Tekstovi sa tagom: recepti

Pored mnoštva svakodnevnih kulinarskih emisija koje otvaraju apetite i motiviraju na isprobavanje raznih recepata, teško je ostati ravnodušan. Biti principijelan...

Kakvo bi to nacionalno jelo bilo kad ne bi postojalo u matici zemlji? Naravno, ono sto će vam biti servirano pod imenom gulaš, vrlo je slično našem gulašu ali je puno rijeđe konzistencije a i meso je raskuhanije. U njemačkom govornom području nazivaju ga „Gulasch-Suppe"

Gibanica je zapravo vrsta jela koje mogu uvijek kozumirati: i po danu, i po noći (pogotovo ovo drugo), kao predjelo, glavno jelo ili desert. Toplo ili hladno meni je gužvara uvijek bombastična

Recept za ovu juhu dao mi je moj kum Baja, peškador od formata i majstor za spremanje ribe i ribljih jela. A posebna delicija su njegovi folpi s krompirom. To je spremio nekidan za nas devetoro i u plehu, gdje se sve to radilo, ostao je samo jedan komadić nečeg izgorenog što se slučajno zalijepio pri rubu pleha. I da nije toga bilo – pleh ne bi trebalo niti prati. A ova današnja delicija je nešto posebno – nešto iz stare puležanske kužine što se rijetko sprema, a nema nikakva razloga da to bude tako. Možda zato jer su mnogi zaboravili na to jelo, koje je istina govoreći, nekada bilo samo za one boljestojeće, a danass je ipak dostupno širem krugu pa je red da vas podsjetim kako se to sprema

O kuhanju tjestenine postoje različite teorije. Svatko tvrdi da je njegova najbolja. Ne zna zašto, ali tako se kod njih već kuha generacijama. I tu nema diskusije… Neki stavljaju ulje u vodu u kojoj se kuha tjestenina, drugi pak nakon kuhanja ispiru tjesteninu hladnom vodom, treći sole nakon kuhanja, a neki pak tjesteninu uopće ne jedu, jer, kako kažu, tjestenina deblja…

Danas sam nakon dugo vremena ponovo probao ovo jelo i mogu vam reći da mi je izvrsno prijalo. Obroci i način serviranja djeluju pomalo egzotično kad su jela posebno ukusno dekorirana na način kako mi nismo navikli

Naravno da svatko smatra da je baš njegov „bolonjez“ najbolji i najsličniji originalu. Međutim, kakvih sam se sve budalaština naslušao u svezi tog svjetski najrasprostranjenije pašte, to je čudo jedno. Uglavnom su to bile tehničke pogreške pri kojima se vidi potpuno neznanje dotičnog spravljač ovog divnog i aromatičnog jela

Ovo je Bajin način pripreme sipa s krompirom. To vam je moj kum i onaj koji stalno visi u barci na moru. I sad je negdje na Unijama, ali ovaj put rekreativno, samo weekend s prijateljima. Zvao je i mene i «Strinu» ali nismo mogli i baš mi je krivo. Nije njemu pravo ime Baja, to si nas dvojica tako «tepamo» - ja njemu «moj Baja», a on meni «moj Bajo». A moj Baja sprema sipe s krompirom tako da stvarno požališ da «nema više», jer bez obzira koliko napravi uvijek se sve pojede i «nema više». Jedno vrijeme se vodila rasprava da li je bolje krompir staviti sa sipama ovako ili onako, ali kako god ga stvili uvijek je ispalo «nema više». Taki vam je moj Baja

Šetam po ribarnici tražeći ideju za neko dobro i lagano riblje jelo. Mislio sam spremati neku paštu, ali sa plodovima mora. Onda sam se sjetio da to moja Strina ne jede – alergična je na školjke i čim proba nešto u čemu ima nekakva školjka odmah joj slijedi odlazak na Hitnu pomoć. A kakvi su to plodovi mora bez pokoje školjkice ? Okrnjeni i falični. Hoću reći fali im nešto.

Život ponekad izgleda previše zamršen, pa nema smisla da ga još više zapetljavamo kojekakvim masnim i mrsnim manjadama. Krećemo danas s jednim laganim mesnim jelom na bazi puretine. Konkretnije - s purećim prsima

Postoje ljudi koji ne jedu meso, a bogami i oni koji ne vole fileke… Recimo, ja ne volim poriluk… no jeste ikada čuli da netko ne voli palačinke? Ja nisam… Tanke ili debele, pa onda na rubu tanke a u sredini debele, prhke ili žilave, blijede ili skurene, sfrkane ili „u trokut“, slatke ili slane… Za svakoga će se naći odgovarajuća! Palačinke, palačinci, crepes, pfankuchen, pancakes…

Berberi su kuhali u tagineu iz dva razloga. Prvi je bio što nisu imali puno vode, a ta je glinena posuda konstruirana da u njoj para cirkulira i tako je vode minimalna. Drugi je razlog bio što su stavili sve sastojke u tagine, vatru ispod podesili na najslabije i otišli se baviti svojim devama, ovcama i kozama bez bojazni da će jelo zagorjeti. Ja sam iskoristio potonju prednost u modernijoj verziji: dopisivao sam se bezbrižno i naširoko s frendom i fejsao, a tagine je sam radio svoj posao

Ako nemate vremena i ne znate da kuvate, naša rubrika je mesto za vas, a zbog toga što smo i sami spremni da sopstveno neznanje i životne nevolje podelimo sa onima koji su voljni da čitaju

Neki će reći da kakav je to poseban recept kad se to može pojesti u svakoj domaćoj konobi. Bilo gdje po Istri. I to se slažem. Iako ne baš bilo gdje. A uz to mislim da mnogi uopće ne znaju kako napraviti ombolo s kupusom. Zato i pišem ovaj recept i to baš onako kako sam sam sebi to spremio za subotnji obrok. Ovaj je «poseban» jer nije bio spremljen u Istri nego usred Bavarske i to s ogulinskim kupusom i pravim domaćim ombolom s pulskog merkata. Kupljenim kod Claudia

Ovčetinu vjerojatno ne jedete često iako tome najvjerojatnije nema nekog opravdanog razloga, osim ukoliko stvarno ne podnosite njezin miris. Ali ako volite janjetinu, onda stvarno nema smisla da ne probate i ovko spremljen "rižoto" od ovčetine. Kažem rižoto jer to većina kuži, a u stvari ispravno bi bilo nazvati ovo jelo "Pilav od ovčetine"