Činjenica da se Felicity na kraju prve sezone ošišala na kratko, čime je gledanost serije znatno opala, bila je dovoljna da shvatim da je autor J.J. Abrams odlučio napraviti nešto više od obične teen trakavice. Mislim da je u tome i uspio
U trenutno vladajućoj hiperprodukciji TV sadržaja ovakav nebrušeni dijamant i jeste teško prepoznati. On nam nudi apsolutnu deglamurizaciju – Holivuda, majčinstva, dece, porodice, prijateljstava, izlazaka, života uopšte
Prva sezona britanske serije snimljene prema dnevniku Anne Lister, devetnaestostoljetne aristokratkinje, industrijalke i lezbijke, pravi je pogodak koji napokon donosi zadovoljštinu za sve ljupke, ali heteronormativne onodobne romane
Zašto je OITNB bio i još uvijek jeste tako gledan i uspješan? Odgovori su jednostavni i očigledni: originalno napisani likovi u kojima su Kohan i scenaristički tim uspjeli portertirati američko društvo i stvarnost, vješto razvijene pozadinske priče donešene kroz flashbackove, talentirane glumice i glumci, dobar omjer komedije i drame, i na kraju tu je i činjenica da je serija snimljena prema istinitim događajima koje je Piper Kerman opisala u svojem istoimenom autobiografskom bestselleru, knjizi: ne treba zaboraviti da Amerikanci obožavaju serije snimljene prema istinitim događajima. Receptura je izgledala prokleto jednostavnom: staviti u ženski zatvor različite ženske likove i njima pokušati obuhvatiti gotovo sve klase i seksualne/rodne identitete i njihova istraživanja samih sebe, izmiješati sve u koktel i tresti dok se jako jako ne zapjeni!
Nakon pet sezona opraštamo se s "Broad City", uspješnim Comedy Centralovim pikarskim sitcomom koji prati dogodovštine najboljih prijateljica Ilane i Abbi, dviju aškenskih Židovki u New Yorku. Konačno, može se reći, jer je uspješna, ali od početka problematična, formula svakom sezonom sve više gubila sjaj.
Iako žele da budu bolje, iskrenije, moralnije od muževa, pitanje je koliko u tome mogu uspeti i da li je, ako i dalje razmatramo intencije kreatora serije, poruka da je čovek tek – čovek, odnosno grešan i pokvaren, nemoćan pred iskušenjima, bilo da je reč o muškarcu ili ženi. A možda ključ leži u pukoj zabavi i pokušaju da se „Očajne domaćice“ obrade na skandinavski način i postanu „Očajne preduzetnice“
Mini-seriju za Netflix o jednom latino i četvero afroameričkih tinejdžera koji su nepravedno osuđeni na zatvor zbog silovanja investicijske bankarice snimila je Ava DuVernay, autorica hvaljenog filma “Selma”
Različita čitanja ove epizode su naravno moguća, ali to ne umanjuje činjenicu da se scenarista poigrava odnosom homoseksualnosti i homofobije, što se najbolje vidi u sceni u kojoj Karl svom virtuelnom ljubavniku, koji mu je samo prijatelj, nakon pauze u igranju objašnjava da je sve pokušao, probao druge avatare, nepoznate ratnike, ali da ništa nije bilo dovoljno dobro jer ni jedan od njih nije bio Danny.
Rusija je još jednom u šoku zbog Černobila. Prorežimski mediji i čuvari domoljubne čistoće ne znaju što bi. Negoduju. Dogodio im se HBO-ov Černobil. Očekivala se još jedna zapadnjačka serija puna predrasuda i stereotipa o Rusima i SSSR-u. No, na opće iznenađenje, toga je ovog puta bilo u marginalnim količinama ili u stvarima koje ne utječu na radnju i suštinu onoga o čemu serija govori - katastrofi Černobila, tromoj birokratskoj i ideološkoj reakciji režima, improvizacijama oko sanacije te herojstvu ljudi koji su išli u sigurnu smrt kako posljedice ne bi bile još razornije
U četvrtoj epizodi mini serije “Černobil” mladi Pavel (Barry Keoghan iz “Ubojstva svetog jelena” i “Dunkirka”) unovačen je navrat-nanos i poslan u raščišćavanje zone dekontaminacije oko mjesta gdje je nedavno eksplodirala nuklearna elektrana
Tri serije slične su i po tome što nisu izvikane; nisu postale planetarno popularne, niti svi trube o njima. Možda ih baš zato treba pogledati. Jedna je skandinavski produkt na tragu njihovih već dobro poznatih noir uradaka, druga klasični BBC mini dragulj, dok je treću teško definisati u bilo kom smislu. Može se reći da je u pitanju američka serija koja ne prati trendove. Što je u isto vreme i dobro i loše
U aprilu se navršilo deset godina od emitovanja prve epizode jedinstvenog sitcoma "Parks and Recreation". Bila je to serija koja je postajala sve bolja, za razliku od mnogih čiji kvalitet vremenom opada. Bila je to nimalo cinična, a i dalje urnebesna komedija koja vraća veru u ljude i život kao takav. To je serija koja se i dalje gleda i voli, čiji su likovi nezaboravni. Zato su se glavni glumci Amy Poehler i Nick Offerman, kao i autor serije Mike Schur ponovo okupili i nedavno za "The Guardian" napisali svoja sećanja na "Parks and Recreation"
„Preplavljen sam podrškom koju dobijam od zajednice“, rekao je Ryan O’Connell u intervjuu za Gay Times povodom reakcija na seriju "Special", ponosno otkrivajući svoj gej identitet, te identitet gej muškarca koji živi sa cerebralnom paralizom.
Ryan O'Connell je kreirao kompletnog junaka – gej muškarca koji živi sa cerebralnom paralizom – što je dimenzija koja se u portretisanju kvir junaka može smatrati revolucionarnom.
