Tekstovi sa tagom: tereza kesovija

Okat 04 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (64)

Olivera Katarina: Alaj nije bila im po volji

A bila je veoma mlada kada se slikala kao Skarlet O'Hara i kada je ličila na Vivijen Li. Onda je zapevala toliko gorko, da je Beli Bora rukama lomio čaše, a Francuzi mesec dana zaboravili na Šarla Aznavura. Bila je tako lepa, da su je ponosni Španci izabrali za Vojvotkinju od Albe. Ona je „išla, išla i sretala srećne Cigane". Pratili su je perjari, čergari, obožavaoci, glasine i lešinari. Bila je tako drska, da se udala za jedan dan i tako hrabra, da se nikada nije pokajala. Bogovi su joj oprostili, jer bogovi vole hrabre. Nisu joj oprostili ljudi. Nestala je sa svih talasa. Samoupravni ljudi shvatili su da Oliveru Katarinu može da uništi samo vreme. Dodeljena joj je sudbina Koštane, ciganska sudbina: da ostari, da poružni, „da joj lice pocrni, oči da joj se osuše". Ipak, žena odstreljena za opšte dobro još uvek je lepa. Nikada nisu bogovi klečali pred paganima (Intervju sa Oliverom Katarinom za knjigu “Bolja prošlost” urađen je početkom jeseni 1987. godine)
Djell 01 S

In memoriam: Đelo Jusić (1939-2019)

Trubadurska serenada

Rijetki su ljudi koji iza sebe ostavljaju nevjerojatno dubok stvaralački trag i isto tako svojim odlaskom u mnogima izazovu osjećaj tuge. Jedan od takvih ljudi je i glazbeni velikan, skladatelj, dirigent, gitarist, aranžer, jedan od najvećih hrvatskih glazbenika svih vremena - Đelo Jusić. Nakon duže bolesti, umro je u Zagrebu u 80. godini
Rdmm 02 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (58)

Radmila Karaklajić: Iscenirali skandal da bi me isterali s “Pesme leta ‘69”

Nije marila za ideologiju. Da je Staljin video drugaricu Karaklajić, na čišćenje bi mogao da pošalje samo njenu haljinu od lamea. Rusima je Radmila Karaklajić značila više od votke. Osvojila ih je bez tenkova. Kupila ih je na rasprodaji, gladne nekoga ko ih je voleo više od njih samih. Carica je umela sa slovenskom dušom. Mi smo jeli bakalare i čekali tople vetrove. Dok je Jugoslavija budno pratila Radmiline ljubavi, vereništva, udaje i rastave, prestao je hladni rat. Hruščov je lupio cipelom u govornicu, Radmila je lupila šamar marševima i koračnicama. Ostala je živa. Mladi Gorbačov je aplaudirao (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Radmili Karaklajić. Intervju sa Radmilom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine)
Tkke 01 S

Kad svijet stane u jednu pjesmu Tereze Kesovije

Nono, moj dobri nono

Postoje veće i važnije umjetnosti od jedne trominutne pjesme, emitirane preko Sanyo tranzistora, jedne srpanjske večeri 1973. Naravno da takve umjetnosti postoje, i naravno da mi pjesma “Nono, nono, dobri moj nono” nije u životu najvažnija. Ali se i danas na nju u sebi rasplačem, kao što se, recimo, u sebi rasplačem i na “Peščanik” Danila Kiša, i na pjesmu Ivana Slamniga “Ubili su ga ciglama”, i na fragmente Sedme simfonije Dmitrija Šostakoviča. Samo što je u toj pjesmi, u glasu Tereze Kesovije, i u njenoj sugestivnosti, sadržano samo otkriće razloga zbog kojih se plače. Njezin glas pripremio me je za sve što je slijedilo. Prvi je i nezaboravan
Akkes 01 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (51)

Tereza Kesovija: Bilo je krasno poznavati Tita

Mlada Dubrovčanka prvo se rešila Milve i Mine, svojih velikih uzora. Glas je trebalo obuzdati, a i vlasnicu. Potrudila se, kao mrav. Čudo od temperamenta i strasti, kome svaka pesma kao da je bila poslednja - ograničilo se na šlagere. Naučila je da svira flautu i govori francuski. Zatim je nastala bajka o neuništivoj kraljici kojoj su se brojale svaka spora, pora i bora. No, no... kraljica Tereza (i majka u isto vreme) verovala je u sudbinu i nije dozvolila da je išta uznemiri. Privatne i poslovne akcije završavale su hepiendom. Jer, biće onako kako je ona, Tereza, prorekla. Ne zanima je prokleta politika, za Tita veli da je bio pravi gospodin i da se osam ljudi teško mogu složiti - jer su ljudi. Da se kojim slučajem Tereza Kesovija one godine zatekla u Brestu, onako nasmejana, ozarena, očarana - as always - Prever bi prevario Barbaru, a i kiša bi prestala (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Terezi Kesoviji. Intervju sa Terezom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine)
Aplt 01 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (28)

Split '92: Publika za Pejakovića, žiri za Gibonnija

Skandala je dakako bilo, čak i fizičkih obračuna, ali to je po ondašnjim „proračunima“ moglo pridonijeti boljoj promidžbi festivala i prodaji nosača zvuka. Dakle, ista priča kao i danas, samo je 1992. još uvijek bilo poneke pjesme i nekog glazbenog znaka i prepoznatljivosti duha starog dobrog Festivala zabavne glazbe Split
Tkesso 06 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (50)

Tereza Kesovija: Uzavreli, mediteranski  temperament

Mlada Dubrovčanka prvo se rešila Milve i Mine, svojih velikih uzora. Glas je trebalo obuzdati, a i vlasnicu. Potrudila se, kao mrav. Čudo od temperamenta i strasti, kome svaka pesma kao da je bila poslednja - ograničilo se na šlagere. Naučila je da svira flautu i govori francuski. Zatim je nastala bajka o neuništivoj kraljici kojoj su se brojale svaka spora, pora i bora. No, no... kraljica Tereza (i majka u isto vreme) verovala je u sudbinu i nije dozvolila da je išta uznemiri. Privatne i poslovne akcije završavale su hepiendom. Jer, biće onako kako je ona, Tereza, prorekla. Ne zanima je prokleta politika, za Tita veli da je bio pravi gospodin i da se osam ljudi teško mogu složiti - jer su ljudi. Da se kojim slučajem Tereza Kesovija one godine zatekla u Brestu, onako nasmejana, ozarena, očarana - as always - Prever bi prevario Barbaru, a i kiša bi prestala (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Terezi Kesoviji. Intervju sa Terezom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine)
Tkesso 05 S

Feljton: Knjiga “Bolja prošlost - Prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” (49)

Tereza Kesovija: Konavosko čudo

Mlada Dubrovčanka prvo se rešila Milve i Mine, svojih velikih uzora. Glas je trebalo obuzdati, a i vlasnicu. Potrudila se, kao mrav. Čudo od temperamenta i strasti, kome svaka pesma kao da je bila poslednja - ograničilo se na šlagere. Naučila je da svira flautu i govori francuski. Zatim je nastala bajka o neuništivoj kraljici kojoj su se brojale svaka spora, pora i bora. No, no... kraljica Tereza (i majka u isto vreme) verovala je u sudbinu i nije dozvolila da je išta uznemiri. Privatne i poslovne akcije završavale su hepiendom. Jer, biće onako kako je ona, Tereza, prorekla. Ne zanima je prokleta politika, za Tita veli da je bio pravi gospodin i da se osam ljudi teško mogu složiti - jer su ljudi. Da se kojim slučajem Tereza Kesovija one godine zatekla u Brestu, onako nasmejana, ozarena, očarana - as always - Prever bi prevario Barbaru, a i kiša bi prestala (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost”, objavljene 1989, za priču o Terezi Kesoviji. Intervju sa Terezom za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je sredinom 1987. godine)
Jbro 04 B

Abecedarij: Na isteku 2018, sjetimo se 1968.

Godina koja je obilježila stoljeće

Više nema dvojbe: godina 1968. bila je u dvadesetom stoljeću najuzbudljivija, prepuna historijskih putokaza koji su oblikovali budućnost svijeta. Događaji i pojave smenjivali su se danonoćno: ubijeni su Martin Luther King i Bobby Kennedy; širom planete krenuli su studentski nemiri; The Beatles su objavili legendarni „White album“; rat u Vijetnamu je postajao sve žešći; pojavili su se tv aparati u boji...a drug Tito imao je svoju možda najbolju političku godinu
Asspl 04 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (26)

Split '90: Koncert Vice Vukova, još jedna pobjeda Olivera

Organizacija teče onako kako i dolikuje tridesetodišnjem jubileju. Tu su koncerti pod nazivom Splitski biseri i Marjane, Marjane. Runjić je izvršio dobar odabir skladbi. Tu su  ponoćni koncerti Vice Vukova (nakon 19 godina pauze) i Tereze Kesovije. Govorka se i o novom mogućem direktoru nakon odlaska Zdenka Runjića. Najčešće spominjani je splitski skladatelj Joško Banov. Tereza je uzbuđena nastupom na festivalu na kojemu je od samih početaka, a srdi se veteran Đorđi Peruzović, kojega organizatori nisu pozvali…
Tijvi 03 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (25)

