Tekstovi sa tagom: ruska revolucija

Fetiš velike i vojno moćne države s krajnje ciničnim birokratskim aparatom i pravosuđem je duboko ukorijenjen u podsvijesti ruskih političkih djelatnika i činovnika. Ruska politička elita je trenutno zauzeta grozničavom izgradnjom tabua, od ruske državnosti i pravoslavne vjere do sovjetskog nasljeđa i nedodirljivih heroja Drugog svjetskog rata. Ministar kulture Ruske Federacije Vladimir Medinski je otvoreno priznao kako je povijesni narativ bitniji od povijesnih činjenica. Pitanja gospodarskog razvoja su izbrisana s dnevnog reda, demokratizacija je nemoguća, a gomilanje bogatstva na političkom vrhu predstavlja garanciju otpora bilo kakvim liberalnim promjenama i posljedičnom propitkivanju porijekla imovine. Što god mislili o Putinovoj vlasti, činjenica je da rusko gospodarstvo puzi nimalo zavidnim tempom, što se ponovno najviše odražava na regijama udaljenim od najvećih političkih i gospodarskih centara. U Rusiji je i dalje rasprostranjen fenomen neodgovornog, zapuštenog i očajnog čovjeka koji traži utjehu u najdostupnijim sredstvima, što obično označava alkohol. Pijanstvo nije isključivo ruska pojava, ali se malo gdje mogu pronaći ljudi koji radi neimaštine za potrebe opijanja kupuju supstitute poput tekućine za pranje kupaone ili tonika za kosu

Lenjin je shvatio kako komunizam znači permanentni građanski rat. Dok su boljševici ispraćali brodove prekrcane pripadnicima i simpatizerima pobijeđene Bijele armije na putu prema Istanbulu, širom zemlje su nicali ustanci seljaka kojima se nije svidjela neograničena vlast boljševika nad njihovom imovinom i životima. Posebno neugodna je bila tambovska epizoda u periodu 1920-1921. godine, koja je završila otvaranjem sedam koncentracionih logora, masovnim strijeljanjima, primjenom kemijskog oružja i smrću preko 11.000 pobunjenika. Vojni komunizam je Tambovsku guberniju, inače poznatu kao plodan kraj, doveo do srednjevijekovnog standarda, pa je veći dio ustanika isprva ratovao vilama i kosama. Čak i Trocki je uvidio neophodnost ukidanja vojnog komunizma i vraćanja neke vrste komercijalne motivacije seljaka, o čemu je govorio već 1920. godine, nakon povratka s terena u Sibiru. Međutim, da bi Lenjin promijenio mišljenje o ekonomskoj politici, protiv nove vlasti se morala pobuniti perjanica Oktobarske revolucije. U siječnju 1921. godine, boljševičkoj vladi otkazuje poslušnost Kronštadtski garnizon

Oratorska lavina Trockog 22. listopada postaje nezaustavljiva. U ogromnoj središnjoj sali petrogradskog Narodnog doma (čija je službena funkcija „institucija za narodnu zabavu“) okuplja se gomila vojnika, radnika i predstavnika srednjeg staleža kako bi čuli i vidjeli legendarnog govornika. Trocki okupljenima objavljuje kako će požar boljševičke revolucije biti toliko snažan da će zahvatiti čitav svijet. U rijetkom nastupu iskrenosti, Trocki obaviještava publiku o planovima ukidanja privatnog vlasništva, konfiskacije žitarica, skrivenih novaca, odjeće i obuće te podjele zemlje seljacima. Više nije bitno hoće li netko biti zgrožen ili zbunjen njegovim nastupom. Trocki je ušao u područje koje se u vrhunskom sportu naziva „zona“ i bez napora niže oratorske pobjede

Jedina politička sila koja je izvukla korist iz nervoznog savjetovanja u Moskvi je bila ona kojoj je oduzeto pravo sudjelovanja. Preporod boljševika i njihovo bezobzirno stremljenje kaosu nakon javnog sramoćenja i zatvaranja ili bijega njihovih lidera se moraju činiti upravo natprirodnima, ali boljševička ideja potpunog rušenja svih društvenih normi je za mnoge vojnike i radnike predstavljala jedino jamstvo da se život u Rusiji neće nastaviti odvijati po starim pravilima