Tekstovi sa tagom: slobodan jovanović

Porazna je činjenica za crnogorsko društvo postojanje velikog dijela građana Crne Gore kojima je moguće prodati svakakve gluposti i obmane. Da nije tako problem sa SPC bi bio smješten u racionalne okvire i realne odnose sa državom. Bez obzira da li se radi o sanitarnim radnicima, mesarima, šoferima, prosvjetnim radnicima, doktorima nauka, SPC je uspjela da ih ujedini u gluposti i proda im rog za svijeću stupidnim pričama, čak i tog nivoa da će vlast pretvarati crkve u bordele, kafane i kladionice. Zakon ničim ne mijenja položaj vjernika SPC, niti im uskraćuje bogomolje i obrede sa sveštenicima sa kojima su ih i do sada obavljali

Crnogorskom ekonomijom do ratova devedesetih danas mahom bave oni koji nijesu bili akteri tih vremena, miješajući sentimentalna ośećanja i stvarnost. Fabrika sama po sebi ništa ne znači. Kad donosi gubitke ona je u vrijeme socijalizma bila teret za čitavo društvo. Danas, nadam se, samo vlasnika. Ako neko hoće da se ozbiljno pozabavi vrijednošću ondašnjih fabrika onda bi morao analizirati njihove bilanse svih godina postojanja

Najmanje je važno kome je što bio roditelj, đed, prađed i đe je pripadao. Ono što je važno jeste da li neko danas slijedi monstruozne ideje iz prošlosti u kojima se nijesu brojale žrtve za ostvarenje bolesnih ideja. Pisaće se i o ovim današnjim vremenima jednog dana. Neće nikoga stići kletve najvećeg evropskog antihrista, ali hoće stigma koju će mnogi nasljednici izdajnika Crne Gore nositi za sva vremena

Prosto je dirljivo sa kojom brigom se odnose tzv. beogradski nezavisni intelektualci prema Šešeljevim istomišljenicima iz Crne Gore i poklonicima srpskih heroja u liku Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Arkana i sličnih. Kad bi samo malo napeli mozak shvatili bi u čemu je keč u Crnoj Gori i da nema nikakvog ugnjetavanja i diskriminacije, već žestoka borba između dvije ideologije, između dva sistema vrijednosti i između dva strateška državna opredjeljenja. I umjesto da se u Srbiji opredjeljuju prema tim principima, oni se nacionalistički svrstavaju uz one prema kojima su gadljivi u samoj Srbiji i vjeruju u njihove otrcane priče o ugroženosti srpstva

Crnogorska zajednica se teško može održati u ovakvoj Srbiji. Oni koji drže do svog nacionalnog integriteta nazivaju se posprdno „milogorci“, svakodnevna propaganda im je oduzela pravo na sopstvenu istoriju, na sopstvenu kulturu, ponižavaju se nacionalno, ponižava se matična država Crna Gora, omalovažavajući govor je postao svakodnevica, tako da oni koji ga izgovaraju nemaju više ośećaj da nekoga vrijeđaju onim što govore

Poštovati državne zakone, i raditi za dobrobit društva suština je hrišćanskog bića! Opśednutost nacijom i težnja da se drugi kroz crkveno djelovanje asimiluju i pokore, nedvosmisleni je grijeh. A to je ono što radi sadašnja SPC i njene eparhije u Crnoj Gori. Kome treba takva crkva u Crnoj Gori? Bogu sigurno ne, jer ne može biti po njegovoj volji. Ona je potrebna samo nakaradnoj politici koja mora doživjeti svoj istorijski poraz kako bi na Balkanu, jednom za svagda, zavladao mir. I kako bi Srbi već jednom uviđeli da nema niko ništa protiv njih kad se ponašaju kao pristojan suśed i uče svoj narod van granica da žive ravnopravno sa drugima, kao građani lojalni državama u kojima žive. Da ih ne instrumentalizuju i podstiču kod njih radikalizam kao politički kredo koji donosi političke i materijalne benefite!

Logična je posljedica svih ovih godina da smo se promjenili. Iako su me svi tada zvali Sloba Crnogorac, bez trunke namjere da mi objašnjavaju smisao te riječi, godine u kojima se nijesmo prebrojavali i povezivali po nacionalnoj pripadnosti, u kojima smo voljeli reći za sebe da smo Woodstock nacija... otišle su bespovratno. A sa njima, izgleda, i međusobne veze. Ekipe iz SKC-a u njegovim najboljim danima, u danima kad su Milan Mladenović i kasnije Vd i Koja vježbali u donjoj sali kao „Limunovo drvo“, Dule Ćućuz sa „Tako“ i sjajnim Đorđem Ilijinom držao koncerte, „Igra staklenih perli“ takođe, sve do lude zabave sa „Pekinškom patkom“ i međusobnog polivanja pivom, danas, vjerovatno, pripadaju sasvim drugom svijetu, ni nalik onome iz tih vremena. Za nekoga je to „normalan“ razvojni put. Za mene, iskra iz tih vremena se nikada neće ugasiti

