Tekstovi sa tagom: socijalizam

Radnici Borskog rudnika, junaci izložbe „Portret kao industrijski pejsaž“

Heroji radničke klase i socijalizma

Biti radnik u socijalističkoj Jugoslaviji, značilo je biti slobodan i ponosan. Posao nije bio lak, naročito ne rudarski, ali kad pogledate sva ta lica iz Borskog rudnika, primećujete onu vrstu životnog optimizma koji danas, baš kao ni radnička klasa, gotovo da ne postoji. Socijalistička vlast nekad se sistemski bavila potrebama radnika; u jednoj borskoj studiji iz 1978. godine, tadašnji ispitanik, po zanimanju vozač, dao je svoje utiske o Boru: “Bor je industrijsko mesto, a do skora je bilo selo. Ja volim Bor, iako ima toliko dima, jer mi je lep. Ovde ima ljudi sa svih strana. Ja od nekada pamtim da se govorilo ‘koga je majka izgubila u Bor da ga traži’. Iz malog rudnika je iznikao ovoliki grad”. Upravo su ti radnici junaci izložbe „Portret kao industrijski pejsaž“; bogata kolekcija fotografija Zavičajnog odeljenja Narodne biblioteke Bor, može se pogledati do 30. juna 2019. godine u Radničkom muzeju „Trudbenik”, u Beogradu. Kustos izložbe i bibliotekar Narodne biblioteke Bor, Dragan Stojmenović navodi da se predstavljena kolekcija fotografskih negativa i fotografija Zavičajnog odeljenja može posmatrati kao primer društvenog proizvoda, te kolektivnog napora i želje da se očuva ono kulturno nasleđe koje ima karakter javnog kulturnog dobra. Istraživanje predstavljeno na izložbi govori i o usmerenju promatranja portreta ka industrijskom pejzažu, kroz hipotezu o „portretisanoj ličnosti kao ‘društvenom proizvodu’“, radništvu kao „najbližoj i najširoj panorami, horizontu, liniji spajanja koju načešće prepoznajemo u ljudima, koja u izvesnom smislu predstavlja i tačku spajanja u perspektivi. Blisku daljinu i umornu nadu.“ Fotografije pripadaju institucionalnim i privatnim kolekcijama koje čine fotografije nastale u periodu od 1947. do 2004. Najobimnija i najvrednija, kontinuirano vođena kolekcija u pomenutom periodu bila je fotodokumentacija RTB-a Bor, ali su za ovu priliku odabrani i portreti iz privatnih kolekcija: Radmile Brežančić, Radmile Ležaić, Ljubomira Markova, Bajrama Salijevića, Miroslava Radulovića. Autori fotografija su Đura Kolovratar, Dragoljub Mitić, Bajram Salijević, Ljubomir Markov i jedan, za sada, nepoznati autor koji je fotografisao prve poznate kolor fotografije Bora i rudara, sačuvane u privatnoj kolekciji Radmile Ležaić.
Jugoslavija

Partizanski sinovi i kćeri postaju pijani domobrani

Pljuvanje po socijalizmu

Evo bivše profesorke marksizma učlanjene u rasističku partiju... Evo sudije koji sudi ne po babi i ne po stričevima jer mu i babo i stričevi bejahu komunisti, već po komšijama novokomponovanim četničkim vojvodama
Njegoo1

Bog našeg nacionalizma (2)

