Tekstovi sa tagom: sarajevo

Paradd 03 S

Povorka ponosa je za sve ljude

Ako želiš svoja prava, bori se i za tuđa

Kada bismo svaku borbu shvatali kao svoju, društvo bi imalo osviještene građane, koji bi se borili za ljudska prava, koja su u načelu svima zagarantovana
Aadone31

Sarajevo: Zatvaranje friendly lokala

Siguran prostor za LGBTIQ osobe je mesto gde su svi prihvaćeni

„Stavljati toliko granica i barijera prema ljudima koji su različiti samo prema tome s kim idu i s kim žele da odu u krevet je odlika zaostalosti i primitivizma. Riječ friendly je tu u drugom planu. Sloboda i sigurnost trebaju biti u fokusu. Puno je bitnije osvijestiti ljude koji nisu kao mi“
Matik1

Čovek na Paradi ponosa u Sarajevu

Divno je slobodno šetati

Članovi/ice Organizicionog odbora prve Bh. povorke ponosa sjećaju se svoje prve povorke i zašto im je ona bila važna. Šetajte sa njima 8. septembra u Sarajevu na prvoj Bh. povorci ponosa!
Milomir Kovačević Strašni

Izložba specifičnih nostalgičnih artefakata iz Sarajeva

Pariska kahva iz sarajevske džezve

Fotografska legenda Milomir Kovačević Strašni osmislio je i realizovao novu „konceptualu“, snimivši predmete koje su sarajevski iseljenici poneli sa sobom u Pariz. Smatra da je reč o „univerzalnoj priči o životu i ljudima“
Bookstan

Četvrti Bookstan, mnoštvo priča o književnim iskustvima

Sarajevski razgovori o slobodi

Za relativno kratko vreme Festival se izborio za mesto u kalendaru,manifestaciju koja se ne propušta, a ovogodišnji razgovori i predstavljanje novih izdanja u regionu bili su u duhu grada domaćina, dovoljno reprezentativni i daleko od neželjene glamuroznosti
Bookstan 2019

Otvoren 4. Međunarodni sajam književnosti Bookstan

Sarajevski dani literature

Autor ovdašnjih hitova “Klinasto pismo” i “Kralj” Kader Abdolah duhovito je govorio o detaljima svoje biografije i sadašnjem statusu zvezde i čitanog autora. Rođen je u 1954. Teheranu; čukundeda mu je bio nekadašnji iranski premijer, pesnika i osnivača iranske, odnosno persijske poezije. Abdel je do 1985. živeo u Teheranu, da bi zatim, budući da je bio politički aktivan i da je pisao angažovano, napušta Iran
Sarajevo

Flashback: O Sarajevu iz Čikaga 1992. godine

Crni metalni grad

Voz za Sarajevo bio je pun i svi su zaspali u vožnji širokim ravnicama, a ja sam se probudio usred maglovite zore smrdljivog kupea sa dva vojnika. Magla je bila iznad Bosne i voz je bio uglavnom napušten na prijašnjim stanicama. Voz je prolazio kroz maglu kao kroz tunel i ja sam pomislio: “Koji nas đavo goni da se vraćamo u ovu zemlju”. Bosna je bila okružena štitom od magle, štit je bio slab. Nije mogao zaštititi, mogao je samo zakloniti, sakriti
Sarajevo

Flashback: Nikola Koljević, zlo jače od književnosti

Prst klaviriste na kabastom obaraču

Postao sam opsjednut profesorom Koljevićem. Pokušavao sam da se prisjetim prvog trenutka kada sam mogao primijetiti njegove genocidne sklonosti. Sjećao sam se njegovih predavanja i razgovora s njim, kao da prebirem po pepelu – pepelu moje biblioteke. Raščitavao sam knjige i pjesme koje sam nekad volio – od Emily Dickinson do Danila Kiša, od Frosta do Tolstoja - razučavajući ono što me je učio, prebijen od grižnje savjesti, zato što je trebalo da znam, trebalo je da obraćam pažnju. Bio sam udubljen u detaljno čitanje, povodljiv i nesvjestan da moj omiljeni profesor učestvuje u zavjeri koja će dovesti do velikog zločina. Ali ono što je učinjeno ne može biti raščinjeno. Sad mi je jasno da je njegovo zlo bilo mnogo utjecajnije od njegovih književnih ideja. Bio sam primoran da revidiram knjigu svog života
Sarajevo

Historijska čitanka

Šta se događa kada Bosanci počinju pjevati krive pjesme?

Đeneral Draža, Jure i Boban, uvijek su od dva brata djeca, a samo je stvar vremena kada će koji od braće malo podivljati, pa klati i paliti sve dok se ne smiri
Jsam 01 S

O knjizi “Deveti val” Jasne Šamić

Roman o patnjama nevinih i njihovim stradanjima

Najnoviji roman Jasne Šamić “Deveti val” naprosto je djelo od kojeg se čitalac teško može odvojiti kad ga počne čitati, kao što se teško od njeg rastaje i kad ga završi. Duše koje „lutaju“ ovom knjigom, a mi s njima, nose nas s jednog kraja svijeta na drugi, iz jedne epohe u drugu. One su toliko kompleksne, ali i zavodljive da i mi neizostavno postajemo njihov pratilac, a na neki način i njihov zatočenik
Sarajevo opsada

Zvanične i nezvanične nagrade

Počasni sugrađanin reisa Cerića, Cace i Fahrudina Radončića

Ako Beograd nisu Petar Luković i E-novine, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Žene u crnom, Čedomir Jovanović i LDP, Marčelo..., zašto bi Sarajevo bilo posmatrano kao zbir onog najboljeg u njemu, uz istovremeno ignorisanje najgoreg?
Milljacka 02 S

Za Alminu, Lejlu, Merimu i Minu

Kafa i šećer u kocki

Kad bi bilo općeljudske pameti u političara Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije (abedeom), proglasili bi Dan žalosti u „svojim“ državama. Da onda lakše i sa manjim opterećenjem njima tobože vladaju. Onima u tim državama koji danas ne žale za Alminom, Lejlom, Merimom i Minom… samo se takvima može vladati
Bruce Dickinson

Bruce Dickinson, frontmen benda Iron Maiden, počasni građanin Sarajeva

Uprkos varvarstvu, Sarajevo se iznova diže i raste

''Ne možemo mi tvrditi da smo zaustavili rat. Nismo zaustavili rat. Ali jesmo doprineli tome da se ljudi osećaju bolje tu gde jesu. I to je sve što muzičari mogu uraditi. Ratove zaustavljaju političari, vojske i generali. Muzika govori ljudima i čini da se bolje osećaju”, rekao je Bruce Dickinson povodom Nagrade Počasni građanin Sarajeva
Sarajevo

Podsećanje: Devet godina od dodele nagrade grada Sarajeva Petru Lukoviću

Počasni i nečasni

U onom krupnom i važnom – a to je ono što ostaje iza nas, ako ikada i ikako smemo biti tako pretenciozni da pomislimo da nešto iza nas ostaje – Petar je Luković svih onih (a i ovih) Strašnih Godina bio nepogrešivo na Boljoj Strani. Ne, ta se strana ne iskazuje ni etnički ni geografski; ali, da, u izvesnim situacijama i na određeno vreme, može se do neke mere iskazivati i tako. Recimo, kada Sarajevo gori, kada ga vezanog šutiraju, moralo bi se biti hulja i cinik pa izigravati "neutralnost" – koja nije drugo nego sekundiranje zločinu – ili glumatati da si nekako iznad situacije. Luković to nije činio, naprotiv: urlao je koliko ga grlo nosi. Urlik nije uvek suptilan, je li, poneka Lepa Duša može od njega i da se zanesvesti, ali dok gori, urlati se mora
Izets 01 S

Pjesnik i grad: Stihovi puni ljubavi

Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić

U jesen 1993. godine, devetog septembra, granata upućena sa okolnih brda, sa položaja Radovana Karadžića, pala je na zgradu u kojoj je živio Izet Sarajlić i probila plafon njegovog stana, a jedan geler pogodio je pjesnika u glavu. Za ranjavanje poete čuli su i prijatelji Izeta Sarajlića u Švajcarskoj i Švedskoj i prikupljali pomoć za liječenje i popravku pjesnikovog stana. Pjesnik je bio pozvan da odmah preseli u Švajcarsku, u mjesto Frauenfild(Fronfild)i da tu ostane do kraja rata. Već su u Švajcarskoj bile objavljene njegove dvije knjige pjesama: ''Sarajevo'' i ''Neko je zvonio''. Sarajlić je prihvatio velikodušnu pomoć, ali ne i poziv da napusti svoje Sarajevo. “Hvala vam, dragi moji, ali ja moram natrag u svoj grad, jer ja sam Sarajlić”