Tekstovi sa tagom: putopis

centralna amerika

Turneja po Centralnoj Americi: Nicaragua, El Salvador, Guatemala

U busevima se živi, prodaje i rade svete mise

Vamos ala Maya! Ustvari Tikal je prijestolnica Majanskog kraljevstva i džungli nekoć nepristupačnog terena sjeverne Guatemale. Još uvijek ne toliko turistički eksponiran Tikal, gdje se ljudi nerijetko izgube u džungli, istražujući ovaj gigantski kompleks hramova, akropola i piramida
Tiuu 02 S

Svijet na mom dlanu: Tiahuanako (Bolivija)

Kapija sunca, najveća tajna Južne Amerike

Neko je dobro primijetio da Tiahuanako možda ne budi vizuelni spektakl kao što bude ruševine Maču Pikčua (Machu Picchu), Palenke (Palenque) u Peruu ili Teotihuakan (Teotihuacan), u Srednjoj Americi, ali njegovo postojanje daleko je značajnije od svih arheoloških lokaliteta na ovim zanimljivim prostorima. On je spomenar prošlosti Južne Amerike
biciklijada

Mala kronika ljetne biciklijade 2017: Zapisi poslije puta (4)

Kad se pjesma spoji s nebom

Vrijeme je otočanima dozvoljavalo luksuz da se ne opterećuju njegovim protokom, dok je zauzvrat zahtijevalo da poštuju njegovu svakidašnju ćudljivost ― ako je kišom odlučilo zaustaviti život na nekoliko dana, onda je to bilo tako. Sutradan predvečer u uvali Ugljenica jedva se kupalo išta ljudi. Na prvom stablu pri granici šume markerom je bilo napisano “zapalimo još jednu pa idemo”. Bio sam spreman popušiti cijelu šteku cigareta samo da bih produžio taj trenutak
Komiža

Mala kronika ljetne biciklijade 2017: Zapisi poslije puta (3)

Tamo gdje kamen prerasta u makiju

Otok u blizini kopna u mnogočemu je nalik svojoj udaljenoj braći, ali se u bitnim elementima ipak razlikuje od njih. Nekome tko se prvi put nalazi u takvim suprotnostima to je možda teško objasniti. Razlika se ne očituje samo u učestalosti brodskih veza s kopnom, pa time i u općem ritmu kretanja na otoku: ljudi, životinja, kojekakvih dobara… Ne, razlika je dublja i ne može se opisati samo kvantitativno, ali se može namirisati i naslutiti. Čovjek, bilo putnik, bilo otočanin, jednostavno osjeća da kopno nije daleko, i to ne samo zato što ga najčešće može vidjeti. Bliži otoci napola pripadaju moru, a napola kontinentu i ta podvojenost je ono što ih čini uzbudljivima
Kafa Ruanda

Ruanda, od banana piva do retro Fante

Ima li kafenisanja u zemlji kave

Imam besplatnu pitku vodu. I imam novac da kupim flaširanu. A i dalje moja sreća nije ni do koljena iskrenim osmijesima te djece koja se u pauzama od nošenja vode uz brijeg igra krpenim loptama. Afrika mijenja prioritete. Afrika te uči odučenim stvarima i otvara oči
Vis

Mala kronika ljetne biciklijade 2017: Zapisi poslije puta (2)

Sveto trojstvo: Hvar, Vis i Komiža

Prvo ljetovanje u mom životu, godine 1988., zbilo se na Visu (dakako, s roditeljima), otkad do danas čuvamo malu seriju analognih fotografija u boji koje neizravno prikazuju foto-finiš jednog vremena, nepovratnog kao i sva ostala. No, vrativši se na Vis prvi put poslije tridesetak godina, sudeći prema sačuvanim fotografijama mogao sam samo zaključiti da je mnogo toga što sam na njima vidio ostalo gotovo netaknuto, pogotovo u Komiži koja je na otoku bila moje krajnje odredište
Dalmacija

Vrlika i Perućko jezero: Lijepi prizori pastirskog života

Dalmacija kakva je nekad bila, neiskvarena i netaknuta

Izvor Cetine, kameni most od stećaka, crkva sv. Spasa, pogled s Gradine, vrlička česma, koze i ovce na lokalnim cestama, starci koji gone krave na ispašu, kokoši na putu do plaže su nešto što zasigurno nećete zaboraviti. Ovo je Dalmacija kao što je nekad bila, neiskvarena i netaknuta. Perućko jezero je mjesto koje pruža mir
Bkrii2

Mala kronika ljetne biciklijade 2017: Zapisi usred puta (1)

Od Zagreba do Splita na dva točka

Vrućina je bila gotovo nepodnošljiva, a dionica do Korenice, preko Rakovice i Plitvica, činila se beskonačnom. Vozio sam u grču – osjećao sam nelagodu, čak sam se i bojao, ne znajući pravo zašto. Vožnja me trebala oslobađati. Protrnuo sam svaki put kad bi pored mene prošao kamion, trubeći i stenjući. Nekoć me to nije toliko uznemiravalo, ali očito je bila riječ o djeliću šireg straha kojeg bih morao savladati. Zato sam i odlučio ponovno putovati bicklom, između ostalog
Done2

Bez stalnog mesta boravka

Pravo da se bude lutalica

Imati kuću, porodicu, prijatelje, imanje ili javnu funkciju, imati određena sredstva za život i biti koristan točkić u socijalnoj mašineriji, sve te stvari deluju kao da su potrebne, čak i neophodne ogromnoj većini ljudi, uključujući i intelektualce, uključujući čak i one koji o sebi misle kao o potpuno oslobođenima. A ipak su te stvari samo drugačiji oblik ropstva koji nastaje od dodira sa drugima, posebno od propisanog i produženog dodira.
Prespa 01 S

Prespansko jezero: putovanje na kraj balkanskog zaleđa

Jedna voda, a tri naroda

Prespansko jezero i okolna sela polako uništavaju oni koji ne vide ništa vredno u istoriji ovog kraja, te klima, budući da se svake godine topi sve manje snega, te je nivo vode sve niži – za poslednjih dvadeset godina spustio se čak pet metara. I ribe je sve manje, što utiče i na populaciju ptica. Meštani krivicu svaljuju na one iz „drugog sela“, pa su Grci krivi zbog divljih deponija, Albanci zato što su lovili ribu uz pomoć dinamita, a Makedonci zato što su jezero pretvorili u septičku jamu. Krenuo sam ka Atini sa osećajem da će nacionalizam harati ovim krajem i u decenijama koje tek dolaze.
Gruzz 04 S

Zašto putujem

Volim da srećem ljude koje nikada više neću videti

Otišao sam u Kinu 1920. godine. Nisam vodio dnevnik, jer to nisam više uspevao da radim otkako sam prešao desetu godinu, ali sam činio pribeleške o ljudima i mestima koji su probudili moje interesovanje. Nejasno sam osećao da će mi to korisno poslužiti kod pisanja pripovedaka ili nekog romana. Beleške su se nagomilale, te mi je palo na um da bi mogle poslužiti kao jedinstveni opis mog putovanja. Kad sam se vratio kući sredio sam ih. Nije ih lako bilo uhvatiti ni za glavu ni za rep, jer sam retko koju belešku napisao perom i mastilom; većinom su bile olovkom nabacane na ćutom pakpapiru, kupljenom usput, dok su me, umornog od pešačenja, moji nosači nosili u nosiljci, ili sam ih pisao na kolenu u sampanu
Dublin

Ima zemlje za strance

Stotine tisuća dobrodošlica u Irsku

Kad ste rođeni negdje, sustav oko vas je jednostavno sustav na kojem ste izgrađeni kao osoba, i neke stvari znate samo zato što ste ih koristili od rođenja, ili ste čuli kroz priče. Za nekog tko se prebacio u novu sredinu i banalne stvari mogu biti problem
Kopenhagen

Skandinavski putopis (2)

Nadmoć beogradskih privida nad kopenhagenskom realnošću

Budući da zbog jezičke barijere nisam bio u stanju da zađem u sitna danska predizborna crevca, pitao samo moje domaćine da li su danski političari nekakvi uzori samozatajnosti i istinoljubivosti, na šta sam dobio odgovor, da to uopšte nisu, da su, štaviše, temperamentni i kvarni maltene kao i naši, ali da se - za razliku od naših - uzdržavaju od prejakih reči, pogotovo ako ne mogu da ih potkrepe neoborivim dokazima
Travel 01 S

Pticama je lakše

Smisao putovanja

Tako se i čovjek vraća s putovanja — glave otrežnjene i zabodene u vlastita prsa, sa blagim osjećanjem stida — da se je usudio povjerovati u nešto što u zbilji jedva da se ponegdje nazire, kao vrst pukotine u prostoru ili sjene koja se spušta u neko noćno vrijeme, kada ulicama tumaraju duhovi i čudne spodobe, i kada lišće na stablima u drvoredima pod prozorima starih dvokatnica zatreperi sjajem stare, potamnjele srebrnine, plemenitog materijala kojega više nitko ni za što ne koristi, i koji više nikome ništa ne znači…
Kopenhagen

Odavanje turizmu pod stare dane

Skandinavski putopis

Videli ste šta je raj na zemlji, popušili ste dva-tri džointa, malo ste meditirali, osetili ste načas čari slobode, sad se lepo vratite u svet globalizacije i eksploatacije, zaradite pare, pa nam dođite opet