Tekstovi sa tagom: savo petrović

Branislav Nušić

San i java pozorišnih amatera

Kako je Branislav Nušić dočekao 1926. u Doboju

Za predstavu ''Sumnjivo lice'' na kraju 1925. godine u Doboju nalijepljeno je više plakata po cijelom gradu. Na Željezničkoj stanici bile su tri-četiri udarne plakate. U dokolici na poslu, Sveto Dakić je htio da se malo poigra. U dnu svake plakate na stanici dopisao je da će predstavi prisustvovati i autor komedije ''Sumnjivo lice''. Uistinu, poziv nije bio poslan Branislavu Nušiću, a sve se odigralo kao u snu i na javi
Titaa 01 S

Moji saputnici: Milan Andrić, reporter, dokumentarista, travar

Zašto je oklevetani novinar pisao Titu

Godinu dana prije odlaska u penziju. Milan Andrić napisao je tekst ''Sarajevo, svjetski rekord patnje'' povodom filma Šukrije Omerovića ''Suzana u podrumu'' i njenog dnevnika. Mlada medicinarka Suzana Rajić u svom dnevniku i ovo je zapisala: ''Izaći ću, ako Bog da, odavde. Udaću se za nekog Nijemca. Ma, nije važno za koga, samo da nije iz Jugoslavije i neka nije Srbin, Hrvat ili Musliman, Hoće li me iko gledati kao osobu koja nešto znači u ovom životu? U ratu smo svi mi brojke. Samo brojke''. A na kraju svog teksta Milan Andrić piše: ''Naših hiljadu dana zatočeništva protiče bez nade da će se pakao brzo završiti…''
Silvana Aremnulić

Moji saputnici: Zilha Barjaktarević

Boginja narodne muzike

Sjetio sam se tada i svojih tinejdžerskih dana kada sam prvi put ugledao Silvanu na dobojskom korzu. Bila je prva djevojka u Doboju koja je obukla kratke pantalone, po uzoru na Silvanu Mangano, talijansku glumicu čiji je film ''Gorki pirinač'' gledala nekoliko puta. Bila je to djevojka koja će uprkos protivljenju Čaršije s ponosom i prkosno nositi kratke pantalone i za kojom će momci trčati i uzdisati svaki put kada bi onako ljeponoga i šarmantna, sa diskretnom ljepotom svojih grudi, prošetala korzom
Nikola Jakić

Moji saputnici: Nikola Jakić Nine, radost za djecu

Dobri ljudi žive i poslije svoje smrti

Posjedovao je svemoć da svakog trenutka sa djecom posije radost i često se igrao sa svojim unucima. U zimsko vrijeme glumio je čudovište koje djecu goni po sobi. ''Uhvati nas i golica, a meni je još u glavi kako ga gomila djece - osmoro unučadi i još troje-četvoro mališana iz komšiluka umilno mole: ''Dido, ajde se buči'', sa sjetom govori njegova unuka. Volio je domaće životinje, timario ih i pazio kao da su članovi porodice. Posebno je obožavao konja Sokola; nikad nije vikao na njega, niti ga udario i nastojao je da ga ne opterećuje. Ponekad bi pozvao unučad i rekao: ''Djeco, hajde da poguramo kola da ne uprežem Sokola''
Todor Vujasinović

Moji saputnici: Todor Vujasinović, teolog, filozof, revolucionar

Sa Bogoslovije u Komunističku partiju Francuske

Todor Vujasinović je umro u Beogradu 1988. godine i sahranjen u Aleji velikana. U Doboju je po dolasku nacionalista na vlast nekoliko godina bio zaboravljen; izbrisana je ulica sa njegovim imenom. Ipak, zalaganjem nekolicine učesnika NOR-a, Doboj sada čuva uspomenu na čovjeka koji je mnogo doprinio njegovom razvoju. U Parku narodnih heroja postavljena je bista Todora Vujasinovića
Plakat

Moji saputnici: Muhamed Kopić, dobar tesar, još bolji novinar

Pješke od Ljubljane do Beograda, u slavu autoputa Bratstvo-jedinstvo

Bajka o ljubavi Muhameda Kopića prema Jugoslaviji prekinuta je već početkom rata u Bosni i Hercegovini. Bio je protjeran iz svog Teslića, a, kako kaže, nisu ga protjerali domaći Srbi, nego neki neznanci koje do tada nikada nije vidio. Stigao je u Njemačku, u Minhen
skakić

Moji saputnici

Prof. dr Mirko Skakić, književni istoričar i kritičar

Profesor Mirko Skakić je napisao magistarski rad o književnom djelu Meše Selimovića i bio čest gost u njegovom domu u Sarajevu i Beogradu i objavio pet knjiga o piscu romana ''Derviš i smrt'' i ''Tvrđava''. Nekoliko puta posjetili smo i Novaka Simića u Zagrebu o kome je teslićki, dobojski, tuzlanski, osječki i banjalučki profesor napisao tri knjige. Svojim esejima ovaj istrajni i svuda uvažavani književni istoričar i kritičar približio je poeziju Desanke Maksimović, romane Meše Selimovića i prozu Novaka Simića brojnim studentima i čitaocima i učinio da ova neprolazna djela uzvišenog duha i na taj način uđu u naše duše gdje će i zauvijek ostati
Krleža Tito

