Tekstovi sa tagom: stav

Rad od kuće

Dvadeset godina iskustva

Sreća i pakao rada od kuće

Moj rad od kuće počeo je točno određenog datuma: taj datum bio je 1. listopada godine 2000. Tog dana napustio sam radno mjesto filmskog kritičara u Slobodnoj Dalmaciji i prešao u tada mladi, relativno nedavno osnovani Jutarnji list. Moj je prvi preduvjet bio da se ne želim iz Splita seliti u Zagreb. Kako su na to pristali, te 2000. počeo sam raditi od kuće
Brasteff 08 S

Kijametsko doba: Dnevnik iz izolacije (4)

Zašto pada snijeg?

U pričama koje pamtim iz djetinjstva, padao je da donese mir i radost. Ne vjerujem da je moja priča bitno različita od tolikih drugih: djetinjstvo je masovna pojava. A najljepši trenuci djetinjstva često su skoncentrisani u, kao milošću, snijegom posute zimske dane
Bolnic 01 S

Restauracija autoriteta znanja

Je li došao kraj terora neobrazovanih i glupih?

Mnogo se toga promijenilo u suvremenom društvu u ovih nekoliko tjedana pandemije Covida-19. Neke će promjene biti trajne, neke vjerojatno ne. Neke će biti negativne. No, čini mi se da u cijeloj toj drami vidim jednu pozitivnu promjenu. Wuhanski je virus, naime, pridonio restauraciji autoriteta znanja
Korona izolacija

Kijametsko doba: Dnevnik iz izolacije (2)

A šta nam, zapravo, fali?

Ljudi su prelazili pustinje, okeane i lednjake, krčili džungle, peli se na vrh svijeta, gladovali, krvarili i ginuli za svoja uvjerenja. Mi nismo u stanju ostati u sigurnosti kuće, pune hrane, toplote i ljubavi
Pokris 19 S

Prijetnje i ucjene

Nemojte nas plašiti bakama i dekama

Trebaju li vas sada političari upozoravati da su vaše bake i djedovi poodmakle životne dobi, manje ili više narušenog zdravlja i u opasnosti su od epidemije poznate gripe, a kako onda ne bi bili od nepoznatog virusa? Zašto im dozvoljavate da za vas misle kako ste ograničene pameti i još manjih sposobnosti razumijevanja, pa vam treba tumačenje? Ako imate bake i djedove, jeste li uistinu još uvijek mala djeca?
Vajru3

Strategija korona

Kako su političari unijeli virus u narod

Uzalud su, očito, svi apeli i pozivi vlasti. Virus ne reaguje i ne pokazuje nikakvo poštovanje prema autoritetima u ovoj državi. Njemu ništa ne znači to što jedan Dragan Čović, dakle, prvi Hercegovac među Bosancima, urgira da njegov koronom zaraženi prijatelj Velimir Pralas “umisto sprida, uđe sazad” u prostorije Centra urgentne medicine Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Neodgovorni virus je bezočno, a kako bi drugačije, je li, zloupotrijebio tamošnji običaj da oni za koje Čović urgira mogu neometano šetati po bolnicama, u vrijeme pandemije i sveopšte restrikcije kretanja. Prepredeno je iskoristio kuma Pralasa dok se ovaj skijao po italijanskim Alpama i bukvalno mu se uvukao pod kožu. Maskiran šarmom hercegovačkog zavodnika, COVID-19 je otišao na plućno odjeljenje, pa na infektivno, a kad je već tu, odlučio je posjetiti i Pralasovu rodicu na intenzivnoj njezi koja se ovih dana porodila
Aapo4

Nikada ne živimo sami

Kako nas je virus podsjetio da smo društvena bića

Mi ne živimo sami, nikada, čak ni kao monasi. O tome da možemo da se samoizolujemo stara se ogroman broj naših sugrađana – neko odnosi đubre, neko mesi hleb, neko raznosi poštu, neko uplaćuje plate i penzije, neko proizvodi toalet papir, neko vozi autobuse čak i po subotnjem redu vožnje, neko prodaje lekove, neko obavlja porođaje koji neće čekati da se pandemija završi, neko bdi nad novorođenim bebama na neonatološkim odeljenjima, neko sahranjuje, neko se stara da struja radi i da vodovod funkcioniše
Mask

Epidemija u političkom diskursu

Virus ne zna za granice

Što se mene tiče, suverenisti koji misle da se nacionalne države mogu same izboriti s problemima kao što su pandemije, klimatske promjene, nuklearne katastrofe i sl. – prodaju maglu. Protivnik nam je svima zajednički, on je globalan – i samo ga na globalnoj razini možemo zaustaviti. Države imaju odgovornost prema svojim građanima – da ih štite od unutarnjih i vanjskih prijetnji. Neke to čine bolje, druge lošije. Ali, konačna pobjeda ne može se postići zatvaranjima samo u svoje resurse, jer su oni u slučajevima globalnih prijetnji uvijek nedovoljni. Ova kriza treba stoga povećati a ne smanjiti globalnu suradnju
toalet papir

