Tekstovi sa tagom: sarajevo

Sarajevo

Podsećanje: Rođendanski naci-žur Isidore Bjelice

Kukasti krstovi od majoneza i torta sa svastikom

Nakon različitih interpretacija navedenog događaja od strane političkih organizacija i medija te poslije aktivnosti i razgovora sa sudionicima, zaključeno je da se ne radi o „prihvatanju i ispoljavanju fašističke ideologije s dubljim korijenima i namjerama”. Sami događaj pokazuje „konfuziju i kontradiktornost ideja”, ali je odbačeno i opravdanje da je to zapravo bila „igra i parodija”. Riječ je o izoliranoj grupi „idejno dezorijentiranih studenata” koja je „podlegla desničarskoj indoktrinaciji”, a koja se i ranije izdvajala svojim postupcima. Četvoro od pet članova SKJ koji su bili na rođendanu jednoglasno su isključeni, dok je za jednog člana još raspravljalo „drugarsko vijeće”. Rad osnovnih organizacija SK ocijenjen je pozitivnim i konstatirano je da su one „pokazale sposobnost za pozitivnu aktivizaciju omladine”. Time je slučaj „fašističkog rođendana” u političkom smislu bio završen
Aasara 05 S

Retro press: Šta je marta 1992. pisala sarajevska “Nedjelja”

Karadžić hoće rat po svaku cenu

“Najodgovorniji za blokadu Sarajeva i haos u BiH su SDS i Radovan Karadžić, ali odgovorni su i Predsjedništvo BiH, Alija Izetbegović, Vlada, MUP i sve nacionalne stranke. Sadašnja vlast je dokazala da se ne može dogovoriti o mirnoj, zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini”.  Ovako započinje tekst u listu “Nedjelja”, objavljen pre tačno 26 godina…
Izets1

Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka (2)

Staneš u red za hljeb i završiš na Traumatologiji sa odsječenom nogom

Upućuje Sarajlić reči svojim prijateljima iz bivše Jugoslavije pitajući se gde je nestalo to prijateljstvo. Pominje on "paljanske koljače" kao i ljude poput Matije Bećkovića, Šešelja, Bate Živojinovića. Saznajemo šta je bila sreća u ratnom Sarajevu, kako se živelo, patilo i sanjalo o kajgani sa tri jaja. Veruje pesnik u borbu kao u sukob poput onog koje je imao sa Oskarom Davičom pre rata, ali ne kao kada "Ćosić, Isaković, Ekmečić, Crnčević, Nogo -/ oni ne napadaju,/ oni – ubijaju"
Izets 01 S

Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka (1)

Doći do čašice rakije neuporedivo je teže nego doći do sopstvene smrti

Ovom potresnom knjigom uči nas Sarajlić i o podmukloj intelektualnoj laži o potrebi pisanja sa distancom: "Ja spadam među one/ koji smatraju da se o ponedjeljku/ treba govoriti u ponedjeljak;/ u utorak već bi moglo biti prekasno". Takođe, porazno je poređenje jednog oficira bivše JNA i jednog poručnika Kincla iz Drugog svetskog rata i to po ovog prvog. Upućuje Sarajlić reči svojim prijateljima iz bivše Jugoslavije pitajući se gde je nestalo to prijateljstvo. Pominje on paljanske koljače kao i ljude poput Matije Bećkovića, Šešelja, Bate Živojinovića. Saznajemo šta je bila sreća u ratnom Sarajevu, kako se živelo, patilo i sanjalo o kajgani sa tri jaja
Sarajevo

Buđenje iz ravnodušnosti

Vraćanje Sarajevu

Nije bilo pitanje političkog stava, još manje ideološkog, u vezi sa katastrofom koju smo doživljavali u Sarajevu i sa Sarajevom, nego je bilo pitanje totalne ljudskosti – ljudskost je bila u prvom redu u pitanju. I ako je tako, onda nisi morao da imaš misao i stav, morao si očajavati nad onim što se dešavalo u Sarajevu. E, sad, je li očajavanje program? Nije! Je li očajavanje ljudskost? Jeste! U tom trenutku, za mene, ono je bilo kriterijum, kriterijum ljudskosti
Aace 03 S

Đeneral Mladić između korica: O knjizi “Komandant”  (Vukotić medija, 2018)

Ritam zločina, genocida i falsifikata

Rat je završen, Mladić, kao kroz jecaje, konstatuje: "Rat nismo izgubili ni dobili, što je možda i tragedija. Nametnuta nam je takva politika da se rat ne završi vojničkim putem". Nije Ratko izgubio rat, pobednik je, vole ga Srbi, eno ga na majicama, grafitima, eno njegove vaspitno zapuštene vojske na ulicama, ekranima, u parlamentima s ove i one strane Drine. Evo ga u knjigama.
Tosa 08 S

Ahmed Burić, Tebi šega što se zovem Donald (Laguna, 2017)

Surova škola sarajevskih sokaka i korzoa

“A kod vas, novinara, ne kontam šta, ba, čeprkate i đe treba i đe ne treba. Gledam onog Senada, stare mi, pitam se kako ga ko ne rokne, te objavi ovo, te objavi ono, te Kazani, te Ševe, te ko je na koga pucao, te ko je švercovao. Pustite, ba, to. Dobro, s tobom je je ko malo lakše, ti si finjak, kulturaovo, ono, al se nekako zabrinem kad te gledam na televiziji, voliš sasut sve po spisku, a i neka, opet mi drago da neko od prave raje ima da smije reći ono što i ja mislim, a ne znam tako ko ti. Ma jelde, nisam ja papak, ostalo je još nešto u ovoj tintari” – tako govori junak nove knjige Ahmeda Burića “Tebi šega što se zovem Donald”
Sarajevo

Retro intervju: Bogdan Bogdanović

Beograd je mirno gledao kako Sarajevo gori

I to spada u problem srpske inteligencije. Ona je podstrekivala i podržavala srpski autizam. Srbi su sada kao autistično dete, koje ne kontaktira sa spoljnjim svetom, koje nije u mogućnosti da bilo šta izgovori, koje nije u mogućnosti da čuje šta mu se govori. Srbija nije u stanju da čuje šta se govori, šta se misli, niti je u stanju da ode čak i do Zagreba. Srbija nije u stanju da vidi u kom je svetu. Ona je u jednom lažnom svetu, u lažnoj stvarnosti. Ovo što vidite nije "stvarna stvarnost", ovo je srpska stvarnost. Ta srpska stvarnost je luda stvarnost. Završne akorde toj ludoj stvarnosti dao je Slobodan Milošević, koji je i sam van pameti i van stvarnosti
Olimpi 02 S

Bez vlaka i bez voznog reda

Na Olimpijske u Sarajevo!

Proslijedila sam mu jutros link prepun prevelike tuge. Usnimljene na 31 fotografiji. I evo njega za sat vremena na mojim vratima: nisam popio kavu, ne ide mi se sa dečkima, nego, bi li ti u Sarajevo. Čujem kako mu srce lupa, ruke pomalo drhte, a nije alkoholičar i nema PTSP
Tosa 08 S

Najgore je kod kuće

Stranac u vlastitoj zemlji

Zajebano je biti živ čovjek u Sarajevu, a još je zajebanije biti živ insan u Bosni i Hercegovini. Pogotovo je zajebano vratiti se u Sarajevo nakon dužeg boravka u nekom recimo Berlinu; kakav je to krah iluzija o životu uopšte kada se nakon mjesec dana bivanja u Berlinu survaš u ovu našu kotlinu. Ili kada se vratiš iz Poznana, iz kojeg prvo odeš za Istanbul da pojačaš očaj i depresiju prilikom slijetanja na fildžanski sarajevski aerodrom
Ratt 02 S

Ni prvi, ali ni posljednji opsjednuti grad

Sarajevo, svjetski rekord patnje

Upravo preživljavamo, ko je te sreće ili nesreće da je još živ, žalosni "jubilej" - 1000 dana zatočeništva građana i njihovog grada. To što smo odavna "prevalili" najduže svjetske blokade, ne znači da je s ovom našom gotovo. Nažalost, u ovom morbidnom postavljanju rekorda ne postoji svjetski sudija koji bi digao zastavicu s riječima: "Dosta!" Tako Sarajlije idu dalje, ne bi li posljednji preživjeli ipak ispričali svijetu koliko opsade, uopšte, mogu da traju
Sarajevorat 11 S

I život sitih više vrijedi od života gladnih

Sarajevo

Kad bi samo zadrhtali i u posljednjem trenu shvatili da će od tada riječ Sarajevo značiti istrebljenje njihovih sinova i obeščašćenje njihovih kćeri
Ratt 01 S

Životinja moje ljudskosti: Govor građanima srpske nacionalnosti BiH

Sarajevo, najsramnija opsada epohe

Sad pomišljam da to nije posledica uobičajenog mimohoda bića i jezika, nego da je to životinja moje ljudskosti, velika divna strašna životinja očajavanja, tražila svoje pravo. Pomišljam da je to sama suštastvena ljudskost tražila od mene da zaurlam, a ne da govorim. I da me je samo žudnja za kućom uspevala da natera da, uprkos provokaciji na urlik, povezujem reči u rečenice, da artikulišem plač, da očovečujem životinju ranjene ljudskosti, pa makar da i tim govorom, tim pokušajem govora, i ja dajem svoj doprinos ogromnom sramnom verbalnom đubrištu što leži na toj ranjenoj ljudskosti
Kraftwerk

Uzbudljiva muzička zima

Kraftwerk osvaja bivšu Jugoslaviju

Kraftwerk će 25. februara 2018. nastupiti u sarajevskoj Skenderiji u sklopu 3D turneje, na kojoj će se u to vrijeme pojaviti još u Ljubljani 22, Beogradu 24. i Skoplju 27. februara
Listii 01 B

Doživotna nesloboda

Mitovi o hladnim strancima i širokim slavenskim dušama

Jednom sam, prošle godine, neveseo sjedio pored jedne velike crkve u Zugu, u Švicarskoj, čekao autobus kojim bih došao do voza, pa onda na aerodrom u Zürich. Busa nije bilo. Pored mene je prolazio jedan džip, zaustavio se, suvozačeva vrata je otvorila žena i pitala da li trebam prevoz. Onda je rekla da je vidjela da sam u problemu i odvezla me na kolodvor. To su ti mitski “stranci” koji su navodno hladni, a naši ljudi biva topli sa otvorenim slavenskim dušama