Tekstovi sa tagom: turbo folk

Turbo-folk i u novom preobraženom izdanju nije samosvojni entitet; on je “soundtrack” odnosno zvučna kulisa našeg svagdana. Turbo-folk nije izolirani glazbeni fenomen kako ga se najčešće i nekoć i danas - posve pogrešno - interpretira. On je doista način sagorijevanja naroda i razbuktavanja njegovih najnižih strasti, ali i logičan ishod opsežne selidbe pseudofolklornih  rituala iz svojeg izvornog tradicijskog i ruralnog prošlostoljetnog okruženja u urbani prostor današnjice. Naravno i u prostor društvenih mreža hranjen lažnim vijestima, govorom mržnje, teorijama zavjere i najrazličitijim bedastoćama

Koliko puta vam je neka pesma ostala u glavi nakon što ste čuli tek njen refren? Koliko puta niste mogli da zaboravite nebulozne stihove koji vam okupiraju mozak? Zateknete li sebe da pevušite isto što i osoba do vas? Proganjaju li vas melodije koje čujete u prolazu, prodavnici, na radiju, reklami? Ako vam se to dešava, znajte da najmlađi deo redakcije XXZ magazina deli istu sudbinu, a sada i hrabro svedoči o sopstvenoj patnji

Groznica subotnje večeri u Hrvatskoj je već godinama istoznačnica za cajka-partyje odnosno mutirane urbane derneke  na kojima su snimke srbijanskih turbo-folk pevaljki zamijenili programi u živo te dokinuli sve negdašnje alibi-teze o „šarmu zabranjenog voća“ ili pak „sprdanja sa seljačkom glazbom“. Pače, iza novog vala prođe i bezrezervnog gutanja novokomponiranog narodnjaka stoji uvjerenje da je baš on idealan za tulumarenje, hedonistički raspašoj i dobru zabavu

Srpski turbofolk ranije je povezivan s nacionalistima i mafijašima. A danas pruža dobrodošli ventil omladini, ženama i LGBTQ zajednici širom bivše Jugoslavije i u dijaspori. Dakle, šta se promenilo? Kako turbofolk danas vide oni koji nisu sa ovih prostora? I zašto je neki smatraju da je turbofolk "kulturni vid otpora zamišljenoj pretnji od kulturne globalizacije i neoliberalizma“ ? Prenosimo tekst iz magazina The Calvert Journal koji pokušava da odgovori na ova pitanja...

Beogradske kafane odreda se deklarišu kao „boemska mesta“, gde je „dobar provod zagarantovan“, a starosna struktura „bez klinaca, 25+“. Nekolicina njih „posvećena je slabijem polu“ i „veselim devojkama“ koje na poklon dobijaju manikir. Sve rade dva ili tri dana u nedelji, od kasne večeri do ranog jutra – ad hoc vikend hibrid, spoj ljigavog kluba i raspale birtije. Cene povoljne, svirka odlična, ženska tuča poželjna. To je Beograd danas, „Moj do mojega“ (podsetnik: otvoriti tu kafanu pored „One moje“)