Tekstovi sa tagom: ptsp

Niko od nas nije ni znao šta znači skraćenica PTSP. Samo smo se prepustili mirnodopskoj struji vremena. Prepuštali se beskrajnim raspravama u Magičnoj kocki. Možda nas je to liječilo, jer sjećam se trenutka u kojem Xanax nije radio. U kojem mi nije mogao pomoći kada bih osjetio vrelinu kako iz stomaka kreće prema grudima i glavi, neka snažna energija zbog koje sam mislio da ću se zapaliti i obasjati prostor kao svjetleća raketa, sam, sakriven negdje na zgarištu zanatskog centra, osvijetljen mjesečinom, u sjenci srušene bogomolje čiji toranj je pokazivao pravac prema zemlji i podzemnom svijetu

Činjenica da je nešto stravično zabeleženo, pa smešteno u ladicu neke zbirke priča, kao da donosi izvesno smirenje vlasniku bolesti, rezervisane za ranjive duše, za ljude koji pate tuđi bol i bdiju tuđe nesanice

U svemu što govorim, što činim, u određenoj mjeri zastupam vlastitog oca. Čovjeka koji čeka da detonira ručna bomba, koju je položio na stranu srca, ispod lijevog pazuha. Iz te perspektive, perspektive gubitka, mogu metaforično pljuniti u lice, reći “jebite se” svim drčnim debilima koji umišljaju da posjeduju moju sudbinu, kao i živote drugih ljudi

Premda je to paušalna procjena, računam da otprilike 99 posto indivudua od kojih se traži odobrenje Bajaginog koncerta, ili koncerta filharmonijskog orkestra, ima poprilično mutnu biografiju. Ratnu, ili poratnu. Često je u pitanju potpuni ološ, koji jaše na mitu enormnih društvenih zasluga

Broj učesnika ratova je, izgleda, jedna od najvećih tajni u ovoj zemlji. Licitira se sa raznim brojkama, kako kome odgovara, ali je činjenica da je broj jako veliki. Samo na području Leskovca i okoline pominje se broj od 16 000 učesnika ratova, što nije nemoguće, kada se prisetimo da su se devedesetih godina, lokalni političari utrkivali ko će mobilisati veći broj rezervista i tako dokazati lojalnost.Ne postoji baza podataka iz koje bi se video broj učesnika ratova, poginulih, ranjenih

Ne postoji ustanova koja tretira ratnu traumu, čak ni pri vojnim bolnicama nema terapeuta koji se bave ovom bolešću. Neki se bave sporadično, individualno, ako nekog od lekara ili psihologa zanima ta dijagnoza, pa radi sa veteranima, samoinicijativno* PTSP je često uzrok porodičnog nasilja koje vrlo često ima uporište u nerešenih traumama. A agresija u porodici rađa agresiju među decom, posle imamo slučajeve vršnjačkog nasilja. Celu spiralu nasilja

Paradoks ratne traume je u tome što oni koji su bili na stravičnim mestima i prošli kroz pakao, ukoliko imaju nekakve simptome traume, znači da su normalni. Ukoliko su zaista prošli kroz pakao čelika, krvi i vatre, i bilo im je sjajno... nešto nije u redu. Prema tome samo postojanje traume u stvari govori da ste samo živ čovek od krvi i mesa. Rat ima svoju cenu i pogađa gotovo sve koji se nađu u njemu. Kada se društvo sprema za rat, od nacionalističke i ideološke retorike se ne vide posledice koje će rat doneti. Čak i oni koji “pobede” u ratu, moraće da ližu svoje rane godinama i decenijama. Psihičke posledice rata se osećaju kroz generacije

Sve će to narod prećutati, ali neće taoci sumanutih srbijanskih ratnih avantura; ljudi sa PTSP su u velikoj ili manjoj meri onesposobljeni da rade, nemaju pomoć društva, žive na marginama, u opasnim flešbekovima, samoći, depresiji, nerazumevanju porodice, u ugroženim brakovima, alkoholu kao sedativu i stimulansu