Split '89: Đavoli - istinski pobjednici

Premda je bilo bezbroj nagrada na Splitu' 89, one nisu mogle obuhvatiti i najbolje pjesme, ali je nedvojbeno da su Đavoli apsolutni, istinski pobjednici Prokurativa te godine. Sve je bolja večer „Marjane, Marjane“. Većina od tih pjesama mirne je duše mogla ući u konkurenciju večeri zabavnih melodija.  „Splitski biseri“ bilježe drugu dekadu. Deset godina festivala Split ne može se strpati u jednu večer i predstaviti kroz samo 12 skladbi. Premalo je to za najbolje godine Splita. Runjića, dakako, ima nekako najviše, što se i može opravdati jer je to njegovo najplodnije autorsko razdoblje
Fess 02 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (24)

Split '88: Pobjeda Matka Jelavića sa okusom grčkih nota

Splitski festival stajao je osamnaest starih milijardi i na njemu je nastupilo više od stotinu izvođača. Organizatori su ga opisali kao mješavinu  dalmatinsko-dalmatinskog, dalmatinsko-grčkog i dalmatinsko-mesamskog stila i očekuju da će im taj frutti di mare vratiti barem polovicu uloženoga. Izašao je dvostruki album i video-kazeta, pa oni koje ovakve priredbe vesele mogu u njima audiovizualno uživati cijele godine. Organizatori su ovaj put svoj posao obavili doista profesionalno, ali kad bi Zdenko Runjić i Davor Petrić mogli narediti pjevačicama da se odjenu dolično i da od sebe u kuloarima ne prave cirkus, Splitski bi festival možda počeo funkcionirati kao priredba vrijedna pažnje i onih koji mogu podnijeti nešto kompleksnije od kombinacije: haljina sa što više proreza i pjesma sa što manje tonova
Djell 01 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (23)

Split '87: Nenadmašna Tereza s Jusićevim hitom „Zapjevajmo prijatelji“

Listajući svoje i tuđe tekstove, odmjeravam novinarske zahvate s drugima koji su te godine kao i ja pisali o festivalu zabavne glazbe Split '87. I nalazim da smo zapravo svi bili jedinstveni u nekim ocjenama, a opet i različiti u pristupu i svemu onomu što nas kao ljude od pera dijeli. Neki su u Splitu '87 vidjeli smak svijeta, a poneki su uz najbolju volju pokušavali pronaći i nešto dobro u tom poremećenom svijetu glazbe   
Hladna braća

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (22)

Split '86: Publika voli Terezu, žiri glasao za Zoricu Kondžu

Festival Split' 86 dao nam je „Mižerju“ Zdenka Runjića, „Konobu“ Slobodana M. Kovačevića, Huljićevu „Ne mogu da ga ne volim“ , „Vrijeme ljubavi“ Joška Banova, „Odakle se čisti riba“ Duška Mucala, te pjesmu „Da more zna“ Grigora Koprova. Dobra je bila i skladba Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića „Pismo“, koju je pjevala Jasna Zlokić u izlučnoj večeri, ali ne i u finalu ( zbog bolesti). Na pobjedničko postolje Splita' 86 popeli su se Ivo Lesić, autor prvonagrađene skladbe „Molim te, ostani“ i interpretatorica Tereza Kesovija. Što se pak žirija tiče, bili su s pravom skloniji Jošku Banovu i Zorici Kondži s pjesmom „Vrijeme ljubavi“
Aafs 02 S

Ekskluzivni feljton: Povijest festivala zabavne glazbe Split (21)

Split '85: Pobjednici – Kićo Slabinac sa grupom 777

Neshvatljivo je da  publika nije malo bolje poslušala vrhunsku izvedbu Jasne Zlokić i klape Ošjak. „Pjesmo moja“, sjajna je numera Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića koju je veloluški slavuj Jasna Zlokić uz pomoć sumještana iz klape Ošjak, donijela na najbolji mogući način. Prokurative su se doslovno tresle od ljepote vokala i glazbe. Još jednom su dokazali kontinentalci, ovog puta Dujmić i Mihaljević, da jednako dobro kao i autori s mora,  znaju napisati pravu dalmatinsku pjesmu. Ipak, morali su se zadovoljiti tek samo Brončanim grbom grada Splita na jubilarnom, 25. festivalu zabavne glazbe Split '85