Odbrana homoseksualne ljubavi (2)
Vidi Rim pa umri
Aktivna homoseksualnost je svuda prisutna u grčkim i rimskim tekstovima. Katul se hvali svojim podvizima, a Ciceron je opevao poljupce koje je oteo sa usana svog roba. Svako je birao, prema ukusu, žene ili muškarce, ili i jedne i druge. Vergiliju su se dopadali isključivo mladići, caru Klaudiju žene, a Horacije ponavlja da voli oba pola. Pesnici su opevali ljubavnika zastrašujućeg cara Domicijana isto onako slobodno kao što će pisci 18. veka slaviti madam Pompadour, a poznato je da je Antinoj, ljubavnik cara Hadrijana, nakon prerane smrti dobio status božanstva. Kako bi udovoljili publici, latinski pesnici, bilo kakvi da su bili njihovi lični ukusi, hvalili su i jednu i drugu ljubav. Jedna od uobičajenih tema lake književnosti bilo je stavljanje obe vrste ljubavi jedne do druge i poređenje njihovih privlačnosti. U društvu gde su najstrožiji cenzori videli u homoseksualnosti čin razuzdanosti, aktivna homoseksualnost se nije krila i oni koji su se prepuštali mladićima bili su brojni koliko i oni koji su voleli žene: to najviše govori o pravoj prirodnosti karaktera ljudske seksualnosti (Paul Vayne)