Tekstovi sa tagom: rasizam

Punk je uvijek bio ‘ono o čemu pjevaš’, a daleko manje ‘kako sviraš’. Sve drugo je bilo i ostalo industrijsko omekšavanje tkiva i skretanje pozornosti s ‘poruke’ i bavljenje neminovnim sekundarnim temama, poput toga koliko punk može biti, primjerice, pop i metal. A punk je punk, bez obzira na stil, što su jednom davno i The Clash uporno dokazivali time što su se znali ‘zabarikadirati’ u reggae

Pre 23 godine Dušanov otac, zaposlen u Gradskoj čistoći, kupio je televizor, da, kako je govorio, talentovani sin prati fudbal. Dušan je otišao po koka-kolu. Porodica Jovanović nije podnela Dušanovu smrt: nisu mogli da žive pored mesta zločina, i sele se u Mirijevo; majka iz četvrtog pokušaja uspeva da se ubije, otac, dijabetičar kome su bile amputirane obe noge, umro je od srčanog udara. Njihovo drugo dete, kći Kristina, nije upoznala brata

Problematični kulturni prikazi rasnih odnosa nisu tek "produkti prošlosti" od kakvih se danas pristojno ograditi, već predstavljaju žive ideje koje kontinuirano prodiru u sadašnjost

Rasa, odnosno rasna razlika u suštini izražava i održava društvenu nejednakost koju ponekad nazivamo „poretkom moći“. Ovakvog stajališta je britanski sociolog Anthony Giddens koji tvrdi da se rasa može „shvatiti kao skup društvenih veza koje omogućavaju da se odredi tačan položaj pojedinaca i grupa, njihovih različitih osobina ili sposobnosti na osnovu biološki utvrđenih svojstava. Razlike u rasi su nešto mnogo više od opisivanja razlika među ljudima – to su važni faktori u stvaranju obrazaca moći i nejednakosti u okviru društva“

"Mississippi Burning" je igrani film, kombinacija proceduralnog trilera i (kriminalističke) drame, ne dokumentarac, premda sadrži kvazidokumentarne kadrove prilikom TV reportaže o stavu lokalca spram crnaca. Redatelj se branio da je posrijedi fikcija na jednak način kao što su "Platoon" i "Apocalypse Now" fikcije (iz) Vijetnamskog rata, ali nije ni trebao. Ionako moćan film s godinama je postao upravo dokumentaristički životan. Portret Amerike koja izgara. Portret za vječnost

Ono što je, međutim, impresivno, to je da Amerikom ovih dana marširaju zajedno stotine tisuća ljudi svih boja. Više je bjelaca nego crnaca u tom kolonama koje daju podršku crnom čovjeku, žrtvi policijske brutalnosti. Više je žena u tih par dana izišlo slobodno i svojevoljno iz kuća afirmirati ljudska i ženska prava nego ikada ranije. Multietničko, međuvjersko i rodno bratstvo je moćno ako se uspije održati. Na Balkanu je doživjelo poraz, ali to ne znači da će svuda, Balkan je specifičan, zaostao, samo zakratko moderniziran, a potom vraćen u status plemena i palanke

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Ako ne uspije ovaj, slijedi novi val. Zapravo ovo bi mogao biti treći val, ako prvim računamo pokret za građanska prava Martina Luthera Kinga i općenito društvena previranja iz šezdesetih koja se kao ponavljaju. U pokretu Black Lives matter i sadašnjim prosvjedima protiv policijske brutalnosti, mnogi vide nastavak Kingovog pokreta i drugih previranja iz turbulentnih šezdesetih jer ideali i snovi o kojima je govorio Martin Luther King nisu ostvareni iako je afroamerička nacija u međuvremenu postala afirmirana i priznata u kulturnom smislu