Vrlo je indikativno, otkad traje svetosavska pobuna u Crnoj Gori u beogradskim medijima nema ni naznake bilo kakve kritičke misli u odnosu na Amfilohija. Dapače, postao je heroj, borac protiv nepravde. Ranije je u nekim medijima Amfilohije bio justinovac, ekstremista, pukovnik u mantiji, jatak ratnim zločincima, homofob, skrnavitelj Đinđićeve sahrane… sad su se svi ujedinili da otmu ono što im ni po božjim ni po zemaljskim zakonima ne pripada! Pisaše davno Jovan Cvijić: „…jedna misao i jedna volja ovladala je svim članovima srpskog naroda, da mu njegova državna teritorija dopre do morske obale i jadranskih pristaništa“

Dok se čitav svijet divi organizovanosti Crne Gore i uspješnosti borbe protiv epidemije koronavirusa, oni koji bi trebalo da budu zahvalni na tome najprljavijim jezikom se obrušuju na trud i uspjeh koji je za njih misaona imenica. Jedino u čemu iz DF-a jesu uspješni je destrukcija i maštovitost u lažima i izmašljanjima konstrukcija kojima zavode i zaglupljuju one zahvaljujući kojima śede u parlamentu

Novac, moć i ono što ide sa tim, uvijek su bili moćan stimulans kojem čovjek teško odoljeva. Priče o tome kako su crkve na zemlji dio božanskog poslanja su priče za malu đecu. Crkve su stvarali ljudi, bez obzira da li su bili velmože, državnici, ribari ili nešto drugo. Kao ljudska tvorevina one sa sobom nose sve mane koje čovjek pośeduje: pohlepu, prevaru, laž, ... ali i ljudsku dobrotu, požrtvovanost, odricanje...

Država je u očima većine građana Crne Gore povratila ugled uspješno i dosljedno sprovodeći mjere u uslovima epidemije korona virusom. Kršenje donesenih propisa od strane velikodostojnika SPC i njenih vjernika je test da li će se taj ugled zadržati, ili će nanovo postojati dvostruki aršini i ljudi iznad zakona? Vjerujem da je došao čas istine, koji će pokazati da li je država Crna Gora konačno postala punoljetna

Iako ga vjera uči da je jedini koji zna potpunu istinu Svevišnji, Gojko je uzeo na sebe da jedan crkveni, ceremonijalni čin abolira od svih mogućih neželjenih posljedica tokom čitave istorije Crkve, kao da pośeduje božanske moći preko kojih je to utvrdio. Nije poznato da je bilo ko kroz istoriju stavljao u karantin i izolovao nakon pričešća vjernike, kako bi utvrdio da li su se pričešćem prenosile zarazne bolesti!

Osokoljena brojnošću litija, SPC u Crnoj Gori pokazuje očite ambicije da od Crne Gore napravi svetosavsko utočište, svetu srpsku zemlju, ili, kako reče najpoznatiji ratni profiter u jednoj opskurnoj beogradskoj televiziji, „nebeskom srpskom Spartom“, sa najbrojnijim vjerskim objektima po glavi stanovnika i „vjerujućim narodom“ kao najuzvišenijim idealom. Sve ono što oni smatraju svojim uspjehom, to je poraz Crne Gore i njene budućnosti

Gotovo svakodnevno bi čovjek morao da reaguje i dekonstruiše obmane koje se plasiraju iz tog carstva laži, falsifikata, eskapizma i izmišljanja nepostojećih stvari i događaja. Samo se nižu suze bogorodice, krilato dijete, kosti Rastkove, Nemanjin grad, ukazanje Amfilohijevo, osam stoljeća nečega što je bilo pola milenijuma dio osmanskog carstva i obnovilo se ispočetka tridesetih godina XIX stoljeća. Kao na fabričkoj traci. Manjak istorije i trajanja nadoknađuje se krađom i bezgraničnom maštom

Śećam se da su u socijalističko vrijeme, čak, mladi Englezi dolazili u crkve u Srbiji, govoreći da je u njima „pravo hrišćanstvo“, jer u njegovoj zemlji i cijeloj Evropi sveštenici žive u luksuzu, dok su se zavjetovali na siromaštvo. Danas im ne pada na pamet slično nešto, jer ne bi stigli dalje od parkinga ispred vladičanskih domova i ostalih popovskih objekata. Može li ijedan iskreni hrišćanin da zamisli Crkvu koja priređuje svadbarske pijanke u vladičanskim domovima, bavi se stanogradnjom za tržište, podiže hotele? Potpuno eskulpirani od odgovornosti za aktivnosti koje nijesu u saglasnostima sa zakonima Crne Gore, kojima podliježu svi ostali subjekti. I u tome, što je najvažnije, leži suština čitave ove frtutme oko Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Očito se ušlo u pregovore o milionskim ciframa sa imovinom, rentiranjem, oko ulaganja u turističke kapacitete uz obalu mora, pa se zato priziva i odbrana krvlju tih miliona!