Tekstovi sa tagom: roditeljstvo

Roko sa svoje dvije mame ide na izlet u muzej, dok Ana sa svojim tatama posjećuje park prirode. Na izletu maštaju o budućnosti, a nakon toga druže se s bakama i djedovima kojima prepričavaju svoje doživljaje. Kroz slikovnicu oni uče o pravilima ponašanja u mjestima na koja idemo na izlet i što mogu očekivati u muzeju ili parku prirode

U tematskom broju znanstvenog časopisa "Revija za sociologiju" posvećenom roditeljstvu LGBTIQ osoba gošće urednice Marina Štambuk i Maja Tadić Vujčić okupile su autorice i autore koji kroz šest članaka odgovaraju na važnija pitanja velikog broja LGBTIQ osoba u Hrvatskoj koje pokazuju potrebu za roditeljstvom

Kada bismo malo više razmišljali, kada bismo bili tolerantniji i blaži, onda bismo shvatili najbitniju stvar skladnog života: da je spolno opredjeljenje privatna stvar svakog pojedinca”, obrazlaže svoje stavove ova Sarajka. I nastavlja: “LGBT osobe imaju sasvim dovoljno problema s društvom koje ih ne prihvata i vrlo često šikanira. Ako na istu vrstu odnosa naiđu još i u porodici, onda je njihov haos potpun. Porodica bi svakom od nas trebala da bude utočište od svijeta i njegove agresije. Nažalost, za lezbijke i gejeve porodica je često početak, a ne kraj agresije

Ne radi se o tome da stvarno mušku dicu volimo više nego žensku. Volimo ih podjednako. Samo ispadne da su muška dica pinku jednakija. Najporaznije od svega je to šta smo za tu nejednaku jednakost najzaslužnije mi žene, matere. Ja svoga sina nisam svjesno poštedila poslova kojih moja ćer sasvim sigurno ne bi bila pošteđena. To i je ono šta me plaši

Skrivanje je vještina koja se u instituciji obitelji razvije do savršenstva, to je nešto čemu vas nauče još prije negoli hodati i govoriti. Najvažnije je da što prije naučite skrivati svoje vlastite osjećaje, jer, u suprotnom, kvarite složni ritam obitelji, bivate proglašeni crnom ovcom i definitivno si zagorčavate ionako složeno funkcioniranje u svetom okrilju. Kažnjavaju vas za svaku i najneviniju dječju laž, istovremeno vas učeći da lažete od jutra do mraka o svojim osjećajima, mislima i snovima. Malo kontradiktorno, malo ironično, ali funkcionira savršeno vec stoljećima i iskreno me zanima koliko ljudskih bića ima na svijetu koji su toga bili pošteđeni

Roditelji/ke LGBTI osoba nerijetko i sami/e prolaze kroz teške i stresne situacije, te je i njima potreban prostor za međusobne susrete i razmjenu iskustava. U ovom tekstu čitajte o prvom organiziranom druženju roditelja/ki LGBTI osoba i njihove djece.

Moja prijateljica, koja je kao trogodišnja djevojčica ostala bez majke, odrastala je uz oca. Njeno djetinjstvo nije bilo teško samo po tome što je izgubila majku, već i što se sa ocem, jer bio je rat, potucala od nemila do nedraga. No, gdje god da su bili, po izbjegličkim kampovima ili napuštenim tuđim domovima, otac je učio životu i ljubavi. Nikad je nije razdvajao od starijeg brata, čemu je učio njega, učio je i nju: krečenju, poslovima oko kuće, čitanju ruskih klasika. Kada je saznao da njegova kćerka voli djevojke, nije krio razočarenje jer to možda znači da nikad neće imati djecu. Njemu su djeca bila jedini smisao života. No, volio ju je, dakako, jednako kao i prije, stao je iza njene odluke, vjerovao u ljubav kao i ona, a izabranice srca njenog u šali je zvao svojim zeticama.

Dok njih dvije skupa pakuju Almin kofer (tri trenerke, četiri majice, dvije haljine, pet pari čarapa i nijedna pidžama), Almina mama mi priča o kvartu u kojem žive. Svu raznolikost ljudi, rasa, običaja, boja kože, religija, spolnih orijentacija, porijekla koju svakodnevno žive, sažeo je u jednoj rečenici njen sin Emil, šestogodišnjak, začuđen čuvenim praznim pričama o bosanskohercegovačkoj multietničnosti: “Ali mama, pa ovdje su svi ljudi nekako isti!”. Koji dan kasnije, otišli su na izlet u Sarajevo i slučajno u nekom turističkijem dijelu grada susreli mnogo stranaca, mahom Arapa, na šta je maleni rekao: “Osjećam se kao kod kuće!”

Tada sam pomislio kako većina gluve dece ima roditelje koji čuju. Ti roditelji često pokušavaju da ih izleče. Te gluve osobe u adolescenciji otkrivaju svoju zajednicu. Tako i većina gay osoba ima roditelje koji su heteroseksualni. Ti roditelji uglavnom žele da njihova deca funkcionišu u svetu koji je za njih uobičajen, te ta gay deca moraju tek kasnije da otkriju svoj identitet. Tu se uklapa i primer prijateljice koja je brinula o odrastanju svoje kćeri patuljastog rasta. Pomislio sam kako se ponovo radi o istom: o porodici koja sebe doživljava kao 'normalnu', a suočava se sa odrastanjem drugačijeg deteta.