Biti woke, dakle, osjetljiv za društvene probleme ugroženih skupina i vlastite rasne/rodne/seksualne privilegiranosti, istiskuje ideju klasne solidarnosti praznom kulturnom simbolikom. Wokeness omogućuje članovima srednjeg sloja simboličko sudjelovanje u progresivnim pokretima. Sama namjera je možda uzvišena, suosjećanje s onima u goroj situaciji od vlastite i simboličko iskazivanje te empatije nije nužno pogrešan instinkt. No empatija ne može biti isto što i solidarnost – jedno je individualni osjećaj, a drugo svijest da svaka partikularna borba, bila ona na području radničkih prava, feminizma, antirasizma ili trans prava predstavlja važne pojavne oblike univerzalnih kontradikcija proizvodnih odnosa i društva

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Toni Morrison, prije dva dana preminula američka spisateljica, koju će svijet što ne čita, ako ne već po onome što je napisala, ponajviše pamtiti upravo po gomili bitnih nagrada koje je primila, nije osobito cijenila suvremene autore koji su, kako je znala govoriti svojim studentima na Princetonu, poučavajući ih kreativnom pisanju - više pisali o vlastitim životima negoli izmišljali tuđe

Službeni glasnik objavio je knjigu “Građanin” američke književnice Klodije Rankin. “’Građanin’ Klodije Rankin izraz je moderne, angažovane i intermedijalne poetske proze, neka vrsta ‘lirskog eseja’ o rasnim odnosima, u kojem se prikazuje svakodnevna borba protiv dehumanizacije života svih onih koje drugi prosuđuju samo na osnovu boje njihove kože. To je istovremeno i dokumentarni tekst zasnovan na razornoj i razočaravajućoj stvarnosti savremene Amerike i sveta, kako u prošlosti, tako i u budućnosti. Klodija Rankin se u ovoj knjizi bavi slučajevima svakodnevnog rasizma, ukazujući na (mikro i makro) agresije u životu i medijima iz posebne, oštre poetske vizure. Neke od njih su tek slučajne neugodnosti, lapsusi, a druge pak namerne uvrede u učionici, supermarketu, kod kuće, na teniskom ili fudbalskom terenu, u slučaju Serene Vilijams, odnosno Zinedina Zidana, na internetu, televiziji. Ovaj tekstualni dekupaž, međužanrovska mešavina eseja, poezije i slika moćno je svedočanstvo o individualnim i kolektivnim posledicama rasizma u savremenom američkom društvu, koje se često naziva ‘postrasnim’, mada činjenice govore suprotno”, piše prevodilac Alen Bešić

U državi u kojoj postoji vladavina prava, nadležno tužilaštvo bi moralo po službenoj dužnosti da sprovede istragu, jer postoji i više od osnova sumnje da se radi o izvršenju krivičnog dela. Za početak bi morali biti saslušani autori teksta iz Informera, koji je i neka vrsta „poziva na linč“ fudbalera i trenera, a svakako i oštećeni, odnosno žrtve, u ovom slučaju Tumbaković, Ivanić i Stojković, koji bi ukazali na izvore pritisaka i pretnji kojima su bili izloženi

“Poruka” je jasna: ni u obrazovanju, ni u radu, crni čovjek nema prava bijeloga. Mora se za njih boriti. Amerika kakvu je stvorio Ralph Ellison izaziva sličnu jezu kakvu, recimo potiču “Svi kraljevi ljudi” R. P. Warrena (1946). Demagogija koju je opisivao Warren stvorila je kontekst za rasizam o kome pripovijeda Ellison. Oba ova romana, od dvojice književnih znanstvenika i esejista, stvorila su otok u struji razvikanije proze 40-ih i 50-ih, prokazujući šupljine američkog sna što je upravo bujao

Da čak i zrikave i krivonoge devojke mogu naći svoje mesto pod suncem, a naročito pod reflektorima, otkrio je čovek koji se predstavlja kao „analitičar rodne politike“, borac za muška prava i pravdu, autor Srpskog kulturnog kluba (SKK), „najslobodnijeg mesta na internetu“ – Mihailo Alić