Tekstovi sa tagom: trans

Nema tome niti mjesec dana otkako je bivša ministrica, bivša časna sestra i, predviđam, bivša buduća zastupnica u Europskom parlamentu zabrinuto prozborila o Istanbulskoj konvenciji. Prvenstveno se bavila sanitarnim pitanjem, a sukus problematike sveo se na dvije rečenice: "Ako netko kaže za sebe da se osjeća kao žensko, on ne ide u muški WC, on ide u ženski. Meni ne bi bilo ugodno da idem u WC i da naiđe frajer od dva metra".

Koliko god da sam ljut na svoju državu, toliko mi nije svejedno kad znam da moja porodica živi u tom (ne)sistemu, moji prijatelji i prijateljice, LGBTIQ osobe koje se svakodnevno bore sa različitim oblicima dikriminacije i nasilja. Nije mi svejedno, ali ne bih se vratio, bar zasad.

Već neko vreme se ističu opasnosti od brisanja kvir istorije, te sve više umetnika pokušava da vrati moć glasovima koji su odavno ugušeni. Pričanje priča je osnovna i snažna alatka u vraćanu moći i osećaja dostojanstva, i koristan kanal za pojedince i pojedinke koji imaju šta da ispričaju.

Veliku promenu u živote *trans, ali i drugih osoba iz LGBTIQ spektra, doneo je internet, budući da su oni koji su se razlikovali ranije mislili da su jedini na svetu i da niko ne deli njihovo iskustvo. Online dimenzija omogućila je lakše pronalaženje zajednica, te okruženja u koje se pojedinac uklapa, tako da su socijalne platforme znatno poboljšale živote mlađih kvir generacija.

Medijska organizacija Broadly lansirala je besplatnu stock bazu fotografija koje prikazuju *trans i ne-binarne osobe, a kako bi medijima pomogla da bolje predstavljaju članove ovih zajednica.

„Moj cilj je oduvek bio da slušaoce motivišem da se suprotstave svemu što je loše,“ govorila je Shane, „Jer ja se ne saginjem. Ja ne klečim. Ja stojim uspravno. Ja sam Jackie!“

„Bilo mi je teško da od ljudi koji me znaju pre tranzicije tražim da mi se obraćaju u ženskom rodu, zato što još uvek nisam prošla kroz operaciju i osećala sam kako ne ispunjavam tu normu. Osećala sam da kada bih imala vaginu niko ne bi mogao da diskredituje moju ženstvenost. Vagina bi mi bila neka vrsta potvrde rodnog identiteta."

Rodni identitet odgovara na pitanje: "Da li sam ja žena ili muškarac ili nešto sasvim drugo?" Mnogi ljudi o ovome ne razmišljaju puno, već dozvoljavaju da njihov spol znači i njihov rodni identitet. Ali identitet je osobna stvar: to je ono što osjećamo da je naš rod u nekom određenom trenutku. Naravno, taj osjećaj može biti pod utjecajem bioloških faktora s naljepnicom "made in Culture". Ovdje mislimo na razna kulturološka uvjerenja koja priče i ideje o tome što "muškarci" i "žene" jesu, što rade i što se od njih očekuje prikazuju kao prirodna i univerzalna. Osjećaj da smo nekog roda može isto tako imati veze i s našim seksualnim fantazijama, ili sa sklonošću prema nekoj ulozi. Postoji isto toliko dobrih razloga za imati ili za izabrati rodni identitet koliko postoji i ljudi.

Godinu i pol od najave zabrane služenja vojske transrodnim osobama, Donaldu Trumpu je to napokon i uspjelo. Naime, američki vrhovni sud u utorak je donio odluku o privremenoj zabrani, dopustivši da ta politika stupi na snagu tako što je poništio odluke nižih sudova koji su je blokirali pozivajući se na ustav.

Kad sam bio dijete, majka mi je konstantno govorila da se ne poredim s drugima – jer ja ne mogu da budem drugi, niti drugi mogu da budu ja. Upravo ta rečenica me prati kroz cijelu tranziciju čija je poenta da ja postanem – ja, a ne neko drugi. Međutim, nije lako oduprijeti se većini, te je najvažnije naučiti kako voljeti samog/u sebe i tijelo koje nisi birao/la, ali si učinio/la sve da ga prilagodiš svojoj viziji sebe.

Iako ovakvo rešenje i dalje patologizuje i diskriminiše veliki broj osoba trans identiteta koje ne žele ili nisu u mogućnosti da se podvrgnu hormonskoj terapiji iz različitih razloga, Gayten-LGBT ipak pozdravlja odluku kojom genitalne operacije neće predstavljati neophodan uslov za promenu ličnih dokumenata.

Kako u atmosferi mačističkog maskuliniteta osvještavati i konstruisati svoj transrodni identitet, šta u tako postavljenim društvenim okolnostima znači biti trans osoba ili trans muškarac, te na koji način patrijarhalna sredina utječe na proces konstruisanja maskuliniteta kod trans pojedinaca, jedno je od važnijih pitanja savremenog društva.

Aktivisti tvrde kako je svaki dan „dan neke male lokalne pobede“, te podsećaju da sve počinje od nas samih, i da sloboda nije nešto što se dobija na poklon. Dok se velike bitke odvijaju u sudovima, te prilikom političkih izbora, njihov pozitivan ishod ne bi bio moguć bez onih malih heroja koji odbijaju da žive bilo šta drugo sem svojih istinskih identiteta. Takvi zajednički napori, te mreže kolektivnog delovanja, najviše utiču na promenu ukupne svesti, a zahvaljujući tome što deluju iznutra, te se zasnivaju na ličnim primerima i pričama koje uključuju ljubav, budući da počinju iz porodice i okruženja onih koji su drugačiji.

Valente je na ovom projektu radila naredne dve godine, te ističe da i dalje smatra da je ovo veoma važna priča koju je bilo neophodno ispričati, budući da svedoči o tome šta je tolerancija, i koliko je važna ljubav prema sebi, te život u skladu sa istinskim identitetom.

Iako postoje različiti problemi transrodnih osoba, u različitim sferama života, svi ti problemi vode ka jednom ishodu koji je – rub egzistencije. Nepostojanost zakona, neprimjenjivanje zakona, neadekvatna zdravstvena zaštita i nemogućnost školovanja zbog neinkluzivnosti obrazovnog sistema oduzimaju transrodnim osobama pravo na život, pravo na slobodu, pravo na osobnu sigurnost, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva, pravo na obrazovanje i pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje.