Tekstovi sa tagom: rodna ravnopravnost

Kao igra stara više od 1500 godina, s počecima u Indiji u 7. stoljeću, šah se razvijao i pronašao svoje mjesto diljem svijeta, probijajući granice različitih kultura, rasa, klasa, dobi… Čini se da mu je ostala samo još jedna – spol. Zašto mnogo manje žena igra šah u odnosu na muškarce, zašto nikada nismo imale svjetsku šahovsku prvakinju i kako se šahovski svijet zaista odnosi prema ženama, pitanja su koja su često postavljana u internetskim bespućim u posljednjih nekoliko mjeseci.

Disney je od tradicionalnog prikaza žene podređene muškarcu, polagano, ali značajno napredovao, što uvelike doprinosi rušenju rodnih barijera koje je tijekom desetljeća bez imalo zadrške propagirao. Iako bi se u 21. stoljeću ravnopravnost spolova trebala podrazumijevati, postoje mnoge rupe koje traže zakrpu, stoga bi ovakav istup poznatih produkcijskih kuća mogao imati značajnu ulogu u formiranju pozitivne slike o vlastitome duhu i tijelu

Pozivi na generalni štrajk, blokadu cesta, masovne demonstracije, aktivisti koji kažu da su “u ratu” protiv vlade koja želi ograničiti pobačaj – tako je izgledala Poljska u četvrtak 22. listopada. Deseci tisuća ljudi svakodnevno su demonstrirali širom zemlje, a u srijedu, 28. listopada, upućen je poziv za generalni štrajk kako bi se zemlja blokirala i pojačao prosvjed. No, zašto sve to, zašto tako silovito?

Ima li se rašta, znajući da je brak vjekovima (i) trgovina, pitati - zašto se baš na razvijenom Zapadu sudaram s pećinskom filozofijom opstanka? Unaprijeđene tehnologije i zakonodavstva, doduše. Nabujale administracije i političke korektnosti, ali u osnovi – isti jarac. Bar u narednih 100 godina

Golubica se koleba, leti izbezumljeno od žice do vrata, pa nazad, ćutke trpeći žestoko kljucanje i onda, par nestaje u oblacima

Problematika neplaćenog kućnog rada ujedinjuje teme klase i roda, ukazujući da rodna diskriminiranost generira klasnu i obrnuto

Osim činjenice kako je termin “rodna ideologija” izmišljeni koncept koji svoje obrise dobiva nakon Svjetske konferencije o ženama u Pekingu 1995. godine čija Deklaracija zagovara rodnu ravnopravnost i rodno osjetljive politike, nakon čega Crkva kreće u pokrštavanje rodne teorije u zavjeru radikalnog feminizma i LGBTIQ pokreta, danas se taj termin uz izrazito negativnu konotaciju koristi prilikom diskurza o svim temama koje “nisu po volji” (ultra)konzervativcima

Matija Bećković napisao je prigodnu novu pesmu, a Putin poslao čestitku „nežnim damama“; koncerti za žene na kojima zarađuju muškarci pune arene i savacentre, trči se po karanfile, jedna prodavnica nudi popust na Barbike; mediji su spekulisali o navodnoj netrpeljivosti i pasivno-agresivnom prepucavanju između Ane Brnabić i Zorane Mihajlović (jer, kako bi žene drugačije), dobili smo predloge za najbolji osmomartovski poklon po horoskopskom znaku, a kroz sve to se provuklo i par zaista bitnih informacija – žene i dalje zarađuju manje, trpe nasilje više, organizuju proteste i marševe

Nacionalnoj borbi protiv bele kuge (koja, izgleda, podrazumeva sve osim podizanja životnog standarda) priključio se naučni radnik i vekovni borac za mušku stvar, čuveni Vladislav Đorđević. U potresnoj ličnoj ispovesti objavljenoj u ruhu popularne nauke već u naslovu je postavio bolno pitanje: „Kako da se oženim?“

Zapravo bi trebalo izaći iz distopije i ući u utopiju. U utopiji bojažljive dečake ne nazivaju seka-persama niti se onim slabijim govori da šutiraju, trče ili udaraju kao devojčice. Podneti nešto junački nije isto što i muški podneti. Žigolo ili jebivetar nema nimalo bolji status od kurve ili sponzoruše. Baba-devojka nije ništa gora od večitog mladoženje. „Bezdetna“ žena nema čega da se stidi, baš kao ni muškarac koji ne želi da postane otac

Nema, naravno, ništa „prirodno“ u muškom nasilju i ženskoj šutnji. Istina koja oslobađa nije osobna, u smislu da pripada samo nama i samo je mi možemo izreći. Ono što nas kao žene oslobađa nije hashtag na Twitteru ili status na Facebooku, nisu osobne priče koje će muškarci vidjeti, lajkati i odmah sutra zaboraviti. Ne, ono što žene može osloboditi jednostavna je feministička istina da muškarci i žene moraju biti ravnopravni i da rodne razlike koje uzimamo zdravo za gotovo nisu zdrave, a nisu bome ni gotova stvar. Glumica koja je prihvatila status quo prihvaća „istinu“ po kojoj je potrebno izmasirati golog producenta za dobru filmsku ulogu jer je on faca, a ona „samo“ žena. Možemo li je kriviti zbog toga? I da, i ne.

Deo izlaganja glavne urednice Kosovo Sever portal sa konferencije OEBS-a o bezbednosti novinara i novinarki, održane u Prištini