Tekstovi sa tagom: sedamdesete

Publika, naročito ljubitelji romana, već je verovala u Daisy Jones i Auroru. Za nas je ta fikcija bila veća od života i pravo je čudo da niko nije ostao razočaran kada je dodata zvučna i vizuelna komponenta. S jedne strane, reč je o romanu koji je vapio za ekranizacijom, a s druge strane, sve je moglo da pođe po zlu, kao što se toliko puta desilo. Pravi je podvig ispratiti čitavu strukturu knjige, verno odigrati likove, snimiti album koji je čitaoce oduševio, a potom i planirati turneju

U današnjoj epizodi okrećemo se vedrijim temama, pre svega muzici koja nam je značila tokom prelomnih životnih razdoblja

Iako je ova priča fikcija, mnogi u njoj vide Fleetwood Mac, u Aurori čuju Rumours. Autorka jeste potvrdila da je sve počelo od tog albuma, a onda su usledile hiljade i hiljade stranica rok biografija, sati dokumentaraca, proučavanje istorije i urbanih legendi o muzici sedamdesetih. Zanimljivo je to znati, ali ne i presudno. Čitaoci odavde mogu da prepoznaju, odnosno učitaju legende i mitove o EKV-u, u klavijaturistkinji Karen lako će videti Margitu. Moguće je da sve rok priče liče jedna na drugu

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Nije nas smetalo što su svi igrali petnaestogodišnjake iako su se doimali puno starije, bila je 1960. i Baneta su više privlačile klizaljke kojima je mogao osvajati djevojke (no više je padao na led no što je izvodio piruete), sa zvučnika na klizalištu odjekivala je “Marina” Rocca Granate, a to je bio tek uvod u nevolje sazrijevanja jer ti roditelji nisu mogli kupiti sve što si želio. Na popisu nužnih potreba poslije su došli bicikli, pa prvo odijelo i naposljetku auto. No do toga ćete morati odgledati pet-šest epizoda, na kraju kojih vas obavezno podsjećaju što se važnog dogodilo te godine

Monografija kultnoga riječkog omladinskog magazina Val "Kad je život bio novi val", koju potpisuje Edi Jurković, javno je predstavljena i objavljena u petak 26. ožujka

Ajde probajte pogodit ko je nosio portabl mono aparat za vrćenje ploča? Dobro, pogodili ste iz prve. Čim sam ga ukopčao zauzeo sam gard DJ znalca, pa je krenuo The Jean Genie. Želio sam održati tu napetu dinamiku pa mi je pod ruku dopala i Anarchy In The UK. Činilo se kao da djevojke baš i nisu nalazile neku čvršću sponu s mojim odabirom muzike, a ni momci koji su me okružili nisu me ohrabrili u mojoj edukacijskoj misiji

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Kladim se da danas mnogi iz kruga mlade/mlađe generacije nikad nisu videli i u rukama držali vinilnu singl ploču. A opet, stariji ili stari, kojima je peak mladosti bio pre četrdesetak godina, još uvek se sećaju moje rubrike „Singlovi“ iz „Džuboksa“; mnogi su odavno tražili da sve to integralno objavim, ali nije bilo šanse. Zauzet e-pisanjem i e-uređivanjem, uz redovan haos i povremene teške tragedije, planove za „Singlove“ ostavio sam za neka bolja/ gora vremena. Finally, uskoro, na našem portalu, počinjemo s reprintom svih objavljenih recenzija, pa je red da malo obnovimo gradivo o muzičkim uzbuđenjima pre četiri prohujale decenije

Jednostavnim uvidom očito je kako se ponajviše književnih naslova koji govore o domicilnoj popularnoj glazbi, odnosi na razdoblje (punka i) novog vala, odnosno na razdoblje od 1977. do kraja osamdesetih. I nakon 40 godina, to razdoblje intrigira više nego sve ostalo u rock glazbi na ovim prostorima

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Jane Fonda brani prava LGBTIQ+ zajednice još od sedamdesetih godina prošlog veka, mnogo pre nego što je to bilo u modi. Nedavno se na Twitteru pojavio intervju iz 1979. godine, pa jasno može da se vidi koliko je u tome bila jasna

Oduvijek sam željela da Zagreb bude kao Amsterdam. To je bila moja vječna furka i sve sam mjerila mjerilom Amsterdama. Bila su mi slična ta dva grada, oba nekako domaća, moja. Slične sive, zapuštene ulice, prljavi pločnici, i stalno neki radovi na cestama po gradu, uvijek se preskakalo neke skele. Kao doma. Mi iz Zagreba smo rado odlazili u Amsterdam, kad god se moglo, ne prečesto (zbog love ne zbog ideologije!) i to najčešće za Prvi maj. To je bilo najzgodnije vrijeme Toplo ali nije još za more, blizu je, imali smo svi tamo po nekog gdje bi mogli prespavati…