Tekstovi sa tagom: religija

Religija

Jad i beda političke religije

Ja sam nacija tvoja, nemoj imati drugih bogova osim mene

Nacionalizam nema ništa, ni svete knjige, ni ozbiljnu književnost, ni umetnost, ni filozofiju, ni mišljenje, to je jedno beskrajno siromaštvo koje se svodi na formulu "Mi pa mi", da navedem naslov polemičke knjige filozofa Milorada Belančića. I to nije slučajno, jer je nacionalizam, kao što reče Danilo Kiš, “ideologija banalnosti”, a banalnost je nespojiva sa stvaranjem. Dovoljno je pogledati svete knjige nacionalizma koje uživaju kultni status među poklonicima boginje Nacije, pa videti koliko je nacionalizam jadna pojava u intelektualnom i svakom drugom smislu. Smešno je čak i uporediti “Knjigu o Jovu” i “Knjigu o Milutinu”, “Psalme Davidove” i poemu “Ćeraćemo se još”, Avgustinove “Ispovesti” i “Vreme smrti”, poeziju Dželaludina Rumija i stihove Rajka Petrova Noga, Pakalove “Misli” i teorijice Šarla Moreasa. To su dva sveta, dva stepena ljudskog uma i postojanja, sasvim nespojiva
Siorann2

Lakrdijaši apsoluta

Naša jedina svrha je da zabavljamo Stvoritelјa

Stvaranje sveta, nema drugog objašnjenja do Božijeg straha od samoće. Drugim rečima, naša namena kao lјudskih bića jeste samo to da zabavlјamo Stvoritelјa. Jedini lakrdijaši apsoluta, zaboravlјamo da živimo tragediju da jednom jedinom gledaocu ne bi bilo dosadno, a njegovi aplauzi neće stići do ušiju nijednog smrtnika. Pritisnut mukama samoće, Bog je, izgleda, izmislio svoje svece – kao izgovor za dijalog, da bi se spasao tereta otuđenja. Ko želi da od svetaca stvori više od običnih ispovednika – nedopustivo preteruje. A sveci, neki od njih, slušajući ispovesti, bili su toliko indiskretni da su nam dozvolili da naslutimo koliko je velika samoća Svevišnjeg, i da Ga satire žudnja
Papa1

Nazovimo ih ‘civilnim zajednicama'

Papa Franja: Istospolni parovi imaju pravo na porodicu

Gej osobe su “djeca Božija”, rekao je. “Niko ne smije biti izbačen niti unesrećen zbog toga". Ova vest nije važna samo za one koji su religiozni, budući da je crkva dugo igrala važnu ulogu u oblikovanju homofobije
Ssvic 05 S

Religija kao opijum za savest

O ulozi hrišćanstva danas

Da li neko pokušava da uguši svest o problemu svoje duše opijajući se alkoholom, atmosferom disko kluba, ili religioznim doživljajem – to je svejedno. Istinska religija treba čoveka da oslobodi od opterećenosti, a ne da bude odgovor na opterećenost; ona treba da oslobodi od fanatizma, a ne da tom fanatizmu samo promeni formu
Ceslav 01 S

Verovati, ne verovati

Moje znanje je neveliko, a pamet kratka

Ustajati ujutru i ići na posao, biti povezan s ljudima osećanjima ljubavi, prijateljstva ili otpora - i sve vreme razumeti da je to privremeno i tobože. Jer, stalna i stvarna bila je u njemu nada, toliko jaka da ga je sam život razdraživao. Evo, odmah, za minut, trebalo je da uhvati - upravo, šta? Čarobnu formulu, u kojoj je bila sva istina o životu. Prao je zube, a ona je bila tu, tuširao se i skoro ju je izgovarao, da nije ušao u autobus, možda bi mu se javila, i tako ceo dan
AjaSofija

Vjerski zanos u prostoru čarobne i neobjašnjive ljepote

Sveta mudrost Aje Sofije

Tko je bar jednom, bar na kratko, nogom stupio u Aju, zasigurno je osjetio neobjašnjivu moć ovog prostora. Bogu je, možda, svejedno gdje čovjek izgovara molitvu kao vapaj pred tjeskobnom prolaznošću jer je svaka iskrena molitva ionako izgovorena u čovjekovom srcu, ali čovjeku nije svejedno. Zato i samo zato nema opravdanja koje bi bilo dovoljan razlog da vjernicima uskratimo priliku da iskuse autentičan vjerski zanos u prostoru čarobne i neobjašnjive ljepote, tim prije što time ni na koji način ne umanjujemo pravo svih nereligioznih ljudi kao i pripadnika drugih vjera da prostor koriste kao i do sada. I to je, čini se, sve što bi o ovoj temi trebalo reći. Svo naknadno politiziranje možda i pogađa namjere kontroverznog sultana Erdogana, ali je nedostojno same Aje
Terezija Avilska

Sveta Tereza iz Avile kao spisateljka

Svi ljudi su samo stabla suvog ruzmarina

Iz svega što je proosećala i stvorila vidi se da je Sveta Tereza iz Avile bila jedna viša žena, koja se od skučenosti i relativnosti svetskih veza spasla transcendentnom, kao jedinome utočištu, i koja je u sebi umela da pomiri najtoplije ushićenje sa mirnim opservacijama i sigurno pogođenim postupcima. Ali kako je okvir gde jedan individuum ima da se razvija vrlo važan faktor, a kako je, u doba kad je Sveta Tereza živela, taj faktor bio presudan, — jer je inicijativa jedne žene u to doba smela da dođe do izraza samo u oblasti porodice ili manastira, — prirodno je što je Tereza iz Avile postala sveticom
Akrist 02 S

San, košmar, java

Kad ste postali religiozni, bližnje ste poklali i raselili

Otkako sveštenici brinu o njihovih dušama, ljudi su, prosto, postali gori i još gori. Da li zaista postoji neko ko misli da smo svi mi bolji ljudi danas, kada se gotovo sto posto stanovništva izjašnjava kao religiozno, nego onda kada smo bili ateisti? Misli li neko, doista, da je ovo društvo, ovaj ekskrement negdašnjeg našeg društva, po bilo čemu bolje, moralnije, ako volite tu riječ – humanističkije od onoga koje je ovdje postojalo za ateističkog zemana? Kako to da sad, kad smo ,,vjerujući“, ne smijemo pustiti dijete na ulicu, a bogami ni u bogomolju, a djeca su nam se slobodna, sigurna i sama igrala za vrijeme ,,bezbožništva“?
Amila Buturović

Intervju: Amila Buturović, profesorka Univerziteta York u Torontu

Veza između svjetovnog i sakralnog domena treba biti dijaloška, ne antagonistička

Za vrijeme ove pandemije vidimo sličan raspon uloga koju vjerske ustanove igraju, od onih koje zanemaruju preporučene mjere distanciranja i predostrožnosti i nastavljaju sa obrednim okupljanjima do onih koje odbijaju fatalističke narative o božanskoj volji i ukazuju na važnost poštivanja nauke i medicine da nas zdravstveno zbrinu, ali i pozivaju na vjerska učenja o ljubavi prema bližnjem svom kroz podršku, savjesnost, humanističku etiku, itd. Osim toga, ove krizne situacije često dovode do onoga što su psiholozi Christina i Stanislaw Grof nazvali spiritual emergency, naime, nagon i potreba za nekom vrstom spasenja u kriznim momentima kada je ugrožen vlastiti život ili život najbližih, što plasira vjeru i sakralne ustanove na vrlo važno mjesto u trenutnoj situaciji. U Kanadi se od samog početka razgovara o važnosti uključivanja vjerskih zajednica i lidera u kolektivnoj borbi protiv pandemije. A s obzirom na to da je u Kanadi, po zadnjim procjenama, zastupljeno oko 15-20 različitih religija i denominacija, govorimo o angažovanoj suradnji vjerskih zajednica sa sekularnim zdravstvenim i drugim državnim institucijama oko brige za one koji nemaju mogućnost da se sami suoče sa krizom ovih razmjera
Religija

Bitka za pričešće: Pouzdano znanje o nesaznatljivom

Vernici i ateisti svih zemalja, opustite se

Ono što je Hristovim učenicima bilo teško za razumevanje, stručnjacima za Hrista je luk i voda. A tek ovi fanatični pričasnici što veruju u magijsku moć pričešća: ono što je Hristovim apostolima, ljudima koji su proveli godine života prateći svog učitelja, bilo zagonetno – našim vernicima je jasnije od toga da su dva i dva četiri. Zaista fascinantno, šteta što to samopouzdano i jasno znanje ugrožava živote i ljudima koji nisu baš sigurni kako stoje stvari sa preobražavanjem darova na liturgiji, kao i ljudima koje to uopšte ne interesuje. A da se malo ipak uzdržite od tog pouzdanog znanja o stvarima koje se saznati ne mogu, bar dok ne prođe epidemija? Ako ni zbog čega drugog, onda zato što Hrist nije izrekao samo onih nekoliko rečenica o telu i krvi, već je i štošta drugo govorio. Na primer: “Ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe”. Nisam baš siguran da je ova zapovest manje važna od one o jedenju tela i pijenju krvi Gospodnje
Eggza 02 S

