Tekstovi sa tagom: tv serija

Gervais je najbolji kada se zajebava sa svim i svačim, a toga u ovoj seriji ima u izobilju, ali ovdje je pokazao i drugu, ozbiljniju stranu, pa ako ste fan njegovog humora (ili dobrog humora općenito) obavezno ošacujte ovu seriju

Corporate je crnohumorna serija koja cijelo vrijeme barata otprilike istim omjerom humora i crnila. I može meni kao gledatelju biti malo žao što klackalica možda ne ide češće na stranu ha-ha humora (iako ide zadovoljavajuće često, da ne bude zabune!), ali to su samo moje preferencije, osobne gledateljske preferencije koje nemaju veze s onim čemu serija teži. I što sve bolje ostvaruje

„Znam ko si“ ruši sve iluzije, želje fokus grupa i običnih gledalaca. Nestabilne i korumpirane institucije neće volšebno početi da rade kako treba, neće se promeniti preko noći, baš kao ni ljudi koji ih čine i kojima se bave. Svi će ostati da gledaju svoje male sitne interese i jure za profitom i prestižom. Opstaće samo oni koji su svesni toga i koji vode igru

Nepoznat netko podmetnuo je velike eksplozije u tri najveća poljska grada – Varšavi, Krakovu i Gdanjsku – koje su zemlju zavile u crno, vladajući komunisti, oporba iz Solidarnosti i crkva su se pomirili i ujedinili protiv zajedničke prijetnje te nije došlo do promjene vlasti, što je spriječilo i pad Berlinskog zida, SSSR se također nije raspao a Hladni rat i dalje traje. Komunjare i dalje vladaju, tajne službe i dalje špijuniraju svakoga, represija je gadna ali Poljska je krenula putem gospodarskih reformi kineskog tipa (ili jugoslavenskog u Vidojkovićevoj knjizi) koje su zemlju podigle na noge

Kome je bila nedovoljna televizijska porcija klinaca iz Bavaništa, posezao bi za romanom Milana Brujića Divlje godine (Biblioteka Raspust, Nolit, Beograd, 1975) kao, samo usput se odmarajući od Stripoteke, Lunovog Magnus stripa, Politikinog Zabavnika, od Zagora, Čeličnog gusara, Teksa Vilera. Pasalo je i uz Ripa Kirbija, Fantoma, ali i uz Ćopićeve Magareće godine i još dve družbe, Sinjeg galeba (Tone Seliškar) i Pere Kvržice (Mato Lovrak). Tako su nas vaspitavali, uživajući u “prevari” tek malo manje nego mi

Unatoč mračnoj temi, riječ je o iznimno zabavnoj i duhovitoj seriji koja čak i u motivima smrti uvijek uspijeva naći nešto zabavno. Ali glavni razlog je glavna glumica, Natasha Lyonne, poznata iz odlične serije „Orange is the New Black“; sa svojom kovrčavom kosom, hrapavim glasom i opakom jezičinom Nadja je tipična cinična Njujorčanka, prodorna poput buldožera, koju ni smrt (doslovno!) neće spriječiti da dođe do posljednje, najmanje lutke i otkrije koji kurac joj se događa

Iako je radoznalost dublja od ljubavi prema dobrom zapletu, za seriju je zapravo odlično to što nemamo odgovore na sva pitanja. Ostajemo uskraćeni za onaj najvažniji – da li je Alec Wilson propalica, monstrum i patološki lažov bez trunke savesti, ili je ipak bonvivant i šarmantni prevarant, koji se istakao kao vojnik u Drugom svetskom ratu i u krajnjoj instanci umeo da razlikuje dobro od zla, dok je neko drugi za njega pleo mrežu

Šokantne scene i preokreti neophodni su da pažnja prosečnog omladinca koji serije ionako prati dok skroluje po Instagramu ne bi stopostotno pripala toj društvenoj mreži. Kako serija odmiče, ti šokantni obrti postaju donekle predvidivi, jer se matrica po kojoj se dešavaju ponavlja. Stalker tako gubi na slojevitosti i postaje još jedan manijak u nizu koji ne može da odoli krvoločnom instinktu. Naravno da nema ljubavi u uhođenju, niti romantike u opsesiji. Sociopate potpuno drugačije poimaju osećanja svojstvena normalnom i (donekle) socijalno adaptiranom pojedincu. Međutim, koliko smo svi mi normalni, prilagođeni i u stanju da se uklopimo?

