Tekstovi sa tagom: sarajevo

Od srijede, 1. marta na Ondemand.kinomeetingpoint.ba počinje online program CineArchive: zajednički program online platforme kina Meeting Point i Filmskog Centra Sarajevo. Na ovoj online platformi svaki mjesec bit će predstavljen po jedan digitalizirani kratkometražni film iz arhiva Filmskog Centra Sarajevo, kako bi publiku upoznali sa istorijom bosanskohercegovačkog filma, a prvi na programu je „Sarajevo 1920“

Nakon male "praznične" ex Yu turneje, došlo je vreme za sumiranje utisaka. Sandra je obišla bratske i sestrinske Sloveniju i Hrvatsku, a Luković se prisetio nekih starih i maštao o novim putovanjima

Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo je u srijedu odluku kojom je Milan Mladenović posthumno proglašen počasnim građaninom Sarajeva

U Švedskoj akademiji desio se golem seksualni skandal. Muž jedne od članica Akademije u te opskurne prostorije podvodio je mlade djevojke obećavajući im književne nastupe, promocije, pa čak i Nobela, zašto ne. Bile su to đavolske seksualne orgije u prostorijama Nobelova komiteta, a kad se skandal otkrio, kraljevska porodica je čupala kose, Nobelova nagrada za književnost nije dodijeljena te 2018. godine i Nobelov komitet naišao ja na osudu cijeloga svijeta. A, onda, neko se sjetio spasonosnog rješenja: Pokriti jedan skandal drugim. Dodijeliti kontroverznom Handkeu Nobelovu nagradu, pa će svijet početi brujati o tome. Jednu moralnu prljavštinu pokriti drugom, još većom. Tako je i bilo

Sedamnaesti Pravo Ljudski Filmski Festival (PLJ17) ove godine održava se od 17. do 22. septembra u Sarajevu. Izuzev promjene datuma održavanja, ove godine Festival donosi niz noviteta u odnosu na predhodna izdanja

Danski glumac Mads Mikkelsen gost je ovogodišnjeg, 28. Sarajevo Film Festivala. Na Festivalu će 14. augusta u Ljetnom kinu Coca-Cola biti prikazan film "Lov", u kojem Mikkelsen igra glavnu ulogu, a tom prilikom će mu biti uručeno i Srce Sarajeva

Srbija je tamo gde je bila i dok su Arkan i njegovi klali u Bijeljini, u ime naroda i države, kad su snajperski hici usmrtili Suadu Dilberović i Olgu Sućić, a topovska granata ljude koji su čekali hleb u Ulici Vase Miskina. Srbija je u Vukovaru i Dubrovniku, tamo odakle mentalno nije pokušala da se vrati u normalnost

Ono što je izvesno jeste da već 12. oktobra primam novu, 12. hemioterapiju, znam već da u januaru idem na novi CT skener, a ovih dana krećem na magnetnu rezonancu glave zbog tromesečne kontrole glede uništenog karcinoma u glavi (šifra: Gama nož). Ukratko, mala bara, mnogo medicinskih krokodila

Obrazovati treba i nacionalističke političare koji vladaju zemljom (čiji stav o LGBT pravima je manje više identičan onom ovdašnjih talibana i utemeljen je na dodikovskom insistiranju na “slovu a ne duhu” Kur’ana i Biblije i stavljanju tako primitivno interpretiranih religijskih spisa iznad Evropske povelje o ljudskim pravima). Ali i one koji se predstavljaju njihovom alternativom, a izjavljuju da su on protiv svake vrste diskriminacije ali i protiv Povorke ponosa. Što, “u prevodu”, sa jezika političkih konformista, licemjera i salonskih talibana, koji imaju potrebu da se pravdaju svojim prijateljima sa septičke desnice, znači: “Ja sam protiv svake vrste diskriminacije ali i protiv ukazivanja na njeno postojanje i borbe za njeno otklanjanje”

Uz visoke mjere sigurnosti i ispunjavanje epidemioloških uvjeta, u subotu je u Sarajevu održana Povorka ponosa pod sloganom "Otpor sa margine"

Novi sastanak pisaca i čitalaca licem u lice, u organizaciji izdavačke kuća Buybook koja je pripremila 25 knjiga domaćih autora, među kojima je 13 novih romana

Nije dovoljno povijesti? Možda. Samo ta zloslutna/ tamna ljepota što cvijeta ispod velova, zatočena/ u spektru umirućeg stila

Te noći smo nas troje, majka otac i ja, u tuđim zimskim kaputima u tuđem stanu šutjeli: svako od nas imao je svoje misli, svoju molitvu za mrtve i za žive, svoju unutarnju tugu i saznanja o užasu života i smrti. I o ljepoti života i smrti

Moju posljednju večer u Njemačkoj, vozali smo se njegovim novim Golfom pod debelom mjesečinom toliko jakom da su ulice bile jasne kao da je na satu pola bijelog dana. Vozali smo se, lutali, pričali priče iz djetinjstva i smijali se jedan drugom, sve do trena kada je Kemo, vrteći kotač po radio stanicama, naišao na Vidu Pavlović

Tako smo započeli taj razgovor u ulici Grisia, u kuhinji stare kuće, u kojoj je bila garsonijera gdje se pisac smjestio. Sa suprugom slikaricom Mirko Kovač živio je u tridesetak kvadrata. Iz Bileće, porijeklom kao i moji s majčine strane, a očevo godište. Nije onda ni nikakvo čudo da sam u njemu vidio neku vrstu očinske figure. Dobivši zadatak da napravim intervju s njim, uz prikrivenu želju da i sam budem pisac, nabavio sam broj telefona. I stidljivo zakucao na vrata garsonijere