Tekstovi sa tagom: prijedor

Lift

O Crvenom soliteru perspektive i propadanja

Kad radnici postanu ratnici

Rat, stradanje, smrt sa imenom i prezimenom. Menjale se vojske, preuzimale grad. „Neka su se komšijska djeca nesretno odazivala na vojne pozive, ne razumijevajući da idu ravno u klaonice – mali Bakić, Cvijetić. Puača, Panić... Prijedor je postao bezgradan, suh, isprepadan. Komšije krivog imena počele su dobijati otkaze (Karmela, Supha, Meho, Kata...) i radnici su postajali ratnici, a da to nisu ni znali“
Aakri 24 S

Pozajmljeni intervju: Nikola Kuridža

Mržnja u četiri zida

Pa rekao bih da su otišli da žive svoj život, da ga ovdje nisu mogli živjeti. I ono što ja smatram pod življenjem života su svakodnevne stvari, ne mislim ni na kakve luksuze, holivude i crvene tepihe, nego na mogućnost da voliš koga želiš da voliš, mogućnost da imaš dijete, da ti niko ne da otkaz zato što si gej ili lezbejka ili trans osoba, da možeš da se zaposliš, da te zapravo neko cijeni, da možeš da napreduješ u karijeri bez stranačkih knjižica, to su ti neki razlozi ljudi s kojima sam ja u kontaktu.
Anita Zečić

Obeležen Dan bijelih traka

Putujući spomenik u Beogradu

Prošlo je 26 godina od fašističkog naređenja srpskih vlasti lokalnom stanovništvu: "Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice"
Belete 03 S

Dan belih traka obeležen podsećanjem na žrtve srpske agresije

Nije bio Aušvic, ali dogodio se genocid

Bivši zatočenici logora, od kojih se mnogi suočavaju sa teškim duševnim patnjama, silovane žene i devojke, nemaju zakonom rešen status; u Prijedoru su primetne spomen-ploče s fotografijama i imenima bivših radnika preduzeća, ustanova i institucija koji su bili pripadnici Vojske RS i koji su tokom rata u BiH poginuli negde na frontu