Tekstovi sa tagom: studenti

Izložba “Do I live now as much as THEY: LIVEd then?”, na kojoj će biti predstavljena selekcija arhivskih fotografija iz privatnih albuma bivših i sadašnjih stanovnika studentskih kampusa u Beogradu, Zagrebu, Rijeci, Podgorici i Madridu, iz perspektive današnjih studenata, biće simultano otvorena u ovim gradovima 28. oktobra 2022. godine. Beogradska izložba će biti dostupna za publiku od 28. oktobra do 30. novembra u A Čitaonici Biblioteke Doma kulture Studentski grad

Kažu da je nekada davno anonimni sarajevski mudrac, a izreka se prenosi s koljena na koljeno, rekao da u Sarajevu nikada ne treba trčati za tramvajima i djevojkama. Prvi nailazi svakih pet minuta, a drugu imaš na svakom uglu. Ne bih se složio sa njim da se do ovog drugog dolazilo tako lako kao do prvog. Ali eto, izreka je preživjela, kao i tramvaj koji i dalje vozi

Za pisanje ovog teksta neophodno je biti umoran. Taj uslov ispunjavam, jer pravi student mora da bude hronično neispavan od učenja i pokušaja da zadovolji svoja široka interesovanja. Časovi dokolice za one koji nameravaju da stignu do diplome zapravo su samo trenuci „obnavljanja resursa" za nastavak permanentnog obrazovanja – lifelong learning, mislim da je već godinama ovaj termin u opticaju na engleskom govornom području kome i mi pripadamo

Vladajućoj SPS na čelu se nalazio jedan od lidera studentskog pokreta, Mihailo Marković (potpredsednik i glavni ideolog), dok su nacionalističku opoziciju predvodili Vuk Drašković (SPO), Dragoljub Mićunović i Ljubomir Tadić (DS). Slična je situacija bila i u manje uticajnim političkim, ali i intelektualnim i medijskim krugovima u Beogradu devedesetih (N. Popov, M. Životić, M. Ekmečić, M. Bećković, M. Danojlić, Lj. Ristić, itd.). Zbog navedene političke i intelektualne hegemonije šezdesetosmaša (od kojih je nesumnjiva većina konvertirala u nacionaliste i protagoniste ratne politike) sprečavani su pokušaji racionalnog i kritičkog istraživanja, saznavanja i interpretacije navedenih istorijskih događaja. Čini se, prema dominantnoj kulturi sećanja na pedesetogodišnjicu junskih zbivanja, ni danas, 2018. nije se dogodio iskorak od romantizacije i retuširanja istorije

Kada je riječ o Jugoslaviji, ovdje svi o njoj saznaju kako iz okoline, tako i jedni od drugih. Ipak, nikome od Kinoslavena nisu jasne dvije stvari, od kojih bi prva bila raspad Jugoslavije tj. kako i zašto je netko odlučio zamijeniti tvornice pune radnika i njihove povlastice poput radničkih stanova i godišnjih odmora u odmarališta firme za nezaposlenost, pohlepne političke manipulatore te konstantne nestašice osnovnih ljudskih potrepština  poput vode. Drugo pitanje je ono etičko, kakav um je imao snage i volje prvi uzeti oružje, izaći na ulice i ubijati ljude, oduzimati drugima sreću, mentalnu stabilnost, dane, živote…