Tekstovi sa tagom: putopis

U tom novom dijelu žive mahom stranci i uljezi, isto tako bezlični i bezbojni. Oni su pravi jad i čemer u poređenju sa biblijskim starcima na drugoj obali rijeke. Svuda po svijetu starost donosi nemoć i bolest, osim u ovim brdima. Ovdje su ljudi najljepši tek poslije šezdesete godine. Visoki i vitki, obrasli u duge kovrdžave brade i uvijeni u platno liče na mesije i proroke, zvjezdočace i čudotvorce koji još lutaju po zemlji i najljepši su spomenici u Afganistanu

„... Pre godinu dana bio sam u Vajmaru. Utisak koji je grad ostavio na mene, pomogao mi je u pisanju nekih delova članka, zbog kojeg sam i otišao tamo. Pokušao sam, međutim, da na te dve stranice njegovu suštinu prikažem ne zadržavajući se samo na deskriptivnom planu. ’Marselj’ je pandan svemu tome. Verovatno nije tako dobar, ali mi je drag, iz najskromnijeg mogućeg razloga, zato što sam s tim gradom morao da se rvem kao ni sa jednim drugim. Moglo bi se reći da je iz njega teže izvući jednu rečenicu, nego iz Rima celu knjigu...“ Iz pisma Hugu fon Hofmanstalu (Hugo von Hofmannsthal), od 26. VI 1929. Walter Benjamin, Gesammelte Schriften: Briefe, Bd.1–2 (1978), pismo br. 188. The Correspondence of Walter Benjamin, 1910–1940, University of Chicago Press (1994)

Svejedno – premda našem vremenu primjereno – zaključavanje vožnje u Grčkoj u Delfima nije značilo oproštaj od Grčke. Kad je brod iz Korintskog zaljeva zaplovio u Jonsko more, cjelina stare Grčke se preobrazila u jedan sam, protiv svih preostalih znanih i nepoznatih svjetova zaključen otok. Oproštaj od njega postao je njegovim došašćem. Što je došlo i sa sobom donijelo jamstvo njegova ostanka, bijaše spomenu se otvarajuće prebivanje odbjeglih bogova.

S palube broda promatram kako mrak pada na otok na kojem sam proveo ljeto. Nadolazeća noć ušuljava se među brežuljke, sve postaje tamno, visoke se neonske svjetiljke jedna po jedna pale i obasjavaju obalu mrtvačkim bijelim sjajem koji u ovoj mediteranskoj noći ima ulogu mjeseca. Dolazak i rastanak.

Jedrene sam prvi put vidio prije dvadeset godina, u desnom uglu zemljopisne karte, sasvim pri dnu. Samo tri crvena kruga na zelenom. Poslije je Jedrene bilo drugo pitanje na maturi: šesnaest članova rusko-turskog ugovora o miru potpisanog 24. septembra 1829. u Jedrenu.

Raj tu ne prestaje – na dvadesetak minuta vožnje brodom se nalazi i ostvo Biševo, koje je ime dobilo po brojnim pećinama koje se u njega usecaju (L ‘ísola dei busi – otok rupa, crvotočina). Ukoliko more nije mirno, vožnja može da bude uzbudljiva, još više za one koji su jedva sišli s kopna. Talasima se sve ipak prašta kad se stigne na ostrvo, posebno do uvale Porat. Sve moguće plave nijanse se tamo mešaju sa smeđom bojom finog peska, a bez turističke euforije je taj doživljaj kao halucinacija.

Za svetske kriterijume Beč nije preveliki grad: ima oko dva miliona stanovnika – sa predgrađima tri, podeljen je u 23 distrikta kružno raspoređena od centra ka periferiji, obilje velikih predivnih palata najrazličitijih arhitektonskih stilova, uglavnom pretvorenih u muzeje, galerije i sedišta nacionalnih institucija, ogromnim i lepo uređenim parkovima, šumama i baštama a genijalnost bečkog baroka ogleda se u spajanju raskošnog s intimnim, italijanske renesanse i austrijske kasnogotičke skulpture u hibridnu mešavinu romantike, gotike i baroka! Iako se podrazumeva i deluje kao fraza, moram reći da je grad više nego čist, saobraćaj javni i gradski – autobusi, tramvaji i metroi savršeno funkcionišu, tržni centri, prodavnice, butici… prepuni su robe svih mogućih svetskih marki i brendova, hrane i pića na svakom koraku - od Hilton hotela, barova, raskošnih restorana do picerija i uličnih kioska, a zabave – to je već priča za zaseban putopis – od nekoliko opera i pozorišta sa elitnim repertoarima, preko plesnih salona i muzičkih dvorana do barova, klubova i uličnih muzikanata – pevača i svirača.

Za svetske kriterijume Beč nije preveliki grad: ima oko dva miliona stanovnika – sa predgrađima tri, podeljen je u 23 distrikta kružno raspoređena od centra ka periferiji, obilje velikih predivnih palata najrazličitijih arhitektonskih stilova, uglavnom pretvorenih u muzeje, galerije i sedišta nacionalnih institucija, ogromnim i lepo uređenim parkovima, šumama i baštama a genijalnost bečkog baroka ogleda se u spajanju raskošnog s intimnim

Jedan mladić je skinuo košulju. Vrhovi djevo­jačkih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa vrti se kao u ogromnom mikseru ograđenom šper-pločama po kojima su islikane neodjevene žene

Bez obzira na to putujete li ovog ljeta ili ne, knjige iz ovog nefikcionalnog narativnog žanra nude vam mogućnost za upoznavanje i opisivanje nepoznatog, različitog, drugog...

Grobovi uglednih šeika nisu ni čudotvorni, niti su njihovi ćivoti i mošti svetinje, oni su samo izraz pobožnog poštovanja prema ljudima koji su bili plemeniti, mudri i uvažavani za života dajući Ibaditima primjer, savjet i uputstvo

Na poziv američko-kineske pjesnikinje Ming Di, pjesnik i pisac Miroslav  Kirin boravio je ljeta 2014. na rezidenciji "The Home of International Poets/Dom međunarodnih pjesnika“. Rezidencija je bila u umjetničkom naselju Shangyuan u širem predgrađu Pekinga. Tijekom rezidencije radio je s pjesnikom Hui Di-jem na prevođenju njegove poezije s kineskog istodobno i na hrvatski i engleski. Hui Di  je također Kirinovu poeziju prevodio na kineski. O svom boravku u Kini, impresijama i ljudima koje je upoznao, Kirin je napisao tekst koji svoju premijeru ima upravo na stranicama našeg portala

O Kovinu i okolini pisala sam ranije. Ne samo ja, već i moji prijatelji i te priče su uvek bile popularne, bar među Kovincima. Kako sam ovde već nekoliko dugih dana, svrbe me prsti i sve me vuče da napravim jednu malu kovinsku retrospektivu. Ako vas put navede u ovu malu banatsku varoš na Dunavu, bar ćete znati šta treba da vidite i gde da odete

Slaba kafa, topla mineralna voda, nesporazumi kod plaćanja i mijenjanja novca. Ali neobično mirni i učtivi carinski činovnici, koji navuku bijele rukavice dok vrše pregled putničkog prtljaga

Od svih ‘stanova’, uvijek mi se Turkmenistan činio drugačijim, valjda zato što je imao notu zemlje iza željezne zavjese. Doduše, više je tu plina i nafte nego željeza, ali svejedno, reklo bi se odmah iz Sjeverne Koreje  – po običajima predsjednika i zakonima koje je tako lako implementirao. Turkmenbaši nije živ već neko vrijeme, pa se i običaji mijenjaju kao i zakoni