Tekstovi sa tagom: sovjetski savez

Gorbačov ilustracija

Nada ostaje

Nasljeđe Mihaila Gorbačova

Kontrast sa sadašnjim predsjednikom ne može biti veći. Gospodin Putin ne odbacuje demokraciju samo zbog straha da bi ga emancipirano glasačko tijelo moglo smijeniti s položaja. To bi bila pragmatična vrsta despotizma, vrijedna prezira, ali podložna diplomatskom obuzdavanju. Čak i prije gospodina Gorbačova, postojao je prostor za strateški dijalog između zapadnih vođa i njihovih sovjetskih kolega. Odnosi su bili hladni, ali racionalni
Putin agresor

Saputnici: Ukrajinci u Americi – Mihajlo Golovko i Igor Vorik

Sanjali smo da pređemo državnu granicu

Sanjali smo da jednog dana pređemo državnu granicu Sovjetskog Saveza i vidimo kako živi svijet izvan ruskog socijalizma. A priče o Jugoslaviji su nas osvajale i naša srca su bila sa Jugoslovenima, kazuju dalje Golovko i Vorik. U tome su nam najbliži bili Srbi i Hrvati, jer u Ukrajini postoje oblasti koje su zovu Bela Horvatia i Stara Srbija. I čudili smo se kako to da Jugoslavija, koja je po našoj istoriji u školama bila članica Varšavskog pakta, nije imala nijednog ruskog vojnika na svojoj teritoriji
You season 3

Weekend Videos

Živimo u nepravednom svetu

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
Zrad 01 S

Weekend Videos

Kralj Ibi, legendarna predstava Ateljea 212

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
Njegoo1

Bog našeg nacionalizma (2)

Crveni Njegoš: Socrealista, marksista, simbol otpora Staljinu

Crnogorski istoričar Boban Batrićević objavio je kapitalnu studiju “Bog našeg nacionalizma” u izdanju Nove Pobjede i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Studija se bavi recepcijom, reinterpretiranjem i upotrebom lika i dela Petra Petrovića Njegoša u političkoj propagandi i diskursu vlasti od njegove smrti 1851. do 2013. godine u rodnoj njegovoj državi Crnoj Gori. U predgovoru za ovu knjigu dr František Šistek sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka napisao je: “Monografija Bobana Batrićevića Bog našeg nacionalizma obuhvata jedan relativno dug vremenski period, počevši od Njegoševe smrti sve do dvjestogodišnjice njegovog rođenja. Knjiga se tematski svrstava u sve bogatiju stručnu literaturu, posvećenu „posmrtnom životu“ nacionalnih junaka, problematici kolektivnog pamćenja i političkoj instrumentalizaciji istorijskih ličnosti. U centru autorove pažnje nalazi se diskurs crnogorske vlasti o Njegošu, njegovo korišćenje, kontinuitet i promjene. Fenomen vlasti autor shvata u širem smislu riječi: ne fokusira se samo na politički diskurs nego i na sferu kulture i društvenog života”. Uz dozvolu Bobana Batrićevića na našem portalu prenosimo delove iz njegove studije. U ovom nastavku prenosimo deo poglavlja “Crveni Njegoš” koje se bavi reinterpretacijom dela Petra II Petrovića u periodu nakon Drugog svetskog rata. Batrićević u zaključku svoje studije veli: “Poslije Drugoga svjetskog rata komunisti će od Njegoša, slično kao Karađorđevići u međuratnome periodu, načiniti nacionalnoga pjesnika Jugoslavije, ali na drugačijim osnovama. Komunističke vlasti istinski su se trudile da Njegošev lik i njegovo djelo u potpunosti prilagode svojim ideološkim potrebama, iako je približavanje Njegoša i komunizma izgledalo nemoguće, budući da je Petar II bio predstavnik jedne dinastije, a ne radničke klase, pravoslavni vladika, pjesnik romantizma bez izraženih stremljena ka socijalnoj misli, i prije svega arhetip oca nacije u velikodržavnim tumačenjima prethodnih vlasti. Crnogorski komunisti posebno će isticati Njegoševo crnogorstvo i jugoslovenstvo braneći njegovo nasljeđe od velikosrpskih nasrtaja”. Pa da pogledamo kako je Njegoš u interpretacijama komunista postajao socrealista, marksista i simbol otpora Sovjetskom Savezu
Build1

Sudbina arhitektonskih grdosija

Brutalizam: Zidanje kadra

Arhitektonski brutalizam iz treće četvrtine prošlog veka je u zapadnom svetu danas ponovo hip. Dobivši to nesrećno ime po građevinama od sirovog betona (beton brut) s vidljivim tragovima grubog odliva, lep u zemljama mediteranskog sunca i ružan u zemljama kiša, krasio ga je estetski bunt prema odevenoj arhitekturi volumena, posebno beloj, malterskoj, ”buržoaskoj” i ”neiskrenoj” Moderni međuratnog doba. Nošen darovitošću i smelošću domaćih stvaralaca, imao je sreće i u našoj sredini, dao vredna dela.

