Tekstovi sa tagom: svemir

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Iako su naši astronomski instrumenti prodrli u svemir sve do predjela udaljenih gotovo dvadeset milijardi svjetlosnih godina, možda je sve to prema beskonačnosti svemira kao kapljica vode u golemom oceanu, kao što je možda i sam naš život i sva povijest našeg planeta Zemlje samo trenutni treptaj oka u vječnosti svemirskog postojanja

Čovjek bez vizije, a većina nas smo takvi, mogao bi sada pitati: ne bi li, ipak, Sarajevu trebalo obezbijediti vodu a Zenici zrak, prije nego što se bacimo u istraživanje i eksploataciju svemira? Ako niste u stanju opraviti sarajevski vodovod, kako mislite odletjeti do Mjeseca?

Ekonomska eksploatacija svemira zasigurno ne predstavlja neku daleku, nezamislivu budućnost. Najprepoznatljivija figura u tim nastojanjima jest američki poduzetnik Elon Musk. Kako bismo razumjeli domet njegove uloge, valja prije svega objasniti društveni, politički i ekonomski kontekst u kojem se profilirao

NASA je prije 40 godina u svemir poslala dva Voyagera, sa probranim informacijama o Zemlji, fotosima i snimcima Chucka Berryja i Beethovena, očekujući da će to biti dovoljno da nas eventualni vanzemaljci upoznaju

Duga je, beskrajno duga, kolona kojom se, sporo, krivudavo, kreće čovečanstvo ka svome ostvarenju, ka svome pravom smislu. Na tome putu, na tome maršu, koji je već prošao kroz tolika iskušenja, tolike poraze i tolike pobede, a kojim je ipak tek sasvim mali deo ogromnog prostranstva saznanja osvojen, svakim korakom, uprkos svim prividnim i stvarnim zastojima i i trzajima unatrag, obogaćuje se, izgrađuje se ljudska svest. Nose je sobom ljudi, u toj neizmernoj koloni koja kroz hiljadugodišta nadire i raste, nose je sobom kao misao bez kraja uvek drukčiju i uvek istu, kao svoj lik bez konačnog lika, kao misao da čovek može i zato mora da nađe svoj smisao i svoju muziku, da ispuni i prevaziđe sebe, uprkos svemu što mu stoji na putu, da mora i može da nametne anorganskoj prirodi gospodstvo svoje svesti, svoga sna, svoje radinosti i svoga pevanja, svoje osvojene besmrtnosti, da kao smrtno biće može biti ravan bogovima. Čovek

Tramp je naučio i kako astronauti dolaze do vode u svemiru. Pegi Vitson mu je objasnila kako je voda veoma „dragocen resurs“ i da su „prečišćavali mokraću kako bi mogla da se pije. I zaista nije strašno kao što zvuči“