Tekstovi sa tagom: putopis

Solun1

I prati nas odavde do fajronta

Zuko Džumhur: Galija pod ćeramidom

Jedan mladić je skinuo košulju. Vrhovi djevo­jačkih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa vrti se kao u ogromnom mikseru ograđenom šper-pločama po kojima su islikane neodjevene žene
Courbet 01 S

Dvadeset preporuka

Ljetni putopisi

Bez obzira na to putujete li ovog ljeta ili ne, knjige iz ovog nefikcionalnog narativnog žanra nude vam mogućnost za upoznavanje i opisivanje nepoznatog, različitog, drugog...
Algeria 04 S

Sahara je prazna i pusta

Zuko Džumhur: Alžir

Grobovi uglednih šeika nisu ni čudotvorni, niti su njihovi ćivoti i mošti svetinje, oni su samo izraz pobožnog poštovanja prema ljudima koji su bili plemeniti, mudri i uvažavani za života dajući Ibaditima primjer, savjet i uputstvo
Kinna 07 S

Neobjavljeni rukopis: Zapisi iz Kine

Na krilima poezije

Na poziv američko-kineske pjesnikinje Ming Di, pjesnik i pisac Miroslav  Kirin boravio je ljeta 2014. na rezidenciji "The Home of International Poets/Dom međunarodnih pjesnika“. Rezidencija je bila u umjetničkom naselju Shangyuan u širem predgrađu Pekinga. Tijekom rezidencije radio je s pjesnikom Hui Di-jem na prevođenju njegove poezije s kineskog istodobno i na hrvatski i engleski. Hui Di  je također Kirinovu poeziju prevodio na kineski. O svom boravku u Kini, impresijama i ljudima koje je upoznao, Kirin je napisao tekst koji svoju premijeru ima upravo na stranicama našeg portala
Kovin 01 S

Putopis iz komšiluka: Kovin, vojvođanska lepotica

Široko nebo, velika reka, tišina i poneki bicikl

O Kovinu i okolini pisala sam ranije. Ne samo ja, već i moji prijatelji i te priče su uvek bile popularne, bar među Kovincima. Kako sam ovde već nekoliko dugih dana, svrbe me prsti i sve me vuče da napravim jednu malu kovinsku retrospektivu. Ako vas put navede u ovu malu banatsku varoš na Dunavu, bar ćete znati šta treba da vidite i gde da odete
Lisboa 01 S

Odlomak iz putopisa

Portugal, zelena zemlja

Slaba kafa, topla mineralna voda, nesporazumi kod plaćanja i mijenjanja novca. Ali neobično mirni i učtivi carinski činovnici, koji navuku bijele rukavice dok vrše pregled putničkog prtljaga
Trkmm 01 S

Kroz pustinju i mramor

Turkmenistan, zemlja bez duhanskog dima

Od svih ‘stanova’, uvijek mi se Turkmenistan činio drugačijim, valjda zato što je imao notu zemlje iza željezne zavjese. Doduše, više je tu plina i nafte nego željeza, ali svejedno, reklo bi se odmah iz Sjeverne Koreje  – po običajima predsjednika i zakonima koje je tako lako implementirao. Turkmenbaši nije živ već neko vrijeme, pa se i običaji mijenjaju kao i zakoni
Junn 05 S

Putopis iz Afrike, paganskog raja (2)

Mračno srce, teže od zemlje i neprijateljskije od neba

Bio je sasvim mrak kad smo ušli u dvorište neke fantastične kuće na čardake, i verande, oko koje se tiskale inače crnačke kolibe. Bilo je vazdan nepravilnih, uglastih dvorišta, gde su se veliki i deca izležavali ili kretali slabo osvetljeni ognjevima. Domaćin, uvijen u plavi ogrtač, s dugom retkom bradicom, obradova se, ali se ne uznemiri mnogo kad nas vide. Naredi da nam se iznesu stolice, i dugo predstavljanje između njega i mene nastade uz pomoć N–a, koji nam služaše kao tumač. Rekoh da su mi žena, deca, krave, psi, koze, otac, mati, braća, krov itd. itd. vrlo dobro i da sam srećan što je tako i kod njega. On mi od svoje strane pokaza svoj dom. Prvo što videh je to da su uz jedan zid neke kamene stepenice čiji su basamaci duboki jedva po santimetar–dva i koje su zbog toga ostale zauvek neupotrebljive.
Afrii 03 S

Putopis iz Afrike, paganskog raja (1)

