Tekstovi sa tagom: transrodnost

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, odgovaraju formatu našeg portala

Međunarodni dan vidljivosti transrodnih osoba se obilježava svakog 31. marta. Transrodnim osobama u Bosni i Hercegovini je onemogućeno da žive svoje identitete i autentičnost. Zbog nepostojanja zakonske regulative pravna promjena spola u dokumentima je dostupna samo prilikom potpune medicinske prilagodne spola, koja nije moguća u našoj državi, pa se endokrinološka terapija i hirurški zahvati mogu obavljati samo u inostranstvu. Iako sistemi zdravstvene zaštite u velikom broju zemalja pokrivaju taj iznimno visok trošak, u BiH to snosi sama transrodna osoba

Za Alexa Diega javnost je doznala prije godinu i pol, kad se našao u doista nezavidnoj situaciji, i to na svaki mogući način. Naime, Alex je transrodni Rom koji i dalje pokušava pronaći mirno mjesto pod Suncem, a za to mu je potrebna pomoć.

Kad smo 1999. gledali Hilary Swank kao Brandona Teenu u odličnom "Boys Don’t Cry", slavili smo već samu mogućnost vjerne reprezentacije društveno potisnute manjine u tako jakom mediju kao što je film. Danas je, međutim, situacija u društvu nešto drugačija. Norme i normalno te njihove granice kontinuirano se restrukturiraju, te biti trans danas podrazumijeva i zadobiva novi kontekst u skladu s vremenom...

Sarajevski otvoreni centar već godinama, prvenstveno kroz svoj zagovarački aspekt, radi na stvaranju boljeg društvenog položaja i unaprjeđenja prava transrodnih osoba. Dosad su tako mapirani troškovi prilagodbe spola u Srbiji i Crnoj Gori, sprovedeno je istraživanje i analiza stanja pristupa zdravstvenim uslugama u BiH, održani su zagovarački sastanci s institucijama u oblasti zdravstva, a 2022. je formirana zagovaračka grupa trans osoba i njihovih roditelja.

Ponekad se čini da previše vremena provodimo u razmišljanjima o tome šta drugi o nama misli, šta govori. U neprestanoj žudnji za potvrdama loše reagujemo na kritike, često potpuno nesvesni da je svaki komentar, pa i onaj najgori, trag koji ostaje za nama, dokaz da smo postojali i pokušavali. Kad tih tragova nema, to znači samo jedno – svet se pravi da ne postojimo, ćuti i tako nas briše. To je jedan od razloga što nam fali priča o LGBTIQ+ građanima i građankama – tek je poneka uspela da pretekne, kao svedočanstvo da smo odavno tu i da život nismo juče započeli.

U zemlji gdje se nacionalna i etnička pripadnost mijenja od izbornog ciklusa do radnog mjesta i drugih situacija gdje se krvna zrnca broje, poprilično sam iznenađena negativnim stajalištem prema rodnom identitetu transrodnih i rodno nebinarnih osoba. Ako mi, navodno, nećeš zaključivati jesam li B, H, S ili O na osnovu imena, što ne bismo istu logiku primjenjivali i za rodove?

Kad se govorilo o tome da je muž Playboyeve zečice Kendre Wilkinson, Hank Baskett, suprugu prevario s transrodnom prostitutkom Avom, američka televizijska voditeljica Wendy Williams insinuirala je da je jedini razlog zbog kojeg je Baskett prevario Kendru taj što mu ona ne može pružiti ono što je Ava mogla. Wendy je gestikulacijom jasno implicirala da Ava nije žena i da je Hank Baskett zapravo spavao s muškarcem. Transrodne žene su najčešće označene kao perverzija u svijetu muške želje i ništa više od toga. Bilo kakva neovisnost od muške žudnje i ženskog gađenja, osporena im je. Svedene na tijelo, transrodne žene najlakše i najčešće mogu osjetiti na vlastitoj koži zazor i automizoginiju drugih žena koje, ne samo da zavide na penisu, već se gnušaju pomisli da bi se penisa netko svojevoljno odrekao da bi postao ženom, odnosno manje vrijednim bićem u odnosu na muškarca.

Udruga KolekTIRV reagirala je na izjave psihijatra Hermana Vukušića koji je u nedavnom intervjuu za Glas Istre iznio niz neutemeljenih tvrdnji o transrodnosti. Njihovu reakciju na spomenuti intervju prenosimo u cijelosti.

"Kao žene, naučene smo ignorirati vlastite razlike ili ih gledati kao razloge za separaciju i sumnju, radije nego sile promjene. Bez zajednice nema oslobođenja, samo najranjivijeg i privremenog primirja između pojedinke i njene opresije. Ali zajednica ne smije značiti odbacivanje naših razlika, niti žalosno pretvaranje da te razlike ne postoje. One od nas koje stoje izvan kruga društvene definicije prihvatljivih žena (…) znaju da preživljavanje nije akademska vještina. (…) Ono je učenje kako da uzmemo svoje razlike i učinimo ih snagama. Jer gospodarevo oruđe nikad neće demontirati gospodarevu kuću".

Potreba rok bendova da svojom rok poetikom i estetikom implicitno i eksplicitno još drastičnije naglase svoje već dobro utvrđne pozicije buntovnika, disidenata koji oddaraju od svake unapred određene konvencije „dečaka“, finih momaka, raspojasano je buknula u Novom talasu ponajviše u u Beogradu (i u Zagrebu se, naporedo, pojavio jedan reprezentativni predstavnik Novog talasa, Prljavo kazalište), stvorivši sada jedan nov gradski kulturni identitet koji se...

Od nostalgičnih i sjajnih uvodnih retro kadrova, serija Transparent zaokuplja pozornost, a iza nje stoje scenaristi i redatelji Jill Soloway, razotkrivajući detalje vlastite židovske kulture i queernessa. Premda su glavni protagonisti bijeli queer Židovi više klase s karakterističnim first-world problems, serija ujedno reprezentira i istražuje rod i seksualnost na radikalan način, kakav dosad nismo imali prilike vidjeti u mainstream medijima.

LGBTIQ+ osobe bile su nevidljive kroz cijelu povijest, a ponekad mi se čini da se i danas tretiraju poput mitskih bića koja postoje samo kao tema školske debate ili kao jedna od stvari o kojima se čuje na večernjim vijestima, no nisu ti bitne ili bliske pa ih uskoro zaboraviš...

Osmero aktualnih i bivših učenika i učenica Škole za medicinske sestre Vinogradska, u suradnji s udrugom Platypus provelo je projekt "Ujedinjeni u različitosti" koji je imao za cilj educirati buduće zdravstvene djelatnike i učenike srednjih škola o problemima interspolnih i transrodnih osoba.

Ovaj roman nastao je iz ljubavi – piše Ivana Bodrožić na kraju svoje isprike, a to se zapravo osjeti kroz cijeli tekst, kroz sve teme kojima se autorica odlučila baviti, kroz vizure iz kojih progovara, kroz nježnost i naklonost prema slabijima, ranjivima i usamljenima