Život u doba korone

Apokalipsa toalet papira

Opasnost od COVID-19 je stvarna i treba se pridržavati svih medicinskih uputa, ali opšte ludilo je prevazišlo gabarite virusa. Čini se kao da je cijeli svijet globalni reality show u kojem desničarski lideri velikih država koriste ovaj virus kako bi ojačali svoje autoritarne pozicije jer u doba krize nema labavo. Samo stega i vanredno stanje
Vajru1

Život u doba corone

Duh sveti i užasi svijeta

Sposobnosti da sve neupitne užase života, sve dok nam se ne zalijepe za lice, tretiramo kao apstrakciju, dugujemo vlastiti opstanak. Inače bi se pred jezom koja je svuda oko nas isti čas razbili u svemirsku prašinu, kao Nietzsche pred konjem, u Torinu. Koronavirus je učinio da ono što je obično apstraktno postane vrlo konkretno
Sarajevo

Uz 1. mart, Dan nezavisnosti

Bosnu i Hercegovinu nisu uništili neprijatelji, ali je ni njeni građani nisu izgradili

Ovo je naša realnost: niti su oni uspjeli uništiti državu, niti smo je mi, njeni lojalni građani, kao solidnu, ozbiljnu, pravnu i održivu, uspjeli izgraditi. Nezavisnost znači ovo: da još uvijek imamo šansu da to učinimo
Math 02 S

Kanonsko računanje: Vernike pišem, anđele pamtim

Pravoslavna matematika: Koliko ljudi šeta u litiji?

Matematika nam je slaba, jer brojimo samo ono što očima vidimo. Tako nas komunisti učili. Srećom, pa kad pobijede crne mantije u škole će ponovo ući brojanje sa „one strane“. Đeca će se iz škole vraćati takođe u litiji (dva po dva) i umjesto latica dobijati ocila. Radosno će prenositi roditeljima kako su na času likovnog crtali trobojku, na vjeronastavi učili razliku između moštiju i kostiju, a na kontrolnom iz matematike dobili sasvim lak zadatak
Arelig 04 S

Kolektivne ideologije su utočište za protuve svih vrsta

Brozomora i grozomora

Śećam se da su u socijalističko vrijeme, čak, mladi Englezi dolazili u crkve u Srbiji, govoreći da je u njima „pravo hrišćanstvo“, jer u njegovoj zemlji i cijeloj Evropi sveštenici žive u luksuzu, dok su se zavjetovali na siromaštvo. Danas im ne pada na pamet slično nešto, jer ne bi stigli dalje od parkinga ispred vladičanskih domova i ostalih popovskih objekata. Može li ijedan iskreni hrišćanin da zamisli Crkvu koja priređuje svadbarske pijanke u vladičanskim domovima, bavi se stanogradnjom za tržište, podiže hotele? Potpuno eskulpirani od odgovornosti za aktivnosti koje nijesu u saglasnostima sa zakonima Crne Gore, kojima podliježu svi ostali subjekti. I u tome, što je najvažnije, leži suština čitave ove frtutme oko Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Očito se ušlo u pregovore o milionskim ciframa sa imovinom, rentiranjem, oko ulaganja u turističke kapacitete uz obalu mora, pa se zato priziva i odbrana krvlju tih miliona!
Satana

Prizivanje đavola: Kad govori laž, svoje govori - jer je laža i otac laži

Amfilohije Radović, morački tipatnik

Izvođenjem na ulice sebi lojalnoga naroda, tipatnik Amfilohije poručuje da njegova moć nije samo simbolička, a da njegov odnos nipodaštavanja i negiranja Države Crne Gore nije tek ekscentrični hir vremešnoga starca. Taj svijet koji hrli ulicama za njim i njegovim šegrtima, najčešće u neznanju i strahu, legitimiše zapravo njegovu izvornu misiju – nestanak Crne Gore kao građanske, sekularne, multikulturalne i na antifašizmu utemeljene države
Isus Hrist

Pravoslavna crkva, posljednji bastion ruskog i srpskog imperijalizma

Da li je Hristos rođen u Beogradu ili u Moskvi?

Moskovljani imaju neke geopolitičke interese, to je zaista velika država, bivša supersila koja pokušava da povrati svoj izgubljeni ugled... I, kako je vaskolika Vaseljena sada shvatila: Moskva koristi religiju kao oružje i sredstvo da širi politički uticaj. Ali vi? Šta vi očekujete u maloj Srbiji od oko 7.000.000 stanovnika da postignete pridruživanjem jeretičkoj eklesiologiji Moskve? Kako će vam ovo teološko odstupanje i duhovni pad biti od koristi?