Tekstovi sa tagom: punk

Ako i nedostaju elegancija i suptilnost, te mrak koji su isijavali iz "Post Pop Depressiona", koji su ujedno bili i svojevrsna korespondencija s berlinskim godinama Iggyja i Bowieja, "Every Loser" za protutežu nudi ludističke momente poput onih iz uvodne "Frenzy" sa stihovima "I got a dick and two balls, that‘s more than you all", kojima Iggy gromoglasno najavljuje što mu je na umu

Punk je uvijek bio ‘ono o čemu pjevaš’, a daleko manje ‘kako sviraš’. Sve drugo je bilo i ostalo industrijsko omekšavanje tkiva i skretanje pozornosti s ‘poruke’ i bavljenje neminovnim sekundarnim temama, poput toga koliko punk može biti, primjerice, pop i metal. A punk je punk, bez obzira na stil, što su jednom davno i The Clash uporno dokazivali time što su se znali ‘zabarikadirati’ u reggae

Rijetke arhivske snimke pružaju, čini se, ograničeni izvor materijala, koji je djelomično tekstualno nadopunjen neobjavljenim dnevničkim isječcima koje čita glumica Ruth Negga. U nekoliko prizora vidimo Bell kako lista Dayglo, knjigu iz 2019. koju je napisala u suradnji sa Zoë Howe, što će reći da je i ovaj film dio šireg projekta revidiranja odnosa obiteljske i pop-kulturne povijesti, kao i specifičnog odnosa između majke i kćeri. Možda biste za ovako snažnu ikonu voljele vidjeti upečatljiviji i dinamičniji dokumentarac, ali to vjerojatno ne bi bilo vjerno intimnijoj priči koju je Bell željela ispričati o majci.

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Paraf i prijatelji su pjesme stare 35 godina transformirali u zvukovnicu novog doba, doba u kome su visoko podignuta ograničenja. Upravo stoga, ovo je svojevrsni off-projekt Parafa, nastao u specifičnim produkcijskim uvjetima i namijenjen je ponajprije njihovom fanovima koji su ih podržali na lanjskim i ovogodišnjim koncertima

Muzika je služila da tekstove učini bučnijim. Ti tekstovi, razlomljeni u stihove, posve su novi i iznenađujući. Ta novina i sama mogućnost njihovog doživljaja kao pjesme je ustvari toliko zadivljujuća da ih čini poezijom. Izleti u hermetizam, čvrstu organizaciju pjesme u vezanom stihu dokazuju da pankeri, u konkretnom slučaju Pankrti, znaju pisati poeziju u smislu nekog višeg stepena organiziranja jezika u odnosu na svakodnevni govor, njegovu umjetničku nadgradnju

“Father Of All...” je sjajna kolekcija od deset ekstatičnih pjesama u trajanju od 25 minuta kojima Green Day, čak i ako one ne postanu hitovi jer radio više ne vrti takvu glazbu, ukazuju da je moguće u pitku cjelinu sažeti najbolje osobine The Beatlesa i Kinksa, T.Rexa i Sladea, Hivesa i ABBA-e, The Clasha i Buzzcocksa, Joan Jett i Ramonesa te plesnog groovea koji korijene vuče iz soula 60 i beata 60-ih. I pri tome zvučati drugačije, a da ne ponište vlastitu bit te nevjerojatno poletno, iako je od njihova debija prošlo trideset godina

Rock&Off nagrada za životno djelo KUD Idijotima zapravo je zahvala domaće rock i punk scene, bendova poput Hladnog piva, TBF-a ili Mašinka, na koje su Idijoti utjecali svojom glazbom i stavom. Za slobodu i mir borili su se humorom, strašću i gitarama

Koncerti u Novom Sadu i Beogradu bit će prilika za sve ljubitelje punka, post-punka i novog vala da uživaju u energičnim, pravim rockerskim izvedbama legendarnih pjesama među kojima su Narodna pjesma, Moj život je novi val, Živjela Jugoslavija, Javna kupatila, Zastave i druge

Čet Bejker, Čak Beri, Majkl Džekson, Džo Stramer, Pol Makartni, Kleš..., među 'akterima' igranih i dokumentarnih filmova 4. Paralelnih vizija - Festivala muzičkog filma

Sve što su Pankrti zapravo bili bilo je u njihovim tekstovima. A iz tih tekstova kao da je i potekao slovenski demokratski i nacionalno emancipatorski pokret u drugoj polovini osamdesetih. Prije “Dolgcajta” Slovenija je bila domovina Borisa Kidriča i Edvarda Kardelja, nakon “Dolgcajta” Slovenija je postala domovina Mladine, Tribune i Katedre

Roman u nastajanju beogradskog proznog pisca Zorana Ilića, s radnim naslovom „Uvod u pank“ pokušava kroz pitanja i odgovore (pitanja postavlja glavni junak romana Pajaco, a „odgovara“ sveznajući internet) da se četiri decenije od nastanka pozabavi fenomenom panka kako kao muzičkog pravca, tako i šireg društvenog pokreta nastalog u doba tačerizma

Prije no što su postali Hinko, Vinko i Dinko, oni su bili Gaja, Raja i Vlaja, a još prije – Miran Puž, Ico Kučina i Roko Vakcina. Tri osamnaestogodišnjaka poznatija pod nadimcima Špric, Kurči i Droza, a još poznatiji pod imenom punk grupe Trsatski kurci. Sve u svemu, posve normalni mladi ljudi, ako izuzmemo čudnu ambiciju da sviraju punk nakon što je već pomalo izašao iz mode. Bili su još djeca kada su prvoborci riječke scene počeli strugati po gitarama i revati po gradskim rupama na oduševljenje prvih sljedbenika, ali su se nekako ukrcali u posljednji punk vagon prije no što će veći dio scene završiti u disku materinu

Roman u nastajanju beogradskog proznog pisca Zorana Ilića, s radnim naslovom „Uvod u pank“ pokušava kroz pitanja i odgovore (pitanja postavlja glavni junak romana Pajaco, a „odgovara“ sveznajući internet) da se četiri decenije od nastanka pozabavi fenomenom panka kako kao muzičkog pravca, tako i šireg društvenog pokreta nastalog u doba tačerizma. Prenosimo uvodno poglavlje ovog romana

Živim u radničkoj obitelji, ali sam uvijek imao sve što sam htio. Išao sam i idem u školu i sve u svemu živio sam kao najnormalnije dijete. U svojim prvim domaćim intervjuima domaći “novovalovci” uglavnom spominju kao svoju glavnu frustraciju svađe u kući, ulične obračune…Kod mene je drugačije, sve je uvijek bilo normalno, doma je sve uvijek bilo u redu, nikada se nisam tukao. U sebi sam jednostavno uvijek imao nešto, barem po mom mišljenju, novo