Na dan rođenja Miroslava Krleže

Bute vi Titeka svijećom tražili

U jednom razgovoru sa svojim intimnim prijateljem Enesom Čengićem, dopisnikom sarajevskog lista ''Oslobođenje'' iz Zagreba, Miroslav Krleža je poslije smrti svog druga i prijatelja Josipa Broza Tita, rekao: "Bute vi Titeka svijećom tražili… Bute, bute…"
EliV 01 S

Godinu dana od smrti nobelovca Elija Vizela

Heroj borbe za ljudska prava i slobodu

Svoj glas Eli Vizel je digao i protiv ubijanja i zločina u Bosni i Hercegovini. Dolazi u oktobru 1992. godine na Balkan, u času kada se Bosna tresla od ubijanja, plača i suza, progona nevinih ljudi, pljačke i beznađa; posjetio je Beograd, Sarajevo, Banjaluku i logor na Manjači i rekao: ''Bosna nije bila Aušvic, ali se dogodio genocid''. Došao je sa željom da se prekinu stradanja bosanskih naroda
Spomen kosturnica

Moji saputnici: Dušan Paravac, novinar i publicista

Dobojski logor i nepovoljne političke okolnosti

Piscu ovih redova ostaje nejasno zašto je u trećem izdanju knjige u predgovoru i recenziji profesora Milenka Đukanovića rečeno da je knjiga''Logor smrti'', izdana 1970. godine, štampana u nepovoljnim političkim okolnostima. Autor knjige je napravio briljantnu novinarsku karijeru, a Milenko Đukanović je završio fakultet i bio profesor u školi. Knjiga je sve vrijeme bila u slobodnoj prodaji
Doboj

Posle šest decenija: Prvi festival poezije Bosne i Hercegovine

Božanstveni san o ljepoti

Doboj je tog proljeća 1957. godine bio u centru pažnje – ovog puta kao dvodnevna prestonica poezije i lijepe pisane riječi. Od tada pa sve do početka rata, 1992. godine, ovaj grad je uvijek imao puno pjesnika i zaljubljenika u poeziju, kao i više izvrsnih novinara
Oks 14 S

Putopis: Oksford, grad koledža i sanjajućih tornjeva

Znanje je moje svjetlo

Ovdje važi nepisana parola: nije pristojno biti siromašan. Ali, kao i svugdje u svijetu, i u Oksfordu ima sirotinje i čak 3.500 beskućnika. Usred decembra vidio sam nekoliko beskućnika na ulicama Oksforda, a dvojica su ležala na trotoaru, čitali knjige (!), pokriveni toplim dekama. I vidio sam uoči Božića nekoliko grupa mladih ljudi kako na ulici prikupljaju dobrovoljne priloge za beskućnike, i pri tom sviraju i pjevaju i još jednom dokazuju plemenitost i ljepotu svoje mladosti. Sigurno je da je mladost već sama po sebi ljepota života. Ali, mladost u Oksfordu zna da voli i da se raduje, da uči i da stvara dajući pečat sopstvene prirode i prefinjenog ukusa svom vremenu
Izets 01 S

Petnaest godina od smrti Izeta Sarajlića

Lako je biti patriota u antologijski lijepoj zemlji kao što je Jugoslavija

Prvi put sreo sam Izeta Sarajlića na književnoj večeri u Visokom krajem pedesetih godina 20. vijeka. Bio sam drugi razred gimnazije; to je bio moj prvi susret sa živim pjesnicima. Tada su svoje stihove čitali Izet Sarajlić, Mak Dizdar i Vladimir Čerkez. Pobjegao sam sa posljednjeg časa i sa velikim uzbuđenjem slušao poete iz Sarajeva. Zatražio sam i autogram od Sarajlića koji mi se potpisao u svesku za srpskohrvatski jezik i zatim blagim riječima naredio: ''Pokaži pjesme''
Ivan Petričević

Moji saputnici

Dr Ivan Petričević, Dalmatinac u Doboju

Čovjek koji se davne 1943. godine uplašio Doboja, zatim igrom sudbine došao u ovaj grad da radi i stvara svoju briljantnu ljekarsku karijeru, otkrio je prvi pisani trag o postojanju Doboja, kako je pisalo u latinskom pismu iz Dubrovnika upućeno caru Sigismundu, napisanom prije 602 godine. I taj Doboj zavolio je kao i svoj Lovreć i ne sluteći da će jednog dana iz njega biti protjeran kao i iz svog rodnog sela
Rokolo 21 B

Moji saputnici: Vlado Dijak od bačve

Ambasador boema

Prohujale su bezmalo tri decenije otkako ambasador boema, Vlado Dijak nije na ovom svijetu. I danas se sjećam njegovog romana ''Topovi i slavuji'', snažne lirske proze o Drugom svjetskom ratu. I završetka tog romana: ''Slavuji pjevaju. A topovi ćute''. Uvjeren sam da i danas slavuji pjevaju na grobu Vlade Dijaka i pronose slavu pisca vedrine i čuvaju umjetnost njegovih riječi, pjesama i romana