Crveni Njegoš: Socrealista, marksista, simbol otpora Staljinu

Crnogorski istoričar Boban Batrićević objavio je kapitalnu studiju “Bog našeg nacionalizma” u izdanju Nove Pobjede i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Studija se bavi recepcijom, reinterpretiranjem i upotrebom lika i dela Petra Petrovića Njegoša u političkoj propagandi i diskursu vlasti od njegove smrti 1851. do 2013. godine u rodnoj njegovoj državi Crnoj Gori. U predgovoru za ovu knjigu dr František Šistek sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka napisao je: “Monografija Bobana Batrićevića Bog našeg nacionalizma obuhvata jedan relativno dug vremenski period, počevši od Njegoševe smrti sve do dvjestogodišnjice njegovog rođenja. Knjiga se tematski svrstava u sve bogatiju stručnu literaturu, posvećenu „posmrtnom životu“ nacionalnih junaka, problematici kolektivnog pamćenja i političkoj instrumentalizaciji istorijskih ličnosti. U centru autorove pažnje nalazi se diskurs crnogorske vlasti o Njegošu, njegovo korišćenje, kontinuitet i promjene. Fenomen vlasti autor shvata u širem smislu riječi: ne fokusira se samo na politički diskurs nego i na sferu kulture i društvenog života”. Uz dozvolu Bobana Batrićevića na našem portalu prenosimo delove iz njegove studije. U ovom nastavku prenosimo deo poglavlja “Crveni Njegoš” koje se bavi reinterpretacijom dela Petra II Petrovića u periodu nakon Drugog svetskog rata. Batrićević u zaključku svoje studije veli: “Poslije Drugoga svjetskog rata komunisti će od Njegoša, slično kao Karađorđevići u međuratnome periodu, načiniti nacionalnoga pjesnika Jugoslavije, ali na drugačijim osnovama. Komunističke vlasti istinski su se trudile da Njegošev lik i njegovo djelo u potpunosti prilagode svojim ideološkim potrebama, iako je približavanje Njegoša i komunizma izgledalo nemoguće, budući da je Petar II bio predstavnik jedne dinastije, a ne radničke klase, pravoslavni vladika, pjesnik romantizma bez izraženih stremljena ka socijalnoj misli, i prije svega arhetip oca nacije u velikodržavnim tumačenjima prethodnih vlasti. Crnogorski komunisti posebno će isticati Njegoševo crnogorstvo i jugoslovenstvo braneći njegovo nasljeđe od velikosrpskih nasrtaja”. Pa da pogledamo kako je Njegoš u interpretacijama komunista postajao socrealista, marksista i simbol otpora Sovjetskom Savezu
Grmn 02 S

Osnovna ekonomska prava i pitanje orgazma

Ljubav u doba socijalizma

Ghodsee navodi da su žene u Istočnoj Evropi po nekim pitanjima bile u lošijem položaju od žena na Zapadu – od represija u Bugarskoj, do stroge porođajne politike u Rumuniji, gde su žene prisiljavane da rađaju decu koju nisu mogle da izdržavaju, pa su ih na kraju ostavljale u domovima za nezbrinutu decu, te ističe da se ne zalaže za povratak represivnih politika Komunističkog bloka, već samo za pojedine aspekte, poput plaćenog porodiljskog odsustva i besplatnog obrazovanja. Naglašava da ovakvih praksi nema u mnogim liberalnim zemljama, čime su građanke najviše ugrožene, budući da niko ne može da im garantuje osnovne tačke koje su neophodne za egzistenciju.
Studenti

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua

Između avangarde i nacionalizma: 1968. i 1971.

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Milan Kangrga

Deset godina od odlaska filozofa Milana Kangrge

Radio je što je govorio, govorio je kako je mislio, a mislio je filozofski

Deset godina od odlaska filozofa Milana Kangrge (1923 – 2008) decenij je tek malobrojnih osvrta na ostavštinu jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca poslijeratne Jugoslavije koji je s nekoliko kapitalnih djela trajno obogatio hrvatsku filozofsku baštinu i svjetsku marksističku misao
Spmnn 05 S

Između nestanka i emancipatorskog potencijala

Šta je nama kultura Jugoslavije?

Povampirenjem pobornika fašizma, njihovim ustoličenjem kao nosilaca novih društvenih vrijednosti, revizionističkim prekodiranjem antifašističkih spomenika (i njihovim svođenjem na mononacionalni koncept), ovdašnje društvo ustoličeno u navodni višestranački demokratizam zapravo je regresiralo i izabralo najcrnji revizionizam kao svoje osnovno obilježje
Krag 01 S

Retro intervju iz 1989. godine: Milovan Đilas

Kako je nastalo samoupravljanje i kako je nestao komunizam

Komunizam ne postoji bez prakse, bez partije, čim se odvojite od prakse i od partije, vi postajete ništa. Odvajanje od “apsolutnog” ideala, od “ideala” prakse – to je praznina totala, u kojoj sam i ja postajao ništa. Najviše me ipak pogodio sukob sa mojim drugovima od kojih sam očekivao više razumevanje. Tada, na tom Plenumu, kod sebe sam otkrio i crtu mazohizma – kad je sve loše, bar nek bude najgore, kad liči na moskovski proces nek tako i bude. Tada sam osećao i strah, ali ne onaj fizički, već strah od ništavila, od nemogućnosti da bilo šta kažete u vreme kad imate još mnogo toga da kažete. Svejedno, u momentu kad je Plenum završen, dok sam izlazio iz sale, shvatio sam da sam tim “pokajanjem” počinio, možda, najveću životnu grešku
Tjentište