Lepota tamnih naroda je veličanstvena

Prešao sam potom popreko celu prašumu; preko dve stotine kilometra. Video sam, od životinja, retke i tamne ptice, retke i tamne majmune. Na zemlji kojom se hrani prašuma, tesna, zbijena, sjedinjena, nema mesta za život, ni ljudi, ni zverova, ni ptica. U toj neprohodnosti, tišini i pomrčini, za njih nema vazduha. Jedino tu biljno carstvo pobedilo je carstvo životinjsko; izagnalo ga. Samo na vrhovima rastinja, ogromno visoko, dokle ni lijane ne dostižu, kao na kakvom višem i mekšem, šumnijem terenu, žive tu pojedini narodi ptica, majmuna i reptilija.
Happon 03 S

Priručnik za Zemlju izlazećeg Sunca

Put u Tokio

Za mnoge je Japan potpuni SF, po svemu radikalno drukčiji od nas, što nam je bio dovoljan motiv da odletimo do Zemlje Izlazećeg Sunca, upijamo dojmove i prenesemo ih vama.
Ptpss 04 S

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Berlin (4)

Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom

Posle teniskog finala, otvorio sam i drugu koka-kolu i moram da priznam da su u pravu oni koji su odavno upozoravali da su isti-istijati proizvodi u istočnoj Evropi mnogo lošiji od onih koje prodaju na Zapadu. Ukus ove nemačke koka-kole nije se mogao uporediti s bućkurišem koji nama prodaju u Srbiji. Karamel vafli, tofi karamele, Milka čokolada, špeci – to je sve potpuno drugačijeg ukusa na licu mesta. Nama uvaljuju tečnu plastiku i surogate. Ali, nema veze. Do Zapada sto somuna, nama ostaje hleb s piljevinom
Aputop2

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Retimno (3)

Na grčkim ostrvima se ne zaključavam

Gladan sam Retimna, i doslovno, pa zbog vetra i još tmurnog neba menjam plan: mokru odeću za putovanje kačim štipaljkama za uže, vadim jedan od četiri kompleta za more, tuširam se, čak oblačim i jaknu, koju presavijenu nosim u mreži poklopca kofera iako za nju nikada nema potrebe, pa odlazim na Štrand Roud, popularnu Venizelosovu džadu, da slike s peščane plaže postavim na instagram. Brže-bolje preskupim sms-om poručujem i dve pesme u emisiji Radio Morave „Pozdravi i želje slušalaca“; „More“ Šarla Trebea i „Vlaško kolo“ Tuti Fruti benda s tekstom: „Pozdravljam babu na odsluženju predvojničke obuke u rusko-srpskom kampu i teču Arčibalda na privremeni rad u Australiju s ove pesme i poručujem da je more toplo a Grci da nas volu kao i uvek, uprkos propagandi.“
Milano

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Milano (2)

Putovanje bez razumnog povoda i preke potrebe

Zgrade, terase i lođe izgledaju taman toliko neluksuzno da pružaju iluziju priuštivosti, a opet i ušuškani, da mame da se tu skrasim. Za tako nešto je potrebno da dobijem sedmicu na lotou. Dugo sedim u bašti poslastičarnice, uživam u vetru koji ćarlija pod tendom i proučavam prozore na zgradama preko puta. Zatim produžavam do jednog kafea u staroj zgradi pored veštačke rečice što glumi slepi amsterdamski kanalčić. Bašta je u senci vinove loze koja se uvija oko čvornovatih grana drveća. Završavam popodne negronijem koji pijuckam dugo, boreći se da ne zadremam
Nan Madol

Svijet na mom dlanu: Nan Madol, Mikronezija

U gradu o kome niko ne zna ništa

Trebalo nam je skoro sat vremena pješačenja kroz tropsku džunglu da stignemo u selo čudnog imena En-Peu, što na lokalnom jeziku znači Damin duh. Kao u starim vremenima prvih pomorskih otkrića, djevojke nam stavljaju krune od mirišljavih orhideja. To je znak iskrene dobrodošlice bijelim strancima o kojima ne znaju ništa - ko su, odakle su i kakve su im namjere. Nude nam kokosove orahe da bismo se osvježili. Za to vrijeme, ispred nas, momci i djevojke pjesmom i plesom izražavaju nam dobrodošlicu. Takav je običaj
Milano

Jedno malograđansko turističko putešestvije: Milano (1)

U Italiji čovek ne može da pati od žeđi

U Milano sam nominalno stigao da bih nazočio I-Day's rock festivalu s ponudom u vidu dva brata Gallaghera obaška, Pearl Jam, The Killers i Offspring, koji su spali na to da budu predgrupa za Queens of the Stone Age, a dok sam kloparao koferom po trotoaru, još nisam prelomio da li ću 25. uveče da idem na Queen s Adamom Lambertom u Mediolanumu. A zapravo sam došao da bih dao sebi izgovor zašto iz Malpense hvatam IziDžetov let do Herakliona kad mi nemamo čarter letove za grčka ostrva izvan agencijskih ponuda