Veći katolik od pape

Iznad svih popova, na kraju je uvijek – pop

Teško je poreći da se, makar u usporedbi s drugim zemljama, hrvatska vlast dobro nosi s pandemijom koronavirusa – nije se povela ni za zapadnjačkim neoliberalnim "tko-preživi-preživi" modelom koji je kulminirao u Americi apelom zamjenika guvernera Teksasa Dana Patricka starijim osobama da se žrtvuju kako bi spasili njihovu nakaradnu ekonomiju utemeljenu na prekarijatu i ugovorima o radu na nula sati, a ni za istočnijim primjerima poput Rusije gdje je izbor ostajanje kod kuće ili zatvor
Juggo 01 S

Asketizam i ljubav

Zašto je erotizam postao sinonim za izopačenost?

Svojim dramatičnim govorom sv. Pavao govori pokadšto o mržnji prema samome sebi, obrazac koji će doslovce biti preuzet od svih duhovnjaka asketskog nagnuća, sa sve većim uživanjem. Znam dobro da je mržnja naličje ljubavi, ali kako ljubav što je željom zatravljena za onim koga ljubi može uistinu mrziti ono što njemu kao žrtvu prinosi? Nije li mazohizam moment ponovnog pada prikraćene duše, kad duh koji je poziva prestaje da je vodi u njenom uzletu k istinskom ja? Tražila je anđela. Ostala joj je nostalgija za bijegom izvan prirodnog ja. Odsada je starom čovjeku odzvonilo: ne mogavši ga ponijeti zajedno sa sobom k njegovu dobru i nadahnuti ga svojom ljubavlju, duša mu presuđuje i opružuje za zlovolju. Ali ona zna da su se zajedno uputili i da će i ona mrijeti ubije li ga
Dbojic 02 S

Drago Bojić: Kraljevstvo božje i nacionalizam

Sunovrat u ambis neljudskosti

Bojićeve analize retrogradnih društvenih pojava mogu se primeniti na Hrvatsku, Bosni i Hercegovinu i Srbiju gotovo jednako, pogotovu kada je reč o srastanju verskog i nacionalnog identiteta, te nacionalizmu i njegovim pojavnim ratnim i posleratnim obličjima
Aaffa 03 S

O religiji i njenim dogmama (3)

Mantijaška pokvarenost i fino udešene lažarije

Meni, kao bogoslovu, arhimandritu, profesoru i direktoru ”bosansko banjalučke” bogoslovije, zadugo bijaše teško da ovako javno priznam i svijetu na vidiku očitujem ovu vječitu istinu protiv nas mantijaša i našeg mantijaškog morala. Tim teže što mi je patrijarh carigradski, na zahtijev opštine, vać telegrafski bio ukazao vladičansko zvanje i što sam u Banjaluci i celoj okolini živio ”kao mali car” kao i ostali krupni mantijaši i što me narod cijele Bosne poštovao kao svog ”svetitelja”, kao ”svetog Savu”, kao ”novog” Hrista. To će posvjedočiti svaki Krajišnik. Ali uvidjevši našu mantijašku duboku pokvarenost i fino udešene lažarije, koje smo mi pokrili lažnim sjajnim pokrovom, to jest velikom firmom boga, vjere, crkve i morala; saznavši uz to stvarne potrebe naroda i čovječanstva i njihove goleme nevolje, koje mu dolaze jedino stoga što ne umije da umuje i da se upravlja po umuzdravog razuma i osećanju čistog poštenja, bio sam prinuđen po nagonu naučnih razloga, a u hataristine i privlačnosti, da dam ostavku na to veliko zvanje i gospodovanje, da napišem ovu izjavu ”Umovanje zdravog razuma” i da se posvetim stvarnom unapređenju i usavršavanju sebe i svoga naroda i čovječanskog roda, ukoliko sam kadar da to učinim
Smbrr 01 S

Još me nisu ukinuli

Ateista

Onda su ukinuli Jugoslaviju, pa ukinuli Dvadesetdeveti novembar... A mene? Mene još nisu, ali i pored prilagođavanja sve više se osećam prevarenom. Ne zato što nisam vernik, već zato što me stalno ranjavaju, a onda ravnodušno, pomalo brišu. Kao i moju domovinu. (Misle, zacelila sam?) Sve više me spaljuju, nešto kradu, nešto naizgled dodaju, ali, u stvari, neprestano amputiraju. I stalno sam, kao i ovaj tekst, u nekim zagradama