Blagoslov ubijanju bolje prošlosti: Bespravna gradnja crkve na Tjentištu

Sve su svoje patrijarhe, kardinale i reise naši građani zaslužili

Nije li najčešće praksa da država od vjerskih zajednica traži dozvolu (ponekad se to zove blagoslov) za ono što je naumila učiniti? Ono, države se u nas u principu bave samo pljačkanjem vlastitih građana. A za to su od vjerskih zajednica dozvolu dobile odavno
Kolašin

Betonski spavači: Propali utopijski projekti

Zdanja koja su trebala transformirati naše društvo

Domovi kulture, dakako, i dalje postoje. Međutim, čitava ideološka baza na kojoj su počivali više ne postoji: ni ideja kulturne inkluzivnosti, ni spajanja amaterizma i profesionalizma, ni obrazovanja uz rad. Kad u njima postoje obrazovni programi, u pravilu su komercijalizirani, autsorsani i privatizirani. Kad se grade novi kvartovi i novi studentski domovi, u njima nema centara kulture - ali ima crkava i kapelica kao markera nove vladajuće ideologije
Garboo 02 S

Žena kao revolucija

Od Grete Garbo do Josipa Broza Tita

Kad su u prvim godinama rata britanske i američke obavještajne službe radile na identifikaciji tajanstvene figure koja se krila pod imenom Tito (ne bi li stvorile platformu za analitički zahvat u revoluciju), prva verzija bila je da se radi o mladoj ženi, ili o političkom kolektivu
Start

“Luksuzne lutke” i lokalni mangupi: Rodna paradigma

Fotografije obnaženih žena u vreme socijalizma

Na osnovu analize časopisa Start od 1969. do 1981. godine istražujemo fenomen objavljivanja fotografija obnaženih žena u medijima tokom socijalizma i njihovu vezu kako sa konzumerizmom, tako i sa političkom i društvenom emancipacijom
Sarajevo

Podsećanje: Rođendanski naci-žur Isidore Bjelice

Kukasti krstovi od majoneza i torta sa svastikom

Nakon različitih interpretacija navedenog događaja od strane političkih organizacija i medija te poslije aktivnosti i razgovora sa sudionicima, zaključeno je da se ne radi o „prihvatanju i ispoljavanju fašističke ideologije s dubljim korijenima i namjerama”. Sami događaj pokazuje „konfuziju i kontradiktornost ideja”, ali je odbačeno i opravdanje da je to zapravo bila „igra i parodija”. Riječ je o izoliranoj grupi „idejno dezorijentiranih studenata” koja je „podlegla desničarskoj indoktrinaciji”, a koja se i ranije izdvajala svojim postupcima. Četvoro od pet članova SKJ koji su bili na rođendanu jednoglasno su isključeni, dok je za jednog člana još raspravljalo „drugarsko vijeće”. Rad osnovnih organizacija SK ocijenjen je pozitivnim i konstatirano je da su one „pokazale sposobnost za pozitivnu aktivizaciju omladine”. Time je slučaj „fašističkog rođendana” u političkom smislu bio završen
Yugo časopisi

MUF: Socijalizam i konzumerizam

Uvod u jugoslavensku potrošačku kulturu

Unatoč tome što je početak razvoja potrošačkog društva i kulture još uvijek predmet rasprave, neosporno je kako su gospodarski planovi u državama poslijeratne Europe u kombinaciji s modernizacijskim procesima koji su uključivali fundamentalne društvene, tehnološke i emancipacijske transformacije 1950-ih i 1960-ih godina rezultirali stvaranjem masovnog potrošačkog društva i kulture. U takvim se okvirima zahvat temeljitog poboljšanja životnog standarda poklopio sa zadovoljavajućom proizvodnjom te ponudom proizvoda i usluga, ali i s omasovljenjem potrošačkih želja, kako na području kapitalističke Europe, tako i na socijalističkom dijelu kontinenta
Lovsinn 04 S

Interview: Peter Pero Lovšin, utemeljitelj grupe Pankrti

Činilo se da će Jugoslavija i socijalizam ostati zauvijek

Vjerojatno smo i mi potaknuli neke promjene, no prije nas je bio crni val u jugoslavenskom filmu, pa tekstovi nekih profesora i filozofa koji su se sukobljavali sa sistemom, ili književnika poput Danila Kiša koji je za mene bio i ostao revolucionaran. Profesor Tine Hribar u knjizi ‘Punk je bio prije’ zaključuje da bez punka ne bi bilo promjena u slovenskom pa i jugoslavenskom društvu, s čime se profesor Slavoj Žižek sigurno ne bi složio jer on misli da sve počinje s njim