Tekstovi sa tagom: strip

Tamo neki Francuz napisâ „Svagdanju borbu“ i njome nas uništi. I ne bi mu to dovoljno pa u svojoj ludoj glavi zamisli višetomni ep naslonjen na tradiciju Camusovog „Stranca“. Ovo je priča o njegovom prvom dijelu.

U ovom stripu tekst u potpunosti dominira – uokviren je oblikom kadra koji ga raspoređuje i ističe na razne načine. Pritom se koriste različiti fontovi koji sugeriraju korištenje različitih glasova – što same autorice, što likova o kojima govori. Ako uzmemo u obzir da je Liv Strömquist ujedno i radijska voditeljica, taj način pripovijedanja postaje logičan – vidimo da je riječ o osobi koja je vješta s riječima i zna ih koristiti na slikovit način. Strip zato djeluje poput pamfleta ili letka koji pokušava (pre)formulirati naš stav o pitanjima koja su tabuizirana i baš je zbog toga njima lako manipulirati.

Režija ove priče zanimljiva je sama po sebi. Svi autori/ce pri režiji stripa svjesno odabiru koje će dijelove priče pokazati, a koje preskočiti, no nesvjesno se često odlučuju upravo za ono što su već vidjeli u drugim stripovima ili filmovima, čime uskaču u mrežu shablonskog narativa, naročito ako stvaraju u okvirima određenog žanra. Suprotno tome, Joanna Hellgren priču pripovijeda birajući trenutke koji same likove ne pokazuju u najboljem svjetlu, koji pokazuju neugodnosti o kojima uglavnom ne pričamo, koji pokazuju nemir i nelagodu u njihovu punom sjaju.

Azra, Lana i Mia prve su u nizu junakinja upravo objavljenog stripa koji se bavi neplaćenim kućnim radom i načinom na koji su njegov teret tokom pandemije podnele mlade devojke i žene iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Kad su se nakon suradnje na epohalnom Inkalu, stripu nakon kojeg svijet devete umjetnosti više nije bio isti, Alexandro Jodorowsky i Jean Giroud, poznatiji kao Moebius, odlučili na novi projekt, svijet stripa je znao da ga očekuje nešto ludo, vjerojatno pomaknuto i avangardno, ali nisu mogli ni sanjati što im se sprema

Superherojski posao nije lak – i superheroji se moraju negdje opustiti i odmoriti. Stoga vas vodimo u njihove gradove i domove, negdje na rubu stvarnosti...

Hombreov svijet nije najugodnije mjesto. Hombreov svijet nije ni najciviliziranije mjesto. U stvari, i ugoda i civilizacija odavno su rekli zbogom. Apokalipsa je pojela i hipike, i pacifiste, i ekologe i progresivce svake vrste. Preostali su samo tvrdi momci, prazne pustinje i čelični kosturi nekad ponosnih gradova. Hombre je jedan od takvih momaka, a ovo su kronike njegovih putovanja

U vrijeme prije Hannah Montane te akvizicije Marvela, Pixara i franšize Ratova zvijezda, po čemu je u novije vrijeme poznata kompanija Disney, naše male glave uveseljavali su Mikijev almanah, Mikijev zabavnik, Mikijeva radionica...

Neponovljivim stripom “Život i doba Baje Patka” (“The Life and Times of Scrooge McDuck”) Kina Don Huga Roze pozabavio se jedan muzičar...

Talijanski strip majstor rođen u Umagu 1930. majstorski nas uvodi u kaotični labirint krvi, mržnje, pohlepe dočaravajući nam svijet Marcela Lebrumea, jednog od rijetkih koji je jako dobro plivao u bazenu prepunom pirana i morskih pasa, Siriji i Libanonu četrdesetih godina prošlog stoljeća

Impresivni strip austrijske stripašice s berlinskom adresom, Ulli Lust, pobrao je brojne nagrade poput ICOM-a za najbolji njemački strip, nagradu publike Max und Moritz na konvenciji u Erlangenu, nagradu Artémisia, Ignatz i nagradu za mladu nadu na festivalu stripa u Angoulêmeu

Glazba i stripovi idu ruku pod ruku – stoga smo napravili male kompilacije za vaše i naše omiljene stripove. Ako ste posebno zavoljeli neki strip, možda se pronađete i u glazbi koja odražava njegovu atmosferu

Rumunjsko-britanska stripašica Maria Stoian napravila je grafički roman u kojem je dvadeset priča o seksualnom nasilju. “Shvati to kao kompliment” bavi se temom koja je sve samo ne kompliment, a Stoian se toga uhvatila iz vlastite frustracije, nakon što je i sama doživjela napastovanje

Alan Ford je, osim u matičnoj zemlji, postao, ostao i opstao samo na prostorima bivše Jugoslavije sve do današnjih dana. Slučajnost? Ne bih rekao. Čini se da su Magnus i Bunker u strip ucrtali genetski kod ljudi sa ovih prostora. Srećemo sve ove neprilike u našem okruženju, na našim ulicama, u našem ogledalu kada se pogledamo. U svakom od nas je utkana barem jedna osobina TNT agenta, teška srca ćemo to priznati. Iskrivljeno i karikaturno ogledalo stripa se sve više projektuje sa druge strane ogledala kao nešto što je postala ustaljena stvarnost. Možda je tako strip i zamišljen?

Istina je da je „Alan Ford” u bivšoj Jugoslaviji postao popularniji i značajniji nego u rodnoj Italiji, dok je u svim ostalim zemljama, gde je prevod pokušan, ugašen nakon samo nekoliko izdanja. Nikada, na primer, nije preveden na engleski