Ekaterina Solovieva: Lavež u Domu kulture

Progone me tvoje oči

Ekaterina Solovieva , fotografkinja i rediteljka nekoliko dokumentarnih filmova, rođena je u Moskvi 1977. godine. U foto-serijama se najradije fokusira na običnog čoveka u ruralnim prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza, te najviše pažnje obraća na tradiciju, te religijske i narodne običaje. Tako je nastala monografija ПАЛОМНИКИ (Hodočašće) koja je objavljena 2014. godine, i predstavlja važno svedočanstvo o dalekim ćoškovima sveta u kojima čovek još luta izgubljenog pogleda. Solovieva je pristala da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njenom Flickr profilu.
Tito i Hruščov

Predviđanje prošlosti: Informbiro (7)

Jugoslavija između Istoka i Zapada

Kao što mu je odgovaralo da ne bude jedan od sovjetskih satelita, Tito podjednako nije htio biti ni samo jedan od zapadnoevropskih državnika. Ne radi se samo o Titovoj osobnoj ambiciji koju nipošto ne treba zanemariti. Ekvidistanca u odnosu na oba bloka odražavala je i stanje unutrašnjih podjela u Partiji na dogmatsku i prozapadnu struju. Samodopadni put koji će postati poznat kao samoupravljanje i nesvrstanost, odnosno negacija obaju dominantnih svjetskih političkih sustava, odgovarala je režimu koji je tako legitimirao svoju originalnost u svjetskim razmjerima i implicirala je određenu dozu psihoze opsadnog stanja – sami protiv svih – što je korisno amortiziralo sukobe u zemlji ove ili one vrste
Titaa 02 S

Predviđanje prošlosti: Informbiro (6)

Normalizacija odnosa sa Sovjetskim Savezom

U junu 1954. sovjetski ambasador je Titu uručio pismo Prvog sekretara CK KPSS Nikite Sergejeviča Hruščova. Uz neizostavne marksističko-lenjinističke fraze, Hruščov je u pismu predložio i uspostavljanje odnosa na partijskoj razini. U igri živaca Tito nije odgovorio prije no što je na Bledu potpisan vojni aneks Balkanskog pakta. U prepisci što je uslijedila Tito je izbjegao raspravu o partijskim odnosima i zahtijevao da normalizacija započne na razini međudržavnih odnosa. Pismo je ujedno bilo i znak da je borba za vlast u Moskvi završila pobjedom Hruščova i njegove frakcije
sovjetski tenk

Predviđanje prošlosti: Informbiro (4)

Opasnost od sovjetske invazije

Prema dostupnim dokumentima i svjedočenjima, kombinirana sovjetsko-mađarska invazija trebala je započeti prodorom oklopno-mehaniziranog klina kroz bačku ravnicu s općim pravcem prema Novom Sadu i forsiranjem desne obale Dunava u Srijemu čime bi se sovjetskim trupama otvorio put za Beograd. Iz Rumunjske bi sovjetske i satelitske trupe izvršile demonstrativni napad kroz Banat radi slabljenja jugoslavenskog desnog krila u obrani Beograda. Znajući za jugoslavenski plan obrane koji se oslanjao na dinarski planinski masiv, Stavka (sovjetska vrhovna komanda) je planirala velik padobranski desant u Bosni, iza jugoslavenskih linija. Zauzimanje strateški izloženog i teško branjivog Beograda omogućilo bi i instaliranje kvislinške prosovjetske vlade
Titaa 01 S

Predviđanje prošlosti: Informbiro (3)

Približavanje Zapadu

Kriza u ljeto 1949. ubrzala je spomenutu jugoslavensku odluku da sukob sa Sovjetskim Savezom iznese pred Organizaciju ujedinjenih naroda, ali i potrebu ideološkog distanciranja od staljinizma. Nije slučajno da su na čelu jugoslavenske delegacije na zasjedanju Opće skupštine OUN bili glavni zagovornici ideološkog zaokreta: Kardelj i Đilas. Zasjedanje se održavalo Lake Successu u Sjedinjenim Državama. (Le Corbusierova palača OUN u New Yorku nije još bila dovršena). Kardelj i Đilas stupili su dakle na američko tlo i mogli se neposredno uvjeriti u razinu američke tehnološke i ne samo tehnološke civilizacije, u kapitalizam na djelu. Kulturni šok koji su doživjeli nije mogao ostati bez pozitivnih posljedica na njihovu političku filozofiju. Učinak jugoslavenske delegacije na zasjedanju Opće skupštine bio je trijumfalan: Jugoslavija je izabrana za nestalnog člana Vijeća sigurnosti
Tito Staljin

Predviđanje prošlosti: Informbiro (1)

Sukob na pomolu

Prva neslaganja između Tita i Staljina nastala su za vrijeme Drugog svjetskog rata. Jugoslavenski partizani su protivno želji Moskve na kapama nosili crvenu petokraku zvijezdu. Njihova karakteristična kapa – titovka – bila je zapravo identična kapi vojnika Crvene armije. U Moskvi su pobjesnili kada su čuli da se osnivaju proleterske brigade. Da se razumijemo, nije Staljin nekim čudom postao protivnik komunističke ikonografije, ali u situaciji kada je Wehrmacht stigao do moskovskih predgrađa, nije u očima Franklina Roosevelta i Winstona Churchilla htio ispasti avanturist koji Evropom širi komunizam jer je znao da oni znaju kako čvrsto kontrolira svjetski komunistički pokret i znao je da mu London i Washington neće vjerovati da Tito djeluje samostalno
Chsl 01 S

Pedeseta godišnjica Praškog proleća

Sovjetska invazija na Čehoslovačku

Demokratizacija javnog života u Čehoslovačkoj, započeta u januaru 1968. dosegla je zenit na Aprilskom plenumu, kada je usvojen Akcioni program KPČ, svојеvrsnа “Magna carta” rеfоrmskih strеmljеnjа Dubčеkоvоg rukоvоdstvа, kаkо su gа dеtеrminisаli istoričari. Novi kurs je zadobio plebiscitarnu podršku građana i zа krаtkо vrеmе doneo stepen slobode i demokratije do tada nezabeležen u bilo kojoj socijalističkoj zemlji na svetu. Hrabri i idealistički poduhvat nazvan je “Praškim prolećem” ili “socijalizmom sa ljudskim likom”. Čehoslovačka demokratizacija i reformski zamah, posebno je dobio na intenzitetu krajem juna 1968. kada je u 300.000 primeraka objavljen manifest “2000 reči” Ludvika Vaculika, koji su podržali najuticajniji čehoslovački intelektualci i kojim se radikalizovalo opšte raspoloženje građana i njihovo poistovećivanje sa započetim mirnim, demokratskim i reformskim procesima. U leto je potpuno ukinuta cenzura, a eksploziju idealizma i oduševljenja u Čehoslovačkoj bilo je nemoguće zaustaviti. Kada je postalo jasno da se Čehoslovaci neće dobrovoljno porobiti, u noći između 20. i 21. avgusta 1968. trupe SSSR, Bugarske, Mađarske, Istočne Nemačke i Poljske tenkovima su ušle na teritoriju suverene Čehoslovačke, izvršivši time njenu okupaciju.
Prag

Mraz dolazi iz Kremlja: Mogu li se Rusija i sloboda pomiriti?

Praško proleće završilo je pod gusenicama sovjetskih tenkova

Službena Rusija se nakon sloma komunizma izvinila za agresiju na Čehoslovačku. Međutim, obnova imperijalne pretenzije Rusije prema Evropi, nakon 2000. godine, izmenila je i percepciju nasilnog gušenja reformi i demokratizacije iz vremena “Praškog proleća”. Putinova državna televizija je u maju 2015. pokušala da brani neodbranjivo, predstavljajući okupaciju i ubistva nenasilnih civila u Čehoslovačkoj kao “spas” Čeha i Slovaka od NATO saveza. Poput “proleća naroda” u Revoluciji 1848/49. koje je ugušeno pod topotom ekspanzivne ruske konjice, najpoznatije “proleće” u 20. veku, završilo je pod gusenicama sovjetskih tenkova. Ne slučajno, misaoni čehoslovački političar toga vremena, Zdenjek Mlinarž je napisao: Mraz dolazi iz Kremlja
Stann1

Vožnja na kraj sveta

Autobuske tajne Sovjetskog saveza

Na putu oko sveta koji je potrajao nekoliko godina, kanadski fotograf Christopher Herwig nabasao je na neobičan kreativni izraz sovjetske arhitekture - međugradske autobuske stanice, uglavnom smeštene usred pustih predela urušenog carstva socrealizma. Nažalost, većina ih je prepuštena propadanju, pa će arhitektonske relikvije iz poslednjih godina Sovjetskog saveza, koje su pre bile simboli nade nego realnog stanja u zemlji, uskoro biti prepuštene zaboravu. Kako stoji na web-sajtu herwigphoto.com, fotografije su snimljene u periodu od 2002. do 2006. godine, a tokom biciklističke rute od baltičkih zemalja do Sankt Peterburga, te po zemljama centralne Azije.