Primitivna priroda političke moći u autokratskim društvima zahtijeva da izazivač raspolaže barem uvjerljivom prijetnjom sile koju može primijeniti protiv vlastodršca. Sudeći po urlicima koji se čuju iz bjeloruskih zatvora, takvom silom u zemlji trenutno raspolaže samo jedna strana. Bjeloruski državni sigurnosni aparat još uvijek uživa mogućnost nekažnjenog ubijanja nevinih ljudi čak i u slučaju kada je zlodjelo snimljeno na kameru – tijekom demonstracije održane 10. kolovoza u večernjim satima, netko iz policijskog kordona je iz vatrenog oružja ubio 34-godišnjeg Aleksandra Tarajkovskog, koji na sebi nije imao ništa osim majice kratkih rukava i trofrtaljki. Tjedan dana nakon ovog ubojstva, još uvijek nema nikakvih naznaka da bi ubojica mogao odgovarati pred zakonom
Na trgovima revolucije titra plamen mrežnog otpora, umetničkog, neumetničkog, kontrakulturnog otpora koji nestaje tokom sopstvenog postajanja, da bi opet nikao tamo gde ga kulturna hegemonija najmanje očekuje – u njoj samoj
Svoju ću kćer odgojiti da čim bude mogla – ide, što dalje i ne osvrćući se, naročito ne na mene, ide tamo gdje će biti bolje plaćen rob koji živi u manje psećim okolnostima. Da išta valjam, već bih je ja vani poveo - i to ne juče, ni prejkuče, nego čim se rodila
Oni građani kojima je Čeda 2007. bio „ekstreman“ (jer je između ostalog podržavao nezavisnost Kosova) i nekako su više naginjali DS-u, sada su građanski, fino i pristojno prihvatili Boška Obradovića pod parolom „pa, nema veze, ne možemo svi biti isti“. U stvari, sve se tu uklapa i vrlo je logično – otvorenim ili tihim pristalicama politike DS-a iz 2007. više odgovara ovakav Boško nego ovakav Vučić ili onakav Čeda
Očito da organizatori protesta misle da su video snimci, na kojima retorika i mizanscen tzv. odbrane krstionice na Miholjskoj Prevlaci ponajviše liče na scene iz filmova sa tematikom iz srednjeg vijeka, slika progresivnog evropskog, modernog društva, kakvo preporučuju građanima Crne Gore. I tu dolazimo do poraznog zaključka. Crnogorsko društvo je, iz neznanja ili svjesno, dozvolilo da joj najmrčanije ideologije i vjerska zatucanost, kakvu smo imali u vremenima prije više vjekova, zavladaju duhovnim prostorom i „prosvjećuju“ mozgove velikog broja građana, pa se čak govori i o tome da je Amfilohije vratio u Crnoj Gori „zlatno doba graditeljstva kakvo je bilo u doba kralja Milutina“
Ko bi fašisti Kneževiću mogao ( i šta?) reći, kada koncept „Crne Gore bez podjela“ podrazumijeva pomirenje sa fašistima na vrijednostima fašista, podrazumijeva da se javno ne govori ništa što bi moglo iritirati fašiste, partnere u izgradnji crnogorske demokratije, pa onda pomiritelji u svojoj inferiornosti i poniznosti idu tako daleko da i Skenderbega upisuju u Srbe?
To što predvodnici protesta izbjegavaju da izraze stav o bilo čemu upravo najbolje pokazuje da se oni plaše da će iznošenja stava čak i u onome što predstavlja osnove moralnog sistema vrijednosti, kao što je osuda masovnog zločina i zločinca, raslojiti njihove proteste. Treba li bolja definicija što predstavljaju ti protesti i kakvi ga ljudi predvode? Nema tog višeg interesa koji bi me spriječio da izrazim svoje distanciranje od masovnih ubistava, progona, deportacija i genocida
Budući da je Obradović preuzeo komandu nad takozvanom Drugom Srbijom, situacija je sada ovakva: Prva Srbija četnici, Druga Srbija ljotićevci. Druga Srbija će sada, prije nego što otjera Vučića, morati otjerati Obradovića. Do tada, kako je juče primijetio moj prijatelj, obračun Vučića i Obradovića budi znatiželju i emocije koliko i derbi indijske kriket lige
Je li vam poznata ova fotografija? Širi se društvenim mrežama gdje u opisu stoje svakakvi komentari. Vjerojatno se tu zatekla slučajno, pa dok ne prođe frka, neka je barem dotjerana. Lijepo je kad žena drži do sebe, pa i u ovakvo ekstremnim situacijama. Prava dama ne bira mjesto da bi se uredila. To, lutko, neće tebi nitko govoriti kad ćeš se i gdje šminkati. Anonimna akterica s fotografije ponajviše je počašćena epitetom “glupo žensko”, a posebno u kontekstu kako ni sama ne zna što će na prosvjedu, pa se šminka…
Šta znači “nećemo da budemo jeftina radna snaga” osim da čovek nije vlasnik svog rada pa time ni vlasnik samog sebe, već moli gospodara za malo više sledovanja. Kakva je razlika između njega i onog što je glasao za sendvič? Razlika je samo cena za koju možeš da ih kupiš i to je sve. Čini se da je spor između vlasti i protestanata na ulicama samo cena za koju ovi drugi žele da budu prodati