Tekstovi sa tagom: radnička prava

Najveće oružje koje naši protivnici imaju nije samo njihovo neograničeno bogatstvo i moć. To je i njihova sposobnost da stvore kulturu koja nas čini da se osjećamo slabim i beznadežnim i koja umanjuje snagu ljudske solidarnosti

Nije to više ona stara radnička borba s transparentima u ruci na ulici. Nova radnička borba je intelektualna borba za osvještavanje radnika o suvremenim problemima, borba da se radnici zaštite od psihološkog slamanja na poslu

Vrlo se lako zaboravlja da je 8+8+8 globalna formula koja je omogućila miran gospodarski razvoj, a da su udari na to pravo zapravo protucivilizacijski i nazadni, protivni općem dobru

Mnogo je pitanja koja nemaju jasne odgovore. Svi smo mi individue, protkane svojim željama, motivima, strahovima, dilemama i čitavim spektrom emocija koje oslikavaju našu jedinstvenost, i svako od nas zna zašto ide tim putem, iako se nekome taj put čini težim. “Ne možeš razumjeti, dok se ne nađeš u toj situaciji”, kaže moja prijateljica Merima. Možda ne mogu, ali mogu ti reći da nećeš biti sama i nezaštićena ako se nekada otrgneš od straha i ponovo udahneš život. Zakon je štit koji, da bi ostvario svoju funkciju, mora biti korišten onda kada je to potrebno.

Prije 133 godine, u neko „primitivno“ doba, sindikati su u SAD-u tražili uvođenje standarda osmosatnog radnog vremena. Obećano im je to na 1. maj 1886. godine, a kada obećanje nije ispunjeno, počeo je generalni štrajk. Mnogi su platili glavom. Iz balkanske perspektive, sasvim nepotrebno, jer 133 godine kasnije ovdje su radnici i dalje poniženi. Jedu, da prostite, govna za male pare, za crkavicu. Traži ih se da varaju, lažu, pa i da kradu za gazdu. Nekada je ovaj praznik mirisao na janjetinu i ćevape, a danas na propalu ekonomiju. Zašto se uopće obeležava Prvi maj i dokle smo došli...

U konačnici, pitanje klasne borbe nije nimalo naivno pitanje, niti je fenomen siromaštva pojava koja ostavlja ljude ravnodušnim i bez posljedica. Siromaštvo predstavlja jedinstven proces osnaživanja nemogućnosti djelovanja i reagiranja protiv nepravde koja se događa. Socijalna isključenost i politička izolacija zapravo su komponente koje subverzivno podrivaju svaki ljudski potencijal i dostojanstvo, te dovode do potpune nemoći iznad koje se teško izdići. Kada takve stvari prate i promišljanja seksualnog identiteta, te nemogućnost artikulisanja i manifesta, onda situacija sama po sebi postaje znatno kompleksnija.