Tekstovi sa tagom: spc

Teško je vjerovati da oni koji SPC smatraju institucijom od najvećeg povjerenja mogu biti nacionalni Crnogorci, a tek sumnjam da je takav stav spojiv sa privrženošću vrijednostima zapadne civilizacije, demokratskim i uređenim društvima. Imao sam prilike da se susretnem sa stavovima nekih, koji su slučajno bili članovi DPS-a, o tom nekakvom nacionalnom dvojstvu. crnogorskom i srpskom. Nivo njihovog razumijevanja nacionalnog pitanja dobrano govori da je ta tema morala biti predmetom ozbiljnih javnih naučnih elaboracija, jer njihova svijest nije mrdnula od političkih manipulacija iz vremena knjaza/kralja Nikole

Tražimo od državnog tužilaštva da odgovori na naše podnijete tužbe, jer ne vidimo nijedan razlog za oduglovačenje, tim prije što je naša namjera bila da spriječimo nelegalno djelovanje, a ne da se oduglovačenjem omogućuje nastavljanje vršenja krivičnog djela. Posebno u nelegalnoj gradnji i devastaciji objekata od nacionlnog kulturnog značaja. Iskreno se nadamo da nemamo posla sa paganskim vjerovanjima u kletve i bacanje čini. Mi nećemo odustati od zahtjeva da se poštuju zakoni i civilizacijske norme i ne postoji istanca kojoj se nećemo obratiti, domaća i međunarodna, da ukažemo kako se u Crnoj Gori ne poštuju sopstveni zakoni i kako država, koja jedina ima monopol sile, ne koristi svoje institucije i kapacitete da zaštiti uništavanje kulturnog naslijeđa i spriječi anticrnogorsko bestijanje po Crnoj Gori i slavljenje najtragičnijih trenutaka crnogorskog naroda u istoriji

Mitropolit Amfilohije otkrio je još jednu zaveru protiv pravoslavlja i srpstva protiv kojih su se davno urotile sve zemaljske sile: Vatikan, masoni, Kominterna, novi svetski poredak, zelena transverzala, crvena tangenta, žuta hipotenuza i ljubičasta epicikloida. Toj zaveri sad su se pridružile i snage sa onog sveta, satanske sile iz inferna na čije je dejstvo Amfilohije posebno osetljiv, odatle mu valjda i nadimak Risto Sotona

Ako država Crna Gora misli da odlaganjem neminovnog pacifikuje probleme, grdno se vara. Odlaganjem rješavanja krucijalnih društvenih pitanja, pitanja odnosa sa SPC i, u krajnjem slučaju, sa državom Srbijom, samo se multiplikuju i komplikuju rješenja, jer je očito da i SPC i zvanična i nezvanična Srbija samo pojačavaju aktivnosti prema Crnoj Gori i, bojimo se, neće birati sredstva u svojoj nakani da od Crne Gore napravi drugu Dodikovu satrapiju

Dvije medijske teme, naizgled bez direktne povezanosti, okupirale su proteklih dana pažnju u crnogorskom javnom prostoru, i ne samo njemu: objavljivanje preliminarnog izvještaja Venecijanske komisije o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovjesti i raskol između Vaseljenskog patrijarha i Ruske pravoslavne crkve

Zaista ne znam i nije mi jasno odakle bilo kome iz Srbije pravo da određuje institucijama Crne Gore koje pismo će upotrebljavati u komunikaciji? Pa to je vrhunac bezobrazluka? Što mislite da Crna Gora uvede uredbu, poput vlade Srbije za ćirilicu, kojom će favorizovati latinicu? Bio bi to genocid gori nego u Aušvicu! Ko vas pita, gospodo iz Srbije, i što vas briga koje će pismo koristiti vlast u Crnoj Gori? Kakve vi veze imate sa time i kakve to veze ima sa položajem Srba u Crnoj Gori?

Stavlja nam se na znanje: „Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej primio je 31. jula 2018. godine u Patrijaršiji srpskoj u Beogradu srpske intelektualce: Matiju Bećkovića, Kostu Čavoškog, Slobodana Samardžića, Mila Lompara, Časlava Koprivicu i Miloša Kovića“. Dakle, Srbija ukupno ima šest intelektualaca! Da nismo preterali?

Zašto Crnogorcima smeta parastos kvislingu i ratnom zločincu? U Srbiji je podignuto nekoliko spomenika Čiči, a svake godine se služi nekoliko parastosa ratnom zločincu u raznim crkvama, uz prisustvo javnih ličnosti, pa se niko ne uznemirava, niti diže buku u javnosti

Sa ideologijom koju slavi Amfilohije Radović nema i ne smije biti pomirenja. Svi oni koji to svode na međunacionalne i multietničnost imaju veliki problem sa zdravim razumom. To bi jedino važilo ako neko srpski narod u Crnoj Gori poistovjećuje sa ravnogorskom zločinačkom idejom. Crnogorski pokret bi volio da pripadnici srpskog naroda u Crnoj Gori jasno pokažu svima koji tako misle da to nije istina

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 25 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili...

Amfilohije je već gospodin u godinama, bliži mu se čas susreta s poslodavcem (ne sa Tvorcem, već sa onim drugim kome verno služi tolike decenije), pa je rešio da ne ode tek tako sa ovog sveta, već da iza sebe ostavi zaveštanje u vidu novog Ustava SPC-PP. Najavljenim promenama Amfilohije čini koliko je do njega da oteža razlaz Srbije sa Kosovom, uspostavljanje dobrosusedskih odnosa sa Kosovom i Crnom Gorom, te da zagorča život budućim generacijama žitelja ove nesrećne zemlja koja, pored svih samoskrivljenih zala, ima i ovakve crkvene jerarhe. U neku ruku, Ustav SPC-PP je Amfilohijev politički testament. Kakav jerarh, takva i oporuka

Amfilohije Radović je primjer kakav teško da postoji u istoriji ljudskog roda sa tolikom posvećenošću, prilježnošću i spremnošću da zemlju u kojoj je rođen pretvori u tuđu teritoriju. On nastavlja spiralu velikosrpske agresije koja je postojala po drugim republikama bivše države, a koja je dijelom opisana u ovom tekstu. Država sve to nijemo posmatra i dozvoljava čak takav pravni nonsens da SPC knjiži imovinu, vrši platni promet, gradi objekte, zapošljava ljude za koje niko ne kontroliše njihov boravak u Crnoj Gori, od kojih mnogi imaju i kriminalne biografije, a da uopšte nije registrovana kao pravni subjekt u nezavisnoj državi Crnoj Gori

Poslednjeg dana jula osvanulo je crkveno saopštenje mantijaško - šinjelske dikcije, kroz koje provejava Dačićeva konstatacija izrečena u izlivu akutnog slobizma: "Ljuti smo!": "Povodom zahteva da zvanična državna delegacija Republike Makedonije na praznik Svetog proroka Ilije učini posetu manastiru Svetog Prohora Pčinjskog sa svojim programima i porukama, Informativna služba Srpske Pravoslavne Crkve obaveštava zainteresovanu javnost da nadležni crkveni organ, iz razloga koji su dobro poznati, a nisu se promenili već niz godina, nije odobrio posetu državne delegacije Republike Makedonije manastiru Svetoga Prohora."

Imaće novopostavljena premijerka u Crkvi svog najmoćnijeg protivnika. Neće njene glavešine nikada pristati na takvo „bogohuljenje“. Držim da će pokrovitelji pedofilije u osveštanim vladičanskim domovima obogatiti svoje molitve i filipike po hramovima novom metom, paradigmom pogubnog uticaja zapada na zdravu, svetosavsku omladinu, koja svoju čistotu pred Bogom ne dokazuje kupanjem i kulturom, kako je to vladika Nikolaj teološki utemeljio. Bojim se da će to biti jedini ozbiljni protivnik vlade Ane Brnabić

Peti sastanak mešovite Komisije SPC i Katoličke crkve o ulozi kardinala Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu, održaće se 7. i 8. juna u Podgorici. Povodom ovog pokušaja SPC da uvuče Crnu Goru u svoje mračne obračune s drugim narodima i konfesijama, oglasio se Crnogorski pokret, čije saopštenje prenosimo u celini