Titulom svjetskog prvaka, Messijeva priča dobila je potpun oblik i smisao, otvorila prostor za upisivanje slatkih i zavodljivih fraza o goat-ovima, poetskoj pravdi, svakojakim ezoterijama; njegova priča sada ima smisao i sklad kakav se u matematici i estetici često opisuje principom zlatnog reza
Neviđeni fudbalski eksperti analiziraju aktuelno svetsko prvenstvo u Kataru, s posebnim osvrtom na našu reprezentaciju i, uopšte, odnos naših naroda i narodnosti prema ovom sportu
Simboličnih je 69 zemalja u kojima je homoseksualnost ilegalna, pa tako i u Kataru, organizatoru Svjetskog nogometnog prvenstva (SP). Neki sudionici željeli su nositi trake "One Love" kako bi podržali marginalizirane skupine. FIFA ih je odlučila kazniti.
Navijači Francuske su se u našem selu, zbog Zidanovog alžirskog porijekla i navodnog religijskog opredjeljenja, toliko osjećali superiornije da je u jednom trenutku neko od brazilskih navijača, želeći da se ne osjeća inferiornije, pustio u Janjićima glasinu da je najbolji brazilski igrač, Ronaldo, Luis Ronaldo Nazario da Lima, čuveni Il Fenomeno, prešao na islam. Tad nismo imali internet i stvar se nije dala lako provjeriti. Stoga su mnogi sumnjali. Sve dok neki domišljat navijač Brazila nije objasnio da su mu arapski šejci dali milione dolara da izrekne kelime šehadet i da se obreže
Mene je pred demokratskim dijelom svijeta sramota što se u autobusu s osvajačima visoko cijenjenog drugog mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu satima vozio neobrazovani, polupismeni, nacionalizmom zatrovani kvazipjevač Thompson, a vozio se samo zato što to jest. I ni jednoj osobi u tom otvorenom autobusu koji je pet sati gmizio od aerodroma do Trga, s istinskim, ljudskim pravom na ponos i veselje, nije palo na pamet da jednostavno iskorači iz busa
Nema lepšeg osećaja nego kada gledaš reprezentaciju sa ovih prostora kako bukvalno drži fudbalski čas. I to ne protiv slabijih nego na papiru jačih. Pamti se rezultat ali se pamti i ko je bio bolji, samouvereniji na terenu, lepši za gledanje
Šestoro aktivista, koji su u Rusiju došli iz Španije, Holandije, Brazila, Meksika, Argentine i Kolumbije, odlučili su da zastavu duginih boja ponovo iznesu na moskovske ulice, ali tako da ne bude odmah prepoznatljiva. Naime, oni su se obukli u nacionalne dresove zemalja iz kojih dolaze, a da bi sastavili paletu duginih boja i formirali zabranjeni simbol. Svaki od pomenutih aktivista, kada se posmatra odvojeno, izgleda kao bilo koji drugi navijač koji nosi dres zemlje iz koje dolazi, da bi tek okupljeni u grupu formirali ono što simbolizuje podršku za LGBTIQ zajednicu kako u Rusiji, tako i na celom svetu.
Kad su srpski tabloidi slavodobitno “otkrili” da je Danijel Subašić sin Jove, svi hrvatski kolumnisti, blogeri i komentatori prionuli su tome da kolege nauče kako aršin roda i krvi ne pripada suvremenom svijetu. Lijepo je to, ali tu postoji jedan problem. Problem je što te iste vrednote hrvatska javnost, politika i građani ne primjenjuju na sve sinove Jove. Te im vrednote najednom postanu mile tek onda kad Srbin zna braniti, kad dobije Nobela ili izmisli izmjeničnu struju Kad su 90-ih na prostoru Jugoslavije počeli bratoubilački ratovi, u javnoj se komunikaciji isprva stidljivo, a potom sve češće pojavljivala jedna općekorištena fraza. “Prije se”, kazivala je ta fraza, “nije znalo tko je tko”
Nije me bilo nekoliko dana, a kao da je prošla svjetlosna godina! Prvo su, još u grupnoj fazi, kući otpravljene (i) Srbija, ali i jedan od glavnih favorita za titulu, reprezentacija Njemačke.… Dobro Srbija, to se, nakon poraza od Švajcarske, moglo i očekivati, ali aktuelni svjetski prvak… Kako, pobogu?
Srpski aluminij za spektakularnu krovnu konstrukciji najvećeg stadiona u Rusiji prodali su Slovenci, vlasnici slovensko-srpsko-hrvatske aluminijske industrije Impol
Ima jedna pjesma o Švajcarskoj, zaboravio sam ime autora, koja teče otprilike ovako: Švajcarska je divna zemlja. Švajcarska je uredna zemlja. U njoj žive mirni ljudi. Na njenim trgovima, čistim kao lice djevojačko, ni papirića. Da bi je pjesnik okončao majstorski, neočekivanom poentom: A šta su sretne zemlje dale čovječanstvu?
Nikog nije iznenadila poslovično slaba igra Mesija za “najdraži tim”, pa čak ni njegov promašen penal. Déjà vu. Nego, mislim čak da je problem Argentinaca što sve akcije moraju ići preko Lea. To koči i usporava igru, čini je ovisnom o samo jednom igraču, pa kad taj nema svoj dan…
Kad govorimo o svjetskom prvenstvu, teško je zanemariti zastarjelost natjecanja između nacija. Nogomet je polje koje je ponajviše pod utjecajem globalne kapitalističke slobode kretanja, pa se u njemu zatvaranje nogometa unutar nacionalnih granica čini sasvim izvještačeno. Engleski novinar Michael Cox napisao je knjigu The Mixer o tome kako je u posljednjih 20 godina priljev stranih igrača i trenera u Englesku drastično promijenio način na koji se nogomet igra, gleda i razumije, ali i način kako Englezi poimaju druge kulture. U tome po meni leži i draž mundijala – ne u navijanju za svoju ili drugu naciju, nego u prilici da nam u fokus dođu igrači, treneri i navijači drugih kultura, da na veliku scenu (inače rezerviranu za najbogatije ekipe, mahom iz Europe) upadnu Drugi