Za razliku od specijalizovanih magazina ili web-sajtova koji pomno prate svaku od nekoliko stotina ovogodišnjih TV serija, naš tročlani tim recenzenata mogao je da se bavi samo onim što su stigli da vide tokom poslednjih 12 meseci. Svako od nas imao je prava da izabere pet voljenih naslova, te su ukupno ovih petnaest preporuka – naš izbor, naša odgovornost i naš mali ekran...

Navući se na seriju ''Prijatelji'', željeti osvojiti plišanu igračku iako znaš da je zapravo želiš samo zato što ti je stroj rekao da je riječ o nagradi, ''starter paket'' za postajanje čovjekom koji uključuje ključeve auta, stres-lopticu, flastere te knjigu doktora Oza o dijetama... ili bilo što drugo od čega apsolutno nemaš koristi, sve je to jako ljudski i jako uspješno prikazano u ovoj humorističnoj seriji koja se bavi temama koje su ponekad sve samo ne humoristične

American Vandal dobar dio svog humora bazira na tom kontrastu prizemne degutantnosti srednjoškolskih ekscesa i ozbiljnosti s kojom ih komentiraju kako Peter i Sam, tako i ostali učenici koje oni intervjuiraju u potrazi za pravom istinom. I mada humor svakako jest jedan od najprivlačnijih aspekata ove serije, ona se gleda s guštom prije svega zato što je briljantan – whodunit

Sposobnošću da iznenađuje čak i u poodmaklom stadiju pete sezone BoJack Horseman je zavrijedio mjesto u panteonu najvećih televizijskih serija

Potpuna indiferentnost kojom sugovornici pristaju na Baron Cohenove spačke zabrinjava puno više od ideološkog razdora. Politički stavovi su ionako teorijski konstrukt kojeg se pojedinci, više ili (puno češće) manje drže, a ovo su vrlo konkretne situacije u kojima ćemo se zapitati koliko treba ljudske pristojnosti da ne prodate brod nekome tko ga namjerava pretvoriti u zatvor za bijelo roblje ili ne kušate ljudsko meso koje vam je ponuđeno. U takvim trenucima "Who is America?" otkriva lice ispod bombastičnih naslova i ideoloških rovovskih bitki današnjeg društva – ono koje ne mari ni za što doli za vlastiti probitak i promociju

Kad se dogodi prava predstava, a mi smo ih u Splitu imali dosta, i kada se desi dobra uloga, onda je to za mene centar svijeta. Ja nemam nikakvih kompleksa u odnosu na druge. Premda ljudi kažu da sam trebala negdje otići, meni se čini da ono što sam napravila,  ako sam dobro napravila, da je to najvažnije. Ovdje se dobro osjećam, a da sam u Zagrebu možda bih se isto tako dobro osjećala, a možda i ne. Možda bih igrala manje. Područje Dalmacije je vrlo toplo, pulsirajuće. Kada dođe pravi režiser i ljudi se okupe oko njega, onda se stvaraju prave stvari u teatru. Odigrala sam niz stvarno zanimljivih uloga. Rijetko koja glumica u svojoj karijeri ima priliku tako nešto ostvariti

„Comrade Detective“ doista se doima kao skup najgorih ideja i klišeja koje je trust TV mozgova uspio smisliti, ali na neku čudnu foru svih šest epizoda ćete brzo odgledati, a vjerujem i uživati. Ali, seriju treba gledati i kao upozorenje: ona jest zamišljena kao satira komunizma i kapitalizma, kao propaganda, ali prije svega to je ipak zabava. Nama se danas to sve čini zabavno baš zato što je dozlaboga zastarjelo, što i jest jer je u ono vrijeme propaganda bila lako vidljiva na svakom uglu, ali mi smo danas fakat izloženiji propagandi nego ikada ranije, samo što se to danas ne zove propaganda