiti čovek dugo izbacuje kofere iz voza. Mnogo je kofera. Zvižduk lokomotive označuje polazak voza. Čovek je sam na staničnom peronu. Gleda u obrise stare kule obasjane mesečinom. Čuje se huk moćne Une, lepotice planinske
Kosmo 01 S

Ti širiš slobodu, bratstvo i mir, jer si armija Tita!

Kako je Ikarus uništio domovinu

Mama odgaja četvero djece, jednog psa, četiri kokoške, leglo zečeva i mačke u komšiluku. Mama njeguje, u stvari opslužuje nenu, svoju majku, ratnu udovicu čiji je muž netragom nestao 1941. godine. Nena, u stvari, upravlja domaćinstvom i životom svoje najstarije kćeri. Nena upravlja i tatom, kojeg se cijela ova priča i ne tiče
Appop 03 S

O tome se ćuti

Zaljubljivanje

U prvom razredu srednje škole zaljubila sam se u Velimira, Jančeta, Ivicu, Jovana, Milana, Slobodana i Uroša. Baš tim redom. Zbog nekog je zatreperilo srce u školi, zbog nekog na ekskurziji, zbog nekog na moru, zbog nekog na korzou, zbog nekog posle iznenadnog susreta... ali i njihova srca su zatreperila. Vidno. Jer mi smo se – gledali
Catas 01 S

Božićna priča: Vrtlar

Mačke su svoje, one nisu ničije

Blagoslov kuće ispao je veseli fijasko jer ni Dijana ni Veljko u svoje vrijeme očito nisu bili redovni na vjeronauku. S odgovorima su promašivali i šefa i stanicu. Umjesto “Gospodine, smiluj se”, Veljko bi bubnuo “Amen”, kad je išlo “Amen”, on bi rekao “I s duhom tvojim”, a Dijana je, da stvar bude luđa, svaku njegovu pogrešku za njim uredno ponovila. Dok ih je fratar strpljivo ispravljao, njih su se dvoje pogledavali ispod oka kao dvoje nevaljale djece i jedva se obuzdavali da ne prasnu u kikot. Nešto su se ipak umirili i uozbiljili kad je župnik došao do Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Plkt 10 S

Uz prigušena svetla, bez stiskanja

Odrastanje

Oči koje tražiš nekako uvek sretneš na sredini elipse, u mimohodu ih upijaš, pa opet i opet, do osam sati, kada ujednačeno pulsiranje korza polako prestaje, elipsa se sve vise proređuje, a šetači odlaze dogovorenim putevima. U bioskop, u poslastičarnicu, u park, u kafanu, na igranku, a nas četiri, oko pola devet – kući
Marijpo 18 S

O ratu i sjećanju: Priča Damira Ovčine

Osjeti se smrt

Asfalt dalje. Dio kompleksa s nekim bučnim strojem pod brdom. Na zidu ispisano snsd crvenim ćiriličnim slovima pa prezime šefa te organizacije. Na zidu s desne strane žutim slovima ratko. Nikog.  Na ohrndanoj zgradi latinicom zeleni jadar drvna industrija. Kombi do ulaza. Cesta i na istok i na sjeverozapad
Misoginy 01 B

Među vlasnicima raskošne praznine

A čija si ti?

Razmišljam šta bih ja sada, sa pedeset i kusur godina, odgovorila na mrsko pitanje iz mog djetinjstva. Čija sam poslije četiri decenije?! Opet ničija. Ni oca, ni matere, ni države, ni mjesne zajednice, ni čo’jeka, ni partije… ništa. Nikakvih pripadnosti ja u ovom životu nemam
Aapo 23 S

Priča iz Nojeve barke

Zašto držimo mačke

Loviš zlo pa se izležavaš do mile volje. Ponekad rezultati ne moraju ispasti optimalni jer Bog neke dane zaglavi na manikuri noktiju pa ne stigne biti baš svugdje i uvijek. Ili ipak da? Kakogod, evo vam znanstvenog odgovora zašto je dobro imati doma mačku
Zagreb

Bečka škola

Buñuel na dnu Petrinjske

Ako išta pamtim od malih nogu, to je onda taj – gorkim i teškim svađama roditelja u tom razdoblju proizveden - poriv za preispitivanjem svega i svačega: ne samo zato što nije zlato sve što sja, nego i zato što – sada mi je jasno – ne može čovjeku zadovoljstvo donijeti ništa što bi bilo stvarno, a da nije garnirano puninom, spokojem i odricanjem
Pisanje

Crtice iz života

Kako sam kupila samu sebe

Ima raznih oglasa. Usmenih, pismenih, ispisanih na ceduljama u prozorima, priheftanih na bandere, štampanih u raznim novinama, štampanih u “Oglasima”, a najviše ima onih elektronskih, na internetu