Tekstovi sa tagom: srbi

Bilo da ste dete, tinejdžer, mlađi ili stariji odrasli, jugonostalgičar ili jugoskeptik, gledajte film "Leto kada sam naučila da letim" makar i kao "Ljeto kada sam naučila letjeti". Ne treba prevod, dovoljna su krila

Kad pritisak nacionalističkih ideologa i državne represije popusti, ljudi zaborave na “patriotsku” obavezu da se međusobno mrze i sukobljavaju, pa nađu načina za rešavanje problema i sami smisle društvene modele koji im život čine podnošljivijim. Čak je i u nepovoljnim uslovima početkom XX veka na Kosovu, u sredini koja nije imala ozbiljnije kontakte sa prosvetiteljstvom i liberalizmom, lokalno stanovništvo samo otkrilo recept za normalniji život

Feldmaršal Borojević bio je tragični gubitnik u Prvom svjetskom ratu koji ga je slavio kao „Lava od Soče“, svjetski priznatog od vojnih eksperata kao vrsnog stratega obrane koji je dobio sve bitke, odbio dvanaest velikih ofenziva talijanske armije, ali je izgubio rat a na kraju skoro i penziju

Mnoge iritiraju ove elite koje su prvo zavadile pa sad mire vjere i narode. To im izgleda kao farsa jer tragedija se već dogodila a pravedni i trajni mir se postiže samo shvaćanjem činjenice tragedije i suočavanjem s prošlošću. U teoriji to je točno. Ali u zbilji su na ovim prostorima danas mitovi cementirani u nove kolektivne identitete i uspješno suočavanje s prošlošću bi značilo da ovi narodi imaju postati nešto drugo od onog što su sad. K pomirenju dakle vode samo rituali kajanja i oprosta, pijetet za sve nevine žrtve i mirotvorna, normalna i pozitivna retorika „odozgo“ koja kultivira i liječi ranije zatrovane mase

Ostaje nam razbistriti kontroverzu koja to nije o Oliverovom nepopustljivom bojkotu Srbije. Takav Oliver koji navodno zlopamti i ne prašta, ne može ući u kulturu sjećanja koju tek treba stvoriti na ovim prostorima poslije balkanskog tridesetogodišnjeg rata. To nije bio on ni kao osoba niti na to ukazuje njegov opus u kojem ima više vjere, ljubavi i oprosta nego u liturgijama glavnih kršćanskih crkava s ovih prostora u zadnjih četrdeset godina. Poput onog galeba iz njegove pjesme, bio je visoko iznad prizemnog nacionalizma i tribalnog konflikta

Blajburški mit je hrvatska varijanta kosovskog mita, slavljenje i komemoriranje poraza, inspiracija za osvetu i restauraciju izgubljene države. Najveća dostignuća najgorih među hrvatskim nacionalistima dolaze od imitiranja najgorih elemenata srpskog nacionalizma. Blajburški mit je mlađi od kosovskog ali skrojen po istoj matrici

"Biber" je književno-aktivistička ekipa okupljena oko ideje da umetnost može inspirisati društvenu promenu. Zato je i pokrenula istoimeni konkurs za kratku, angažovanu priču na albanskom, bosanskom, crnogosrkom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku. Dosad su objavljene tri zbirke "Biber" priča, a neke od njih ćemo prenositi i na našem portalu

Kada je on mogao sve to da pomiri u sebi, objedini, i jedne i druge/Zašto ne bismo mogli i mi/Da pružimo ruku/I nađemo sve ono što nas spaja a ne razdvaja/Ne samo zbog Bekima nego zbog nas samih i budućnosti koja dolazi

Knjiga kolumni povjesničara Hrvoja Klasića „Bijelo na crno: lekcije iz prošlosti za budućnost“, u izdanju naklade Ljevak, biće predstavljena u srijedu 17. travnja u dvorani Muller Kina Europa u Zagrebu, s početkom u 19 sati. „Bijelo na crno: lekcije iz prošlosti za budućnost“ važno je publicističko djelo u kojem autor kritizira lažni nacionalizam, ustaje protiv ponavljanja fašizma i uočava kvalitetne pojave u hrvatskome društvu

Ukloniti granice između Srbije i BiH i Crne Gore faktički znači proširiti Srbiju pripajanjem dveju suverenih i susednih država. Kome već nije jasno, reč je o kontinuitetu politike zbog koje su dizani balvani u Kninu, Sarajevu ili Jarinju. Jedina je razlika što je najnoviji „balvan“ ritualno podignut u Beogradu, ali je poruka jasna. Od projekta se nije odustalo. Balvan politika velikosrpstva živa je i zdrava i nema nameru da ustukne, a političke snage na koje računa bile su toga jutra okupljene u zgradi Predsedništva Srbije. I nisu jedini. Ništa bolje ne misle ni ostaci ostataka Vučićeve ili Dodikove opozicije u Beogradu i Banjaluci

Uljuljkan u laž da sam i ja takva nekakva vrsta čudotvorca, posle nekoliko životnih nokdauna uspeo sam da se otreznim: „Ljudi, pa ja sam zapravo glup! Sve što sam postigao daleko prevazilazi i moju pamet i sve moje preostale sposobnosti!“ Trebalo bi da me je to obradovalo, ali nije. Osetio sam se poraženo, kao drugoligaški klub koji je jednom igrao u prvoj i na tome gradio svoje nerealne ambicije i lude snove o Ligi šampiona

Što nas je spriječilo da budemo socijalno empatična zemlja, pa još i oboružana katoličkim milosrđem, pa makar isključivo prema bijelcima, europejcima, onima s kojima dijelimo jezik, i domovinu? 

Iako raštrkani širom sveta, Irci su čvrsto povezani zajedničkim jezikom. Engleskim. Lako je Srbima. Njihov jezik razumeju i stranci – Crnogorci, na primer. Ircima je, da bi ih svet razumeo, za razliku od Srba, potreban prevodilac. Jedino im ne treba prevođenje na jezik kojim se danas govori u pojedinim balkanskim zemljama, a koji je u Srbiji poznat pod nazivom „srpski“. To je zato što su srpski naučnici nedavno otkrili velike jezičke sličnosti između Kelta i Srba

Može se slobodno reći da je liberalna demokratija ravna sudbini ljudskog istorijskog života tačno od onoga trenutka kada je ta ideja nekome pala na pamet. Nju se može prevazići samo još većom slobodom i spontano organizovanim (nije oksimoron) uvidima - a ne nikako vjerskim i nacionalnim fundamentalizmima koji su kako veli Ortega i Gaset, jedno šuplje Ne liberalnom svijetu, ono već viđeno

Nije bilo lustracije, na pravosudnim funkcijama su ljudi čiju dostojnost treba preispitati, budući da su brutalno gazili prava na pravično suđenje, ignorisali činjenicu da su iskazi okrivljenih dati pod torturom, o kojoj postoji medicinska dokumentacija, da nisu imali pravo na korišćenje maternjeg jezika. Primenjene su sve mere ponižavajućeg postupanja svemoćnih presuditelja prema žrtvama i elementarnoj pravičnosti i zakonima. Specijalitet kuće, spremni smo za dijalog