Tekstovi sa tagom: putopis

Prizor1

Oliver Curtis: O nekonvencionalnim turistima

Zakulisne radnje najvećih svetskih atrakcija

Oni koji posećuju velika svetska čuda, poput Tadž Mahala u Indiji, lako se upletu u mikrokosmos prizora, te zaborave na sitnice i male ljudske nepravilnosti. Fotograf Oliver Curtis se ne hvata u takve zamke, te beleži scene koje turisti uglavnom ne primećuju. U seriji fotografija Volte-face on predstavlja scene čije postojanje zasenjuju veličine poput Stounhendža, Mona Lize, te Lenjinove grobnice. Prizori koje on bira možda ne oduzimaju dah, ali priči daju novu dimenziju, te tuđe daljine pakuju u privatnu istinu. Ideju za ovaj projekat dobio je 2012. godine, prilikom posete piramidi u Gizi. Za razliku od ostalih posetilaca, pogledao je iza sebe, a suprotno od piramide, te ostao fasciniran onim što je video. Naime, video je golf teren u izgradnji, te kontrast između zelene površine terena i smeđe okoline. Iako je pomislio da možda nije u redu da, dok se nalazi pred jednim od najvećih svetskih čuda „gleda u pogrešnom smeru“, ipak je napravio fotografiju za koju se kasnije ispostavilo da govori o situaciji isto koliko i sama piramida, ako ne i više. Curtis je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a ostatak priče može da se pronađe u njegovoj knjizi ili na web-sajtu.
Skorej 01 S

Neobjavljivana fotografija Michala Huniewicza

Tajni život Severne Koreje

Budući da nam prethodna loša iskustva nalažu da od onih koji imaju autorska prava jasno zatražimo dozvolu, učinili smo to i ovaj put. Huniewicz je rado pristao da sa nama podeli deo materijala, i pregovori bi tekli kao i obično da nam u jednom trenutku nije ponudio fotografiju koja do sada nije objavljivana.
Vares 02 S

Put u brdski gradić Vareš

Savršen spoj prirode i kulture

Premalo je vremena i „papira“ da bi se nabrojale prirodne i kulturne ljepote ovog gradića. Varešaci su shvatili da ne žele dopustiti da sve to propada, pa su se u posljednje vrijeme opredjelili za bavljenje turizmom i traženjem načina kako privući goste
Berlin

Dnevnik šetača: Grad u kojem čovjek s pivom nije opasnost

Izgubljen u Berlinu

S fascinantnom odlučnošću i ja se svakonoćno upuštam u bjesomučne šetnje. I skeniram grad. Zavirujem u prozore, gledam visoke stropove i lustere. Maštam o tuđim životima. Pomalo je voajerski, priznajem. Poželim ukrasti neki bicikl, a za njih je raj u Berlinu, i brzo, najbrže moguće, do samozapaljivosti, voziti divlje berlinskim ulicama. Toliko me, eto, ponekad uhvati euforija. Odjednom osjetiš kako je sa tebe spao sav onaj strah, kako konačno dišeš malo življe i slobodnije. Da li nosiš pivo, da li pušiš biljke, da li pjevaš u metrou ili izvodiš žongliranje lubenicama na Alexanderplatzu, niko te ne doživljava kao opasnost. Jednostavno, budi to što jesi
Caplji1

Putopis: Bosna za radoznale

Čapljina, tamo gde huči Neretva

Čapljina je grad smijeha, mazlumske priče i cijena. Mazlumska priča vam je kada se prijatelji nađu na kafi i krenu lagati jedno drugoga. Barem ja to tako doživljavam. Ako kompariramo sa sarajevskim to vam je jednako presipanje iz šupljeg u prazno ili dobro poznata ona šuplja priča. Kada govorimo o cijenama, u Čapljini obično glavno pitanje je: „Na kol’ko si dao kavadu (paradajz), bostan (dinju), krtolu (krompir)?“ A onaj koji je prekoputa, obavezno „baci mazlumsku“, te uveća ne dvaput, nego tri puta, ubjeđujući drugoga kako je robu prodao po dosta boljoj cijeni od njega. Ukoliko roba ipak ne ide, onda slijedi uobičajeni odgovor: „Ma braca, ne ide ništa, ne treba raditi ovu poljoprivredu…“.
Icell 01 S

Helvegen I - Zlatni prsten

Sedam dana na Islandu

Što se tiče kriminala, na Islandu toga gotovo i da nema. Godišnje se u toj zemlji desi 1,3 ubistva. SWAT tim je imao jednu intervenciju u istoriji (poli shooting – Decembar 2013. godine), nakon čega se država izvinjavala porodici ubijenog mentalno oboljelog teroriste, a građani Rejkjavika mirno protestovali. U gradu Vik postoje čitava 2 policajca i zaduženi su za red i mir u oblasti oko tog grada. Čitav Island ima oko 600 policajaca, koji gotovo nikada ne nose oružje. Za 7 dana nismo vidjeli niti jednog policajca na Islandu, a ukoliko želite da ih vidite, možete zapratiti njihov instagram profil na kojem redovno objavljuju recepte i fotografije kolača.
Tirrana 31 S

Dugo toplo leto u Albaniji

Tirana i Tirani

Bulevari, aleje, posvuda posađeno drveće, očito ne tako davno, jer su još mnoga stabla prilično patuljasta, ali sve to, kao i kafane na svakom koraku i krasne bašte odaju utisak velegrada, evropsko-mediteranske metropole, u kojoj se odmah mogu sresti mnogi gradovi: i Istanbul, i Beograd, tačnije Zemun, i Sarajevo, i fragmenti Moskve i New Yorka. Očito se izgradnji svih dijelova grada, kao i nastojanju da postaneš integralni dio Evrope, i uopšte Zapada i njegove kulture, posvećuje ogromna pažnja. A istovremeno se čovjek tu osjeća dépaysé, što mi upravo u ovom trenutku i paše: osjećati se negdje drugdje, stranac. I ne razumjeti ništa od onog što neznanci govore
Kutais 01 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (3)

Govorila je nepoznatim jezikom

Putujem satima iz Jerevana do Kutaisija, sa pauzom od sat vremena u Tbilisiju, gdje hvatam drugu maršrutku. Cijeli dan sam potrošio u putu i naveče stigao u Kutaisi. Kao da je prošla vječnost otkad sam napustio ovaj grad. Sjedim u restoranu, čitam svoju knjigu i čekam da se Mwvane pojavi.
Khor 02 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (2)

Na planini Ararat

Kada sam se vratio u Bosnu, ljudi su me pitali zašto sam išao u Jermeniju, da li sam normalan, da li u Jermeniji imaju struju, vodu, Mrežu, da li ratuju, imaju li šta da jedu. LJudi koji žive u Bosni, zemlji za koju cijeli svijet misli da se u njoj ljudi još kolju po ulicama, da smo neke primitivne životinje i da nemamo ni struju. Barem mi iz Bosne ne bismo smjeli imati tu vrstu predrasuda prema drugima.
Kavka 03 S

East to the Sun: Putevima Kavkaza (1)

Priča o zelenom zmaju

Mwvane Frani se rodila prije 25 godina. Tu, u Kutaisiju. Ime joj je Zeleni Zmaj. Voli svoju majku više od svega, pravi lijepe mafine i kovrdžava je. Prateći tok njene kose moguće je vrlo lako ući u beskonačnu petlju radosti i potpuno se izgubiti u lavirintu zaljubljenosti. Kada se rodila, roditelji su mislili da su dobili Anu, pa su je tako nazvali. Nisu je prepoznali. Ima čisto gruzijsko srce i najnježniji glas.
Hijje 01 S

Cirkuska predstava zarobljena u vremenu

Kako je Beyoncé ukrala hijenu

Prvobitno pljačkaši banaka, dileri droge i uterivači dugova, ovi ljudi su usvojili novi način života, a Hugo je bio rešen da rasvetli misteriju koja se iza njih krije. Uspeo je da pronađe grupu ovih ljudi i da ih prati do mesta Kanu. Otkrio je da se zapravo radi o grupi obučenih zabavljača, koji idu od grada do grada, zabavljaju mase i prodaju lekove. Priključio se grupi i putovao sa njima skoro dve godine, a rezultat te simbioze su neverovatne fotografije koje slikaju odnos između dresera i životinje, ponekad nežan, a ponekad veoma nasilan.
Gruzz 01 S

Razgovor bez reči

Zašto putovati u Gruziju

U Gruziji nije ni važno ukoliko niste u mogućnosti da verbalno komunicirate s ljudima, oni komuniciraju srdačnošću, gestikulacijom i toplinom. Oni će se s vama smijati, naguravati u malenim maršrutkama i pobožno se krstiti kada god se iza horizonta pojavi bogomolja (što se dešava konstantno, Gruzija je prepuna bogomolja)… Siromašan je to narod i ne putuju gotovo nikuda. Jako vole i cijene kada neko dođe u njihovu zemlju i pokušavaju na sve načine ostaviti utisak dobrih domaćina
Iranij 05 S

Putopis: Iran na licu mjesta (6)

Shiraz, najliberalniji grad u zemlji

Zahvaljujući ljubaznosti uredništva savršeno zanimljivog i edukativnog portala putopisi.net, xxz-čitaoci biće u prilici da čitaju neke od najboljih reportaža sa egzotičnih svetskih destinacija. Ovaj putopisni serijal započinjemo odlaskom u Iran, gde ćemo se zadržati u nekoliko nastavaka…
Unna 03 S

Duhom kroz sopstvenu zemlju (4)

Krugovi nemaju kraj

Mnogo kul ljudi živi u tom gradu. Vjerovatno zato što crpe svoju energiju iz te rijeke čija se ljepota ne može doživjeti ni prenijeti niti jednim drugim mehanizmom osim prirodnim čulima. Imam osjećaj da ih prilično boli uvo za tim ko je ko i ko je šta. Kreativni su, zanimljivi, prilično svjesni ali i prilično poraženi i beznadežni. Mnogo ih je otišlo, a još mnogo više će da ih ode. Jednog dana će da odu i Maja i Hruste i čitava zemlja će doživjeti veliki gubitak toga dana. Otići će i Erna. Jasmina je već otišla. U Banjaluci je. Neki će biciklista doći u Bihać, neće imati priliku i čast da ih upozna i jednostavno će proći kroz taj grad i neće ga se sjetiti. Samim tim čitava zemlja je na velikom gubitku.
Aroa 01 S

Duhom kroz sopstvenu zemlju (3)

Doktor koji je doktorirao život

Vozim, divim se moru, svako malo stajem da se kupam, fotkam, pijem kafu ili pivo. Život je lijep i prost. Život se može posmatrati iz beskonačno mnogo uglova. Sjetio sam se prijateljeve teorije dok smo se izležavali na festivalu ljubavi prošle godine. Teorija se sastojala od činjenice kako je divno sjediti na festivalu, cugati, družiti se, biti na godišnjem, dok istovremeno dnevnica liježe. Da, ja sam na godišnjem, a zaradio sam istu količinu novca danas kao i u nekom radnom danu. Danas sam ubio dnevnicu, vozeći se kraj mora i uživajući u istom. Dnevnica je zarađena